StoryEditor
SlikarstvoArhitekt i dizajner

U optjecaju je dva milijuna mojih maraka, kaže Duje Šegvić, autor poštanske marke koja obilježava 200 godina Arheološkog muzeja Split

Piše Jakov Kosanović
1. rujna 2020. - 16:41
Na marki je prikazan sarkofag dobrog pastira koji datira iz 4. stoljeća, pronađen u Saloni, za koji smatram da je odličan izbor. Saša Burić/HANZA MEDIASasa Buric/Cropix

U sklopu dvjestogodišnjice koju sve do siječnja 2021. slavi Arheološki muzej u Splitu, naša najstarija muzejska institucija priredila je niz aktivnosti kojima će obilježiti okrugli rođendan, od izložbi i koncerata do svečane akademije krajem godine.

Čestitara je puno, a među njima je i Hrvatska pošta, koja je za tu prigodu odlučila objaviti seriju poštanskih markica s motivom sarkofaga dobrog pastira iz Salone. Markica je baš zanimljiva, a nije manje interesantan ni autor.

Zove se Duje Šegvić, splitski je arhitekt i dizajner, i ovo mu nije prva marka u životu.

Od 2017. do danas dizajnirao ih je 20, od onih s motivima hrvatskih zaštićenih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (Dalmatinki pršut, Ekstra djevičansko ulje Cres, Neretvanska mandarina, Baranjski kulen, Ogulinsko zelje, Lički krumpir), do dvoraca Hrvatske (Lužnica, Januševac, Lovrečina, Oršić) i znamenitih Hrvata (Lelja Dobronić, Ivan Krstitelj Rabljanin, grof Janko Drašković). "Arheološkom" su prethodile i neke druge obljetnice, poput sto godina Lions Cluba International, 90 godina rotarijanstva u Hrvatskoj, i 800. obljetnica Novigrada.

Kao ovlašteni arhitekt potpisao je mnoge građevine po Dalmaciji, od kojih ćemo spomenuti samo kupalište Bonj u Starom Gradu na Hvaru, uređenje dijela obale u Pučišćima, te hotel "Little Green Bay" na Hvaru, koji je publiciran u pariškom časopisu Vogue.

Grafički je osmislio mnoštvo knjiga te ilustrirao nekolicinu knjiga poezije i knjiga za djecu. Za djecu, a i odrasle, dizajnira i računalne igrice.

Ne treba se čuditi, Duje je sin Ede Šegvića, našeg poznatog arhitekta, kojega znamo i po pisanju i po karikaturama, da ne kažemo po Bartulu, a dugo godina radio je i u arhitektonskom studiju Dinka Kovačića.

To je timbar koji nema za vidjeti bilo gdje, a udaren je i na poštansku marku za obljetnicu "Arheološkog"...

Vaša je marka u optjecaju ima više od tjedan dana... Jesu li vam već poslali kartolinu iz Zagreba?

– Posebno mi je zadovoljstvo biti kreativno uključen u ovu važnu godišnjicu Arheološkog muzeja u Splitu. Prvi dan izdavanja bio je 17. kolovoza, tako da je bilo sasvim dovoljno vremena da stigne.

No ipak nije kartolina, nego pismo od Pošte s mojom kopijom arka i omotnice prvog dana koje mi, kao ritual, uvijek pošalju nakon uspješno završenog tiska. Jako sam zadovoljan ugodnom suradnjom s dragim ljudima iz Filatelističkog odjela Hrvatske pošte.

Kako je došlo do toga da izradite marku?

– Ova marka je nastala kao dodatak godišnjem programu izdavanja, dakle, moglo bi se reći neplanirano.

Kako su mi rekli iz Pošte, potaknuto inicijativom samog Muzeja i Filatelističkog društva u Splitu, a dodatno motivirano i našom dosadašnjom uspješnom suradnjom, pa su ipak odlučili uvrstiti marku u ovogodišnji program.

Za većinu marki iz godišnjeg programa autori se biraju anonimnim godišnjim natječajem na osnovi izbora najboljeg rješenja, no ova je na osnovi dosadašnje suradnje, povjerena baš meni.

Sarkofag dobrog pastira

Tko je odabrao motiv za nju? Uopće, koje su, ajmo reći, propozicije za izradu jedne poštanske marke?

– Motiv za marku bira povjerenstvo Hrvatske pošte iz izbora aktualnih povijesnih, kulturnih, prirodnih ili turističkih tema relevantnih za cijelu Hrvatsku. Moguće je i poslati inicijativu Pošti za određenu temu, koju onda oni valoriziraju s ostalima za tu godinu.

Kada su tema i dizajner odabrani, najčešće je zadana i dimenzija, broj marki u arku i okvirno što treba sadržavati u smislu informacija te grafičkih prikaza. Nakon toga, tri varijante idejnog rješenja se predaju Pošti na konačan izbor, te se odabrano rješenje razrađuje za tisak.

Jako je važno da su svi podaci točni, te se posebno vodi računa o autorstvu, pa na svakoj marci piše ime dizajnera i autora fotografije. Ponekad je to jedna osoba, kao u ovom slučaju, ali nerijetko nisu povezane. Za ovu konkretnu marku prvotno nije bio zadan konkretan motiv već samo tema obljetnice.

