Žensko tijelo na Zapadu, kao i žena općenito, bilo je tretirano ponižavajuće. Od Aristotela preko Srednjeg vijeka i prosvjetiteljstva pa sve do ne tako davnih vremena, žena je smatrana defektom prirode, neuspjelim muškarcem, inferiornim bićem po pitanju uporabe razuma, a njeno tijelo opasnošću, izvorom nečistoće svake vrste.
Povijest odnosa prema ženi na Zapadu možemo čitati pod ključem kontrole nad njenim tijelom, kako je tu učinio Foucault. Kontrola nad tijelom je zapravo kontrola nad osobom, jer mi nemamo tijelo, već mi jesmo tijelo. Samo prividno je ova opsesija (muške) kontrole nad ženskim tijelom i njegovim ponižavanjem skončala danas.
Naprotiv, postala je perfidnija, no ništa manje okrutna. Zato u svim ovim raspravama o muslimankama koje se kupaju u burkiniju ...