“Brač se, kao što priliči njegovoj veličini i značenju, prvi put spominje već u IV stoljeću prije našeg brojenja. Javlja se pod različitim imenima: Brectia, Brattia, Bretanid, Elaphusa.....
Sva su imena predromanskoga porijekla, a svode se na predodžbu rogate životinje, upravo jelena (ilirski brenton, grčki elahos, što znači “jelen“). Ali je legenda starih kroničara o nastanku imena kudikamo zanimljivija.
Naime, trojanski junak Antenor ukonačio je u svojoj kući u Troji, užežin trojanskog rata, grčke junake Odiseja i Menelaja radi pregovora da se Helenima povrati oteta lijepa Helena te izbjegne rat. Bilo je uzalud, ali mu Grci nisu, nakon razaranja Troje, zaboravili gostoljublje. Pošao je s njima u grčku Ambraciju (VI-V. St.p.n.e.). Odatle je otplovio na otok koji se po (Am)braciji prozvao Bracia (Brač).
Sa sobom je doveo Braha-pastira; Elafa-pomorca, koji podiže kod današnjeg Bola grad Elaphusu, i Silena-ratara, koji je donio sa sobom lozu i maslinu te neku kukuljicu iz koje se isčahurio – cvrčak. Antenor je zatim odjedrio s Brača put zapada i sa svojim (V) Enetima, po tamošnjoj predaji, osnovao Veneciju.
Možda se u toj drevnoj legendi krije prava istina. Hrvatski Brač doista je niknuo na antičkom kulturnom humusu i venecijanskoj civilizaciji, unoseći stalno i obilato izvornost slavenske duše u to bogato mediteransko nasljeđe.“