Teta Anka Županović iz Grahovišća kod Poljica na otoku Hvaru pravo je čudo od žene. Vremešna, ali izuzetno vitalna i marljiva pčelarica Anka sama se brine o svojim košnicama, no u 2017. je zbog izuzetno loših vremenskih prilika - dugotrajne suše, pa onda obilnih kiša i jakih vjetrova "izvadila" samo 100 kilograma meda. Jednostavno, više se nije moglo.
- Rodom sam iz Dobrinča, jugoistočno od Medova Doca, mjesta poznatog upravo po pčelama i medu. Ovom poslu me od malena podučavao ujak Toma Granić, a kada sam se 1957. udala za mog pok. supruga Matiju on me upitao "... Anka, kakva je tamo priroda?", na što sam mu ja uzvratila "... Ujače, kad bi ste došli i vidjeli Poljica, sve je kao da su lancun bijeli prostrli od cvita umendula". Tada sam uz njegovu pomoć došla do tri košnice, s vremenom do dvadesetak i danas konačno trideset pet.
No, umenduli su u međuvremenu usahli, lavande je nestalo, bor je sve osvojio, a i ono zemlje što se radi drugačije se zagnjaja, prska raznim otrovima. Eto, zbog svega toga, pa i klimatskih promjena nikad goru godinu dosad nisam imala – žali se junakinja naše priče.
A kad je Anka u ono doba "trbuhom za kruhom" došla služiti Tabakovima u Grahovišće ovaj zaselak je imao 36 duša, danas samo tri stanovnika. Ljudi su se razbježali po svijetu, bijela kuga je učinila svoje. Nema više tko raditi, nema ni stoke, što je zapravo najveća pošast za pčelare.
U početku je iz jedne košnice s 24 okvira vadila čak i više od 40 kilograma meda, a danas ako dobije 10 ili 12 kilograma e to je dobro. Međutim, imala je ona još i težih trenutaka u svome poslu.
- U vrijeme kada sam se tek počinjala baviti pčelarstvom odlučila sam iz Medova Doca u Poljica prevesti dvije košnice. Nije bilo automobila, ni drugih prijevoznih sredstava, pa sam ih pokušala dopremiti autobusom. Ja računam molit ću, platit ću, ali šofer kaže "... Pa ženo božja, jesi li ti luda, gdje ćeš u autobus staviti košnice!", tako da sam morala odustati, no najgore je bilo kada su nam prije tridesetak godina pčelari s kopna na škoj donijeli varozu.
O bolesti gotovo ništa nismo znali, tako da su mi ubrzo uginule dvije košnice mladih pčela. Došao veterinar Jakov Dužević iz Dola i kaže "... Sve popalit", a ja mu govorim "... Ni u ludilu, ne bi to učinila nizašto na svijetu", ali sam naposljetku ipak popustila - pripovijeda teta Anka.
I onda po noći nije mogla spavati, morala je čim prije tim bolje ponovno nabaviti pčele. Nije mogla bez njih i gotovo, a našla ih je u Metkoviću.
Danas je sasvim sigurna da će je ljubav prema tim dragim radilicama držati do kraja života, ali nju godinama pokušava usaditi i svojoj djeci Marici, Mikotu i Ivici.
Morat će se njima baviti makar onda kada matere ne bude, a mi smo je u ovoj prigodi zamolili da nam za naše čitatelje otkrije recept njezine nevjerojatne vitalnosti i u poznim godinama.
- Ljudima bih najprije preporučila rad, te umjerenost u jelu i piću. Izbjegavajte nervozu i stres, pa ćete biti puno zdraviji, dakle, vitalniji i sretniji. Važna je i ta ekologija, čist okoliš, zato ja i neću iz Grahovišća sve dok budem mogla sama sa sobom. Odem ja zimi povremeno kod sestre u Split ili do djece po Hvaru, ali uvijek mislim kad ću natrag. Vuku me pčele, ne mogu ja bez njih, a ni one bez mene. Valja odraditi i druge poslove, moram se brinuti o maslinama, sadim vam ja krumpir, luk, špinat, blitvu i bob, na selu sve dobro dođe - zaključila je naša sugovornica.
Nepoželjni piretroidi
- Mi smo kao eko-aktivisti kontinuirano u kampanji protiv primjene nedozvoljenih otrova u poljodjelstvu, ali i pojedinih Programa mjera obvezatne preventivne dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije na otoku Hvaru. U tom smislu mislimo i na one Programe koji uključuju piretroide, zato jer se više ne nalaze na Popisu registriranih insekticida Europske unije. Oni su posebno toksični baš za pčele. Prema tome, gospođa Anka je potpuno u pravu kada tvrdi da sve to škodi onima koji se aktivno bave pčelarstvom – rekla je Vivian Grisogono MA(Oxon), predsjednica Udruge "Eco Hvar", dodavši da adulticidna dezinsekcija zapravo nije ni moguća bez kolateralnih šteta, jer je na škoju u zadnjih 10 godina primjetno ne samo smanjenje broja kukaca, nego isto tako šišmiša i ptica, koji imaju različite važne uloge u prirodi, dakle, i u našem opstanku.