StoryEditor
Kulturaprije 20 godina nije podsjećao na kolijevku hrvatske književnosti, ali danas stvari drukčije stoje

Split pun književnih šampiona

Piše PSD.
27. kolovoza 2010. - 00:08

Split je kolijevka hrvatske književnosti, činjenica je koja se ponavlja od Marulića do naših dana.

Ali bilo je razdoblja, pa i u najnovijoj povijesti, da je ta kolijevka bila prazna. Danas je situacija toliko dobra da se može reći kako je Split spisateljski iznimno ojačao jer u njemu živi i piše toliko istaknutih pisaca da ga neki maksimalist može nazvati i književnim centrom Hrvatske.

To pojašnjava Kruno Lokotar, urednik koji je najprije u AGM-u, pa onda u “Algoritmu”, objavio niz splitskih autora. “Split je sigurno po broju pisaca po glavi stanovnika vodeći grad u Hrvatskoj. Čak i kada bismo radili prebrojavanja, pa Splićane koji danas žive na drugim adresama uračunali u zbir, mislim da bi u borbi za vrh između Dinama i Hajduka bilo napeto, a Dinamo ima veći budžet za nekih 650.000 stanovnika. Dakle, Split je opet grad slučaj”, kaže Lokotar.

Prvokategornici

Grad koji od ove sezone ima dva nogometna prvoligaša, istodobno ima 10-ak književnih, štoviše šampiona, od kojih neki imaju i uspjehe u regiji, pa i u Europi (Renato Baretić, Boris Dežulović, Viktor Ivančić, Olja Savičević-Ivančević, Ante Tomić). Tu su također produktivni značajni pisci, pa i kolumnisti, Jurica Pavičić i Predrag Lucić. Svoje mjesto u gornjem domu ima i hitoidna Arijana Čulina koja je na tržištu prodala desetke tisuća primjeraka.

Osim tih prvokategornika stupovi splitske scene su i autorica triju romana Aleksandra Kardum, pisac i budući doktor filologije Nebojša Lujanović s dvije knjige priča i aktualnim romanom, Eda Vujević s pregrštom objavljenih knjiga od kojih napose treba spomenuti njezin posljednji roman “U sfinginoj sjeni”. U Splitu djeluju i tri plodna putopisca Stipe Božić, Robert Pauletić i Jasen Boko, koji su zajedno zasigurno napravili više kilometara nego njihov gradonačelnik eura.

U Splitu djeluje, štoviše suuređuje, hvaljeni studenstki časopis “The Split Mind”, aktualna dobitnica Gorana za mlade pjesnike Irena Delonga. Možda udarni pjesnik mlađe generacije Marko Pogačar sada je u Zagrebu, ali u kontaktima je sa Splitom. Od onih što već neko vrijeme nisu ništa objavili jest i Damir Pilić, koji se odavno javio romanom “Đavo prvo pojede svoju majku”, te Milorad Bibić Mosor koji je zablistao sa “Životom Pjace”.

Od objavljivanih autora tu su Živko Skračić, goranovka Marija Andrijašević, Sonja Gašperov, Ivica Šodan, Saša Ljubičić, Vanja Fazinić... Poetski Split desetljećima zastupaju Gordana Benić i Jakša Fiamengo, uz potporu Petra Opačića, a danas su tu i pjesničke zbirke Predraga Lucića i Borisa Dežulovića.

Hajdučki prezir

Trebamo spomenuti utjecajnu pjevanu poeziju TBF-ovca Saše Antića, ali i njegovih kolega iz “Stillnessa” i “Dječaka”. U dramskom pismu međunarodno je značajan, u Splitu nažalost još neprepoznat, mladi dramatičar Ivor Martinić. Elvis Bošnjak se nametnuo dramom “Nosi nas rijeka” i “Otac”, a dobrim igrokazima i TV scenarijima javlja se Branko Ružić. “Postoji u Splitu zaista velik broj imena.

Nisu svi književno slični previše, pa i ne vidim da su osobito povezani. Sjećam se da scena 80-ih godina ona nije postojala. Tada je Zagreb bio A-scena, a Osijek B-scena. Danas Osijek nema scenu, kao ni Rijeka, a Split je B-scena”, smatra utjecajni kritičar “Globusa” i odličan poznavatelj nacionalne književne scene Robert Perišić.

Iako je generacijsko obilje često posve neobjašnjivo, ipak bismo u ovom slučaju mogli vidjeti objašnjenje u otvaranju, pa i estradizaciji književnosti, koja više odgovara splitskom stanju uma nego književna zatvorenost, karakteristična za npr. hrvatske 80-e godine. Takva književnost privukla je i novinare, ali i debitante različitih vrsta. “Snažan generator književnosti je bio ‘Feral’, koliko god ponekad znao nespretno reagirati.

Istodobno, sukob feudalizma i neokapitalizma, blagoslov  turizma i fama sporta i estrade, u Splitu je transparentan i žestok, tu se priče same rađaju. No, vratimo se gradu slučaju. Književnost često nastaje kao reakcija, a u Splitu se ima posebno na što reagirati, pritisci su sa svih strana. Dodajmo u smjesu ove formule i ‘hajdučki’ i cinički prezir prema autoritetima, i mislim da smo dotaknuli nešto od mogućih uzroka”, smatra Kruno Lokotar.

Nedvojbeno da su osim usko književno-nakladničkih pitanja u slučaju splitskog književnog buma važne i druge stvari. Jedna od njih je i otvaranje knjižara u kojima se može naći glavnina hrvatskih knjiga. Petnaestak godina to je bio velik problem jer čemu pisati kad se ni bestseler nema gdje kupiti.

Te knjižare, otvorene uglavnom kao ekspoziture zagrebačkih, donijele su i promocije autora i knjiga, pri čemu ne smijemo zaboraviti prevažnu promotivnu ulogu zatvorene knjižare “Utopia” i Galerije “Ghetto”. Osim toga i Gradska knjižnica Marka Marulića uključila se u promociju i nabavu novih knjiga.

Puno autora, malo izdavača

Od velike je važnosti i osnivanje Filozofskog fakulteta u Splitu, koji je okupio niz profesora i studenata što su oživili gradski književni život, pomogavši i časopis “The Split Mind”. Posljednjih godinu dana bez premca je književna tribina “Bookvica” u Klubu “Quasimodo”, koji vodi Patricija Vodopija. Tu je i “Pričigin” koji već nekoliko godina dovodi poznata književna imena.

No najslabija karika splitske scene svakako je nakladnička. Uz pisce internacionalnog kalibra Split ima nakladničke kuće općinskoga ranga. “Verbum” odskače, ali on je gotovo nabožni. “Feralova” naklada je imala širi odjek i iz Splita je objavljivala uglavnom kućne autore, no nažalost nije preživjela.

“Logos” je gotovo ugasio svoju nakladu, a i projekti Marjana Šare odavno nisu donosili ništa novo. “Laus” je također nestao sa scene, “Morpurgo” je imao kratkotrajne nakladničke izlete i to bi bilo to. Među splitskim nakladnicima najaktivniji je “Bošković”, s nizom knjiga, ali lokalnoga odjeka. Doduše, alternativnim splitskim nakladnikom može se smatrati “Algoritam”, koji je objavio niz splitskih pisaca.

Teško se prisjetiti kad je u Splitu bilo više dobrih pisaca i književnih događanja. Iako Zagreb okuplja glavninu hrvatskih pisaca i teško se s njim uspoređivati, Split je danas konkurentan, a posebno po zdravijem književnom poslu, gdje se manje igraju igrice i borbe za utjecaj, a više se piše i čita.

siniša kekez

Dijaspora

Snagu književnog Splita čini i “literarna dijaspora”, pa u Zagrebu djeluje i snažna “splitska kolonija” autorica odlične knjige priča “Pobjeđuje onaj kojem je manje stalo” Maja Hrgović, Lada Žigo, Siniša Pavić, Kaštelanin Zoran Tomić, Željana Giljanović...

Splićanima bi se mogli smatrati i Robert Perišić, Vlado Bulić, pa i Damir Karakaš, koji je ovdje godinama živio i pisao... “Na neki način i sam se osjećam dijelom splitske scene jer sam otamo došao i moglo bi se to shvatiti i po nekom mome tematiziranju stvari, no glupo se gurati”, kaže pisac i kritičar Robert Perišić.

Publicisti

Jaka je i splitska pubicistička ekipa: Slobodan Prosperov Novak, Zlatko Gall, Jurica Pavičić... Tu su i jake snage sa zagrebačkom adresom: Ivo Žanić, Dražen Lalić i Benjamin Perasović.

Nove snage

Intenzivno nadiru i nova književna imena namećući se svojim knjigama. Koncem ljeta trebala bi izaći obećavajuća knjiga priča “na Prozaku i “Ekranu priče” nagrađene Tanje Mravak, a tu je i na Danima erotike za priču nagrađena Slobodanka Boba Đuderija, poznata i kao blogerica Marchelina, za koju će se sigurno još čuti.

Nagrađivana pjesnikinja Tonita Popović trebala bi konačno na jesen objaviti knjigu poezije. Časopis “The Split Mind” preuzele su nove snage i one će zasigurno proizvesti neko novo

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
21. listopad 2021 23:12