Kroz razgovor s ravnateljem muzeja odabrao sam nekoliko važnijih eksponata za fotografiranje, te je konačan izbor donijela Pošta na osnovi dostavljenih rješenja. Tako je na marki prikazan sarkofag dobrog pastira koji datira iz 4. stoljeća, pronađen u Saloni, za koji smatram da je odličan izbor.

Dobra je stvar s ovim radom što u biti ima najviše prilike da ga se vidi. Ide u nakladi od 100 tisuća...

– To je impozantna brojka koja me je u početku fascinirala, ali s vremenom se navikneš. Interesantno kako se ovaj važni jubilej za Arheološki muzej u Splitu, 200 godina postojanja ustanove, poklopio s dvadesetom markom koju sam osobno dizajnirao.

Što hoće reći kako je u optjecaju dva milijuna mojih maraka. A neovisno o tome, izdanje koje je rađeno u suradnji s Južnom Korejom dodatno je tiskano čak u 820 tisuća primjeraka u Republici Koreji.

Ovako piše Hrvatska pošta: Vrijednost marke označena je slovom oznakom "A", što odgovara iznosima poštarina za pismo mase do 50 g u unutarnjem prometu te za dopisnicu/razglednicu u unutarnjem prometu. Što to znači: A = 3 kune i kusur?

– Koliko ja znam, oznaka "A" umjesto kunske vrijednosti pojavila se tek ove godine i to se dogodilo baš na mojoj ovogodišnjoj seriji "Znameniti Hrvati".

Razlog za to je planirano povećanje nominalne vrijednosti marke, ali konačne odluke su se odužile, a tisak je morao ići točno po programu. Zbog toga je uvedena oznaka "A", što se pokazalo dosta zgodno iz praktičnih razloga u upotrebi.

Vijeće mudraca

Radili ste u arhitektonskom uredu Dinka Kovačića, koliko znam, a kasnije i s ocem Edom. Govorimo ne samo o autoritetima u arhitekturi, nego i jakim mediteranskim senzibilitetima... da ne kažemo splitskim. Dakle nije ni čudo da ste radili marku za Salonu, a ne za Mimaru. Ali, ako nije preizravno, što ste "pokupili od svojih mentora", i u čemu ste se odmaknuli?

– Split je meni kolijevka, ali nikako ograničenje u smislu kreativnosti ili posla. Dakle može se lako dogoditi i Mimara, kao što se dogodio i Nacionalni Park Velebit, Koreja, Baranjski kulen, Lički krumpir, Novigrad..., svi su oni do sada bili motivi za moje marke.

Imao sam sreće i zadovoljstvo raditi s velikim ljudima i svakako sam od njih naučio mnogo i o kreativnosti, ali i senzibilitetu prema ljudima. Rad s Profom, kako od milja zovemo Dinka Kovačića, koji je utjecao na mnoge mlade arhitekte, i mene je uvelike oblikovao kao arhitekta, pogotovo jer se njegov moderni pristup kreativnosti poklapao s mojim vizijama arhitekture nakon završenog studija.

Rad na velikim projektima u njegovom uredu naučio me je koordinaciji sudionika, te nošenju sa stresom. A normalno, od oca sam naučio mnogo tijekom cijelog života, a i o arhitekturi, ali već kao formirani kolega, ovlašteni arhitekt. Sretan sam što sam stigao surađivati s njime. Njegov poseban senzibilitet prema kulturnoj baštini i ljubav prema Splitu, svakako su se ugradili i u mene.

Eto i Profu i Edu sam ispratio u mirovinu, i svakako nastojim biti im na raspolaganju te ih eventualno i uključiti u aktualne projekte na nivou razgovora i savjeta, a po mogućnosti i više. Moram priznati, iz moje perspektive sam razočaran što takvi veliki ljudi nakon odlaska u mirovinu budu prepušteni sami sebi.

Inteligentna država ili grad bi shvatili da su to velike vrijednosti, naše vijeće mudraca, koje se osipa. Koliko bi koštalo da ih se uključi, dodijeli im se par mladih arhitekata da pišu, crtaju s njima, uče uz njih. Znam kako se u svim takvim ljudima krije još puno kreativnosti s dokazanom kvalitetom, od koje bi i grad i država imali ogromne koristi.

Imate ovlaštenje Ministarstva kulture za obavljanje poslova zaštite i obnavljanja kulturnih dobara u zaštićenim gradskim prostorima. Navedite nam par primjera za zaštitu i obnovu u splitskoj jezgri, koji su eventualno prošli ispod radara...

– Možda ne ispod radara, ali spomenuo bih uređenje trga Šperun, koji je zasad i zadnji projekt na kojem smo zajedno surađivali otac i ja. Iako je svakako Šperun njegovo dite, kao i Matejuška. Velika stvar je kada se stvori gradski javni prostor iz ničega, divljeg parkinga.

To sad izgleda lako, ali sama ideja da se tu krije trg, to je ono što vrijedi i to je ono što je došlo od Ede, doslovno kao poklon našem gradu. Jako mi je drago što je u tijeku i rekonstrukcija zgrade HNK u Splitu, u smislu pristupačnosti osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti, prema našem projektu. Ugradit će se dizalo, prilagoditi ulaz i lože.

Koji vam je sljedeći projekt u fascikli?

– Moja kreativnost nije vezana za struku, nego je slobodna jer je samo takvu volim, dakle leti izvan fascikle. Svakako se nekolicina projekata za objekte priprema za jesen, desetak rješenