U splitskoj Gradskoj knjižnici Marka Marulića otvorena je izložba 'Kartoline' autorice Maje Miškov koja će potrajati do 7. prosinca, a riječ je o tridesetak akrila na platnu mediteranskih motiva, a posebno otoka Visa.
- Kartoline šalju oni koji misle na vas, kojima je žao što niste s njima; oni koji svoj doživljaj novih obzora žele podijeliti s vama.
Kartoline nisu banalne SMS poruke, nasmiješeni emotikoni koji stižu s mobilnih telefona a bogme ni fotografije digitalnih „šnelfotografa“ poslane WhatsAppom.
Kartoline zahtijevaju pažnju, uloženo vrijeme, promišljanje o odabranom motivu te potrošen novac. Stoga su gotovo pa izumrla vrsta, pravi artefakti iz prošlog svršenog analognog vremena - naveo je povjesničar umjetnosti Zlatko Gall, dodavši kako se u slikama Maje Miškov ćuti vonj mora, opojni miris ružmarina i lavande koji cimaju emocionalne žice nekih prošlih svršenih vremena.
- Ipak, neka vas ne zavara blistavi mediteranski kolorit koji je oduvijek fascinirao i Murtića, Pulitiku, Nobila... ali i velikog Cezannea i impresioniste s francuskog juga.
Istina kod Maje i čempresi nisu biljezi grobišta i „memento mori“ već hrabre vertikale što se – kao u Toskani – dižu put neba a tek jedna slika s tamnim predolujnim nebom daje naznaku možebitne drame.
No to nisu tek idilični dokoličarski prizori s ljetovanja i idealizirana slika Mediterana koji – za razliku od hrvatskog turističkog slogana – nikad nije takav bio.
Nisu to ni prvoloptaški motivi prepoznatljivih turističkih toponima, svih onih peristila, arena, portala, crkava i katedrala koje ponosno nose svoje kunsthistorijsko „ime i prezime“. Dapače.
I kuće i crkvice su posve depersonalizirane svedene na bijele kubuse koji tu stoje (tek) kao dokaz života ili kao diskretni biljezi ljudske prisutnosti u tom čudesnom pejzažu. U tom blistavom koloritu juga.
Za reći pravo, ma kako zavodljive bile, one su tihi pratitelji ili epizodisti u priči čije su glavne uloge samo more, nebo i mediteransko raslinje. A oni bi se – usuđujem se predvidjeti – kod Maje Miškov u slijedećim godinama mogli lako lišiti svih figurativnih okova i pratitelja i postati samosvojne eksplozije njenog već danas čudesnog kolorita - zaključio je Gall.