StoryEditor
KulturaUSUSRET 2. SEZONI

'Stranger Things': Djetinjstvo u retrovizoru BMX-ice

27. listopada 2017. - 14:04
stranger-things-poster

“Jeste li čitali išta od Stephena Kinga“, odjekne pitanje u jednoj epizodi serije “Stranger Things“ (2016.) nakon što šerif Jim Hopper (David Harbour) i majka misteriozno nestalog dječaka Joyce Byers (Winona Ryder) ostanu osupnuti na spomen telekineze u kontekstu male heroine Eleven (Millie Bobby Brown). Svaki poznavatelj Kingove bibliografije prepoznat će referenciju na Eline paranormalne moći, inače “mali znanstveni eksperiment“ zločestog dr. Brennera (Matthew Modine). To je “Firestarter“.

Autori serije “Stranger Things“, braća Matt i Ross Duffer, čitali su štošta od Kinga, ne samo “Firestarter“, nego i “It“. Dufferovi su i gledali Kinga, odnosno ekranizacije tih njegovih romana, kao i film “Stand By Me“, snimljen po knjizi “The Body“. Gledali su i svaki film osamdesetih, kultni ili klasik. “Stranger Things“ je audiovizualni amalgam popkulturnih osamdesetih, čista nostalgija za 30-i-nešto godišnju djecu odraslu uz kino i videohitove dekade koja su komunicirala voki-tokijima umjesto mobitelima.

Serija pokazuje kako je bilo (filmski) odrastati u osamdesetima i funkcionira kao teleportacija natrag u te godine, počevši od Winone kao direktnog linka prema dekadi (“Beetlejuice“, “Heathers“). Šarajući TV programe Eleven nalijeće na crtić “He-Man i Gospodari svemira“, junaci Mike Wheeler (Finn Wolfhard), Dustin Henderson (Gaten Matarazzo), Lucas Sinclair (Caleb McLoughlin) i Will Byers (Noah Schnapp) igraju “Dungeons&Dragons“, imaju figuricu Yode, a na pogođenom sintisajzerskom soundtracku serije se nalaze i pophitovi poput Totove “Africe“, Foreignerove “Waiting For A Girl Like You“…

No, filmovi osamdesetih imaju ključnu ulogu, bilo vizualno, tematski ili kako god. Dječji, avanturistički, SF-ovi, horori, svi. Gledajući seriju imate osjećaj kao da su vam roditelji, poput Mikeove majke Karen (Cara Buono), dozvolili da svratite u videoteku osamdesetih i izaberete bilo što s police, čak i zabranjeni hororac. Ova serija sve duguje filmovima i to ponosno ističe. Filmovi su uokvireni u plakatima na zidovima soba likova. U sobi Willova starijeg brata Jonathana (Charlie Heaton) vise posteri “Ralja“ i “Zle smrti“.

U Mikeovoj sobi eno “Stvora“ koji će se u jednoj sceni ukazati i na televiziji - školski učitelj, mr. Clarke (Randy Havens), gleda SF horor Johna Carpentera kod kuće na videu i objašnjava pratnji kako su se radili specijalni efekti. Carpenterov imenjak John Hughes prisutan je, pak, duhom u suptilnim romantičnim momentima između Jonathana i Mikeove starije sestre Nancy (Natalia Dyer). O filmovima se govori i u kontekstu odlaska u kino – majka se sjeća kako je iznenadila Willa s kartama za horor “Poltergeist“, iako je mislio da ga ne smije gledati, a Steve Harrington (Joe Keery) poziva Nancy na “All The Right Moves“ u kojem glumi “njezin dečko iz 'Risky Businessa'“, dakle mladi Tom Cruise.

Likovi iz filmova osamdesetih otisnuti su u protagonistima serije koji žive u američkom predgrađu, vole jurcati “bikama“ (“E.T.“, “Goonies“) i šetati po tračnicama (“Ostani uz mene“), tj. znaju filmove i dogodit će im slične filmske situacije. Nemoguće je gledati Dustina i ne vidjeti Chunka iz “Gooniesa“, a isto vrijedi i za Nancynu frendicu Barb (Shannon Purser) s identičnim naočalma kakve je nosila Stef. Nancy, na koncu, teško da se slučajno zove baš kao heroina Cravenove “Strave u Ulici brijestova“.

Ime nije tek tako dobila; da jest onda međudimenzionalnom čudovištu vjerojatno ne bi pripremala zamke kao junakinja Freddyju Kruegeru koji je također pokušavao ući u njezin/naš svijet preko kućnog zida rastežući ga rukama kao elastičnu žvakalicu. Monstruozno stvorenje s dugim rukama i bez lica obitava u alternativnoj “poltergeistovskoj“ dimenziji, tzv. naopačkom, obrnutom svijetu (“Upside-down“) kao mračnoj refleksiji našeg svijeta, košmarnoj poput sna s Kruegerom i Alienom (inkubirane žrtve monstruma).

Doista, “Stranger Things“ izgleda kao san o osamdesetima koji su Dufferovi budni odsanjali gledajući filmove i upijajući filmsku magiju. Referentno mjesto u seriji dobio je istureni filmski magičar osamdesetih, redatelj i producent Steven Spielberg. Scena kad Mikeova mlađa seka uđe u Willovu sobu i bude okružena treperavim žaruljama i lampicama za bor “spielbergovski“ je trenutak “pair exellence“, odlično uhvaćeni “sense of wonder“ prenesen iz “Bliskih susreta treće vrste“ i “E.T.-ja“.

Potonji film možda je i najobilatije citiran, od Mikeova sakrivanja Ele od svojih roditelja i vladinih agenata, preko njezine interakcije s TV-om i krinke ispod roza haljinice/plave perike, do bijega na biciklama, kad uporabi telekinezu i u zraku prevrne kombi negativaca kao što je E.T. načinio da “bike“ polete. Napokon, “E.T.“ je polazna točka za još jednu lijepu retro-priču o prijateljstvu i odrastanju, što “Stranger Things“ prije svega jest. Braća Duffer nastavili su gdje je stao divni, od Spielberga producirani film “Super 8“ (2011.) i snimili jednako divnu seriju za pripadnike izgubljene generacije koja se već odavno dovezla BMX-icama u svijet odraslih, ali je vječno spremna čeznutljivo pogledati u retrovizor djetinjstva i u njemu pronaći nekadašnjeg sebe. Sretno (filmsko) dijete osamdesetih.

Na DVD-u u VHS paketu

Ne iznenađuje podatak da će “Stranger Things“ biti objavljen na DVD-u u VHS-paketu. No, braća Duffer se ne drže  nužno samo osamdesetih u smislu citata i posveta, nego i novijih filmova poput “Specijalnog izvještaja“, “Ispod površine“…

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
20. siječanj 2022 05:54