Kulturapovratak izvoru

Trogirski melograf Duško Geić objavio knjigu o trogirskim klapama koja je radikalan manifest otpora prema suvremenim trendovima u novoklapskom pjevanju, površnosti, kvazielitizmu, pjevanju za korist, probitak, novac...

Piše Gordana Dragan

Iz pera Duška Geića, trogirskog kulturnog i javnog djelatnika, književnika, antologičara i rječničara koji se istaknuo kao melograf zapisujući trogirske pučke napjeve, te skladatelja i voditelja dalmatinskih klapa, izašla je njegova peta knjiga “(Pra)didi nan trogirski klapasi i pregrst njiovi kanti”.

Izdala ju je udruga Združeni artisti Trogir, a u reprezentativnom prostoru Galerije Cate Dujšin Ribar predstavio ju je dr. sc. Ante Jurić te sam autor.

Riječ je o knjizi s 11 poglavlja u kojoj Duško Geić na originalan način ispisuje svjedočenja o mnogim promjenama koje se već nekoliko desetljeća događaju s klapama, koje bi po njegovu uvjerenju trebale biti kontinuirani glas i prenositelj s generacije na generaciju dijela kolektivnog sjećanja o etnosu kroz njegovu povijest. Nažalost, sa sjetom konstatira kako je taj proces danas gotovo završen te klape nestaju s komornih pozornica svog prirodnog okruženja.

- Knjiga je svojevrsna povijest klapskog pjevanja u Trogiru, u kojoj se autor osvrće na razdoblje koje je prethodilo popularizaciji i etnomuzikološkoj definiciji “klapa”. Autor piše o ljudima koji nisu sami sebe nazivali klapom. To su bile protoklape, odnosno razdoblje protopovijesti klapskog pivanja. To je prva knjiga takve tematike u kojoj se klapski fenomen opisuje kroz pjesme i anegdote o njegovim glavnim vinovnicima i začetnicima - klapašima koji su to bili i ne znajući da to jesu, a kojima se odaje počast kao malim anonimnim ljudima koji su sasvim spontano sudjelovali u stvaranju nečeg velikog i nama važnog - kazao je Ante Jurić. Nadalje, naveo je kako autor u knjizi dosljedno primjenjuje naziv klap/klapovi, promovirajući na taj način etimološko tumačenje te riječi. Koristio se i gotovo sinonimni izraz družba, s time da se termin “klapa“ na neki način formirao i specijalizirao upravo kao oznaka za družbu koja, osim što se druži, i pjeva.

Pjevanje je bilo neizostavan sadržaj druženja u gradićima poput Trogira. Paralelno s “klapom”, autor koristi i termin “novoklapa”, opisujući njime aberaciju izvornog pojma. Novoklapa je za njega sve što se danas podrazumijeva pod pojmom “klapa“, a nema nikakve veze s izvornim pojmom, pojasnio je.

Apostrofirao je kako je Geićeva najnovija knjiga radikalan manifest otpora prema suvremenim trendovima u klapskom pjevanju, površnosti, kvazielitizmu, pjevanju za korist, probitak, novac... Novoklape, kako on piše, pjevaju iz želje da ih se sluša, da im se divi, da im se na koncu plati.... Novoklape izvode, a ne pjevaju, a još manje pričaju.

Umjesto “poslušaj što pjevamo”, novoklapa kaže - “poslušaj kako smo mi to u stanju otpjevati”. Dakle, novoklapa se udaljava od svog iskonskog klapskog ishodišta i to po izvornoj čistoći forme i izraza te jednostavnosti. Naglasak stavlja ne samo na pjevanje, nego i na kulturu slušanja. Tvrdi kako je klapsko pjevanje upravo to slušanje.

Sam autor govorio je o napjevima koje je predstavio u ovom izdanju te o načinu njihova izvođenja, o klapama kazivačicama, o notnim primjerima.

Na kraju knjige donosi notni zapis trogirske kolende “Ja san mali rebac“ te dva crkvena napjeva. Geić je knjigu posvetio prvom tenoru legendarne klape Trogir, pokojnom Nikši Biliću Pantu.

U prigodnom programu nastupila je klapa “Trogir osnivači”, koju čine šestorica članova klape “Trogir” koja je službeno registrirana, kako je naveo Geić, 1969. godine s još nekoliko novih članova, od kojih je najmlađi sedamnaestogodišnji Duje Bonačić. •

Pasikari, Meštri o skule i druge stare trogirske klape

Posebno zanimljiv dio knjige čini prezentacija notnih zapisa nekadašnjih trogirskih klapa koje su dobile ime po predjelima djelovanja i po djelatnostima kojima su se bavili njihovi članovi. To su klapa Artisti, koja se sastajala u staroj jezgri, Osibari, nazvani po crkvi sv. Josipa na Čiovu, Karmelitani, čija je većina pjevača stanovala nedaleko od Gospe od Karmena, Pasikari, koju su činili uglavnom pjevači iz Pasika, Meštri o skule, čija su trojica pjevača bili nastavnici osnovne škole u Trogiru, te klape Prijateji, koju je činila grupa prijatelja, neki iz obitelji Geić i Bilić.

#DUšKO GEIć#TROGIR KLAPE