StoryEditor
KulturaTAMO DA PUTUJEM

Slučaj Vlade Gotovca u monodrami

Piše PSD.
19. siječnja 2013. - 09:47
U Histrionskom domu u Zagrebu će, nakon premijere koja je bila u četvrtak, na programu 18., 19., 25. siječnja te 1. veljače biti četiri izvedbe nove monodrame Borisa Svrtana “Moj slučaj”, priče o životu Vlade Gotovca (1930.-2000.), pjesnika, esejista, filozofa, stradalnika, vrsnoga govornika i političara, jedne od najvažnijih hrvatskih javnih ličnosti u drugoj polovini 20. stoljeća i, po općem sudu, nedosegnute moralne vertikale. Boris Svrtan, glumac, redatelj i profesor na Akademiji dramskih umjetnosti, komad je sam adaptirao, režirao i nastupa u njemu.

- Koristio sam za ovu predstavu jedan stari izbor Gotovčevih tekstova koji je načinio pokojni pisac i prevoditelj Čedo Prica sredinom devedesetih, proširio ga, nadopunio, pogotovo epizodama iz djetinjstva, a tu je i njegovo hapšenje, sudski proces iz 1972. godine kada je osuđen bez ikakvih dokaza, čak i bez tzv. verbalnog delikta, i svojevrsna analiza stanja u domovini od 1990. naovamo. Uvrstio sam, naravno, i rasprave o životu, jeziku i kulturi, i načinio esejističko-poetski kolaž koristeći se uglavnom Gotovčevom knjigom “Moj slučaj” - kazao nam je Svrtan.

- Međutim, nastojao sam da predstava ne bude “preozbiljna”, pa sam osmislio krokije desetak likova iz Gotovčeva života koje donosim na scenu, od učiteljice do suca i zatvorskog stražara - dodaje Boris Svrtan.

- Nastojim Vladu Gotovca približiti širem krugu gledatelja jer on je bio filozof i pjesnik, ali i iznimno duhovit čovjek koji je jednostavno i prirodno reagirao na zbivanja u svom okruženju. Predstavu je, napominje Svrtan, počeo pripremati pod pokroviteljstvom Instituta Gotovac, a potom je Zlatko Vitez, koji je pogotovo u mladim danima bio vezan uz Gotovca, predložio da predstava bude izvedena u okviru programa Histriona. Sam Svrtan se glumom zadnjih godina manje bavi jer se posvetio studentima i režiji, ali, kako kaže, mora sam sebe s vremena na vrijeme preispitati na pozornici jer bez toga ne može kvalitetno režirati ni predavati.

- Glumac nikada ne smije zapasti u rutinu, a čovjek koji je u poziciji da drugima daje upute, mora biti u doticaju sa sadašnjim trenutkom - pojašnjava, dodajući da mu je ovo prvi put u karijeri da se okušava u monodrami.

Od te forme glumci često zaziru, a Svrtan misli da se monodrama čini težom sve dok se u gledalištu ne pojavi publika. Tada ona postaje aktivni sudionik predstave i uz pomoć gledatelja, o čijim reakcijama puno toga ovisi, glumac kreira lik koji je svake večeri ponešto drukčiji.

- Mislio sam u početku da će mi Gotovac biti pretežak, ali puno mi je pomogla i supruga, glumica Nina Erak, koja mi je asistirala u režiji, a i dramatizaciji, jer sam zaljubljenik u Gotovčeve tekstove i samome mi ih je bilo žao kratiti - napominje Svrtan, koji Gotovca nije osobno poznavao, ali se s njim susretao po premijerama i drugim društvenim događanjima.

Može li ovakva predstava imati i ljekovitih učinaka, mogu li misli i osobnost pokojnoga Gotovca doprijeti do današnjeg društva koje grca u krizi? Redatelj i glumac “Mog slučaja” uvjeren je da mogu.

- Vlado Gotovac je cijeli svoj život ugradio u obranu slobode pojedinca i vlastite domovine, koju je doživljavao “najljepšim vijencem od šarenog cvijeća”, opirući se cijelim svojim djelom i sudbinom totalitarističkim manipulacijama bilo kojih boja. I danas, u trenutku najdublje moralne i gospodarske krize u Hrvatskoj, njegova čudesna pjesnička i neponovljiva govornička pojava, koju je samoironično definirao kao “mjesečevu ludu” i “idiota vječnosti”, može nepokolebljivim idealizmom, ustrajnim radom i pozivom na dostojanstvo, pružiti nadu i biti putokaz dezorijentiranim i obespravljenim ljudima koji nose križ svakodnevne sudbine, trpeći poniženja svih vrsta, kaže Svrtan. Svrtan uz to dodaje da je kao rekvizite u predstavi koristio maske, šešire i druge stvari iz svojih starih predstava, iz svoga glumačkog kufera, pa ovaj komad tako postaje i njegov slučaj, a u izvedbi mu se, samo glasom, pridružuju i njegova kći Petra Svrtan te student glume Ivan Čujić.

 jasmina parić

Poziv na moralnost

− U trenutku kada drastično nedostaje duha u našoj javnosti i politici, koja je beznadno ukopana u lijeve i desne rovove, ovo živo sjećanje na Vladu Gotovca može biti poziv na elementarnu moralnost, na ljudsku odgovornost, na uljuđenost, zagubljenu plemenitost i hrabrost. Samo čovjek koji je doista iskusio sav cinizam svijeta na svojim plećima može nam otvoriti oči. Bit će mi drago ako predstavu prepoznaju mladi ljudi, studenti, i da iz nje vide kako u Hrvatskoj postoji tradicija bunta i aktivizma, tradicija poziva na slobodu pojedinca i slobodu misli. Današnji svijet postaje logor pun duhovne površnosti. O tome i danas Gotovac ima što reći, jer se nije ustručavao ni o demokraciji pisati kritički budući da može prerasti u totalitarizam ako postoji zatupljeno biračko tijelo. On poziva na pamet, koja bi mogla pomoći mladoj, izgubljenoj generaciji da nađe svoj put - kaže Boris Svrtan.











Izdvojeno

03. lipanj 2020 06:26