“Neke ideje dolaze u formi sna.“ - “Twin Peaks“ (1990.)

Misterij “tko je ubio Lauru Palmer?“ iz Lynchova “Twin Peaksa“ (1990.) nema premca kad je neka TV serija u pitanju. Koji “Pravi detektiv“, kakvi bakrači, uz dužno štovanje. Ustvari, “Twin Peaks“ je općenito serija bez premca, popkulturni fenomen i revolucija na televizijskom ekranu u raskošnoj režiji, razvedenoj naraciji i minucioznoj profilaciji galerije likova. Lynch je zauvijek promijenio lice TV serije i sagradio temelje za kvalitetne i nešto riskantnije televizijske serijale 21. stoljeća.

Bez prototipskog “Twin Peaksa“ tko zna bismo li imali “The Wire“, “True Detective“, “Breaking Bad“… Podsjetimo, “Twin Peaks“ se pojavio u vrijeme kad su se serije takoreći dijelile na humoristične “sitcomove“ ili sapuničaste drame poput “Dinastije“ i “Dallasa“, čast izuzecima poput, recimo, “Poroka Miamija“. Netko bi i za “Twin Peaks“ mogao reći da je nominalno sapunica, budući da likovi, stanovnici naizgled spokojnog gradića Twin Peaks na sjeverozapadu Amerike, pet milja južno od kanadske granice, imaju ljubavnike i ljubavnice, a njihovi se romantični međuodnosi račvaju na podzaplete.

Laura Palmer (Sheryl Lee) imala je momka, sitnog dilera Bobbyja (Dana Ashbrook) i tajnog dečka, bajkera Jamesa Hurleyja (James Marshall). Njezina najbolja prijateljica Donna Hayward (Lara Flynn Boyle) neplanirano se spetljala s Jamesom. Konobarica Shelley Johnson (Madchen Amick), pak, ljubuje s Bobbyjem, kriomice od supruga, kamiondžije Lea (Eric DaRe) koji na košulji ima sumnjivi trag krvi itd., itd. “Twin Peaks“ je svojevrsni “Gradić Peyton“ na tripu, s Lynchovom uvrnutom vizijom afera, skandala, moralne licemjernosti i ubojst(a)va iza zatvorenih vrata naoko mirnih susjeda koji svi imaju nešto (crno) pod noktima, ne samo Laura, pronađena sa slovom “R“ ispod prstenjaka.

No, kako se iza kamere nalazi Lynch, u ovoj seriji sapun se ne rabi samo za kupku, već i za mlaćenje, umotan u čarapu. Balon sapunice brzo se rasplinjuje u oko gledatelja, izazivajući efekt sličan onome pri rezanju luka. Tako Lynch pristupa podzapletima i likovima, skidajući postupno slojeve kao da čisti jedan golemi luk. Da se bolje snađe, gledatelj neupoznat s “Twin Peaksom“ mogao bi slijediti trag specijalnog agenta Dalea Coopera (Kyle MacLachlan) i na ploču napisati imena likova.

Ili barem onih sa zagonetnim inicijalom “J“, otkrivenim u Laurinom dnevniku u kontekstu njezina nalaska s osobom čije ime počinje tim slovom, večer prije nego je ona sama pronađena mrtva, omotana plastičnom vrećom. Agent Cooper (“Gary Cooper?“) naš je vodič kroz labirint “Twin Peaksa“, odnosno zamršenu i pokazat će se nadnaravnu istragu ubojstva Laure Palmer, misterij o kojem su gledatelji, navučeni na seriju kao najveći ovisnici na drogu, naveliko pričali po kućama i kafićima u očekivanju iduće epizode.

Počeli smo nabrajati Cooperu sve po spisku kad se usred noći probudio iz blago rečeno neobičnog sna s rasplesanim patuljkom i titularnom pokojnicom te preko telefona saopćio Harryju S. Trumanu (Michael Ontkean), šerifu Twin Peaksa, kako “zna tko je ubio Lauru Palmer“ i dodao da to “može pričekati do jutra“. Krajnje neobičan lik, koji se uklapa u Lynchovu galeriju čudaka, tj. u čudni i čudnovati ugođaj serije, predstavljen je u prvoj epizodi kako visi naopačke i u diktafon unosi podatke, pitajući se među ostalim, ne samo kao agent, nego i ljudsko biće, što se odvijalo između Marilyn Monroe i Kennedyja i tko je na njega povukao okidač.

Tragovi čovječnosti izvirali su iz njegove - doduše opsesivne - ljubavi prema piti od višanja “koja ubija“ i “prokleto dobroj kavi“ koju pije “crnu kao mjesečina na noći bez Mjeseca“. Slatke i gorke senzacije pokreću “Twin Peaks“, ozvučen proganjajućom glazbom Angela Badalamentija. Jedan sladak romantični “flashback“ pratio bi jedan gorak prizor strave i nakostriješio dlake na tijelu publike, poput muškarca duge sijede kose i brade pokraj Laurinog kreveta, u viziji njezine majke Sarah (Gracie Zabriskie) ili na košmarnoj javi, s ove ili one strane naše dimenzije gdje se, na mjestima kao što je Crvena soba sa zastorima, pojavljuju i spomenuti patuljak, jednoruki čovjek i takva bizarna svita. Između sanjarije i snomorice Lynch je smjestio “Twin Peaks“ i uljuljkao publiku u snove. “Kao da sanjam najljepši san i najužasniju noćnu moru“, kazala je Donna u drugoj epizodi i najpreciznije opisala “Twin Peaks“. Serija kao da je produkt Lynchovih najluđih snova koje je redatelj zapisivao, snimao i opet zaspao. San je pao na njegove oči i mali ekran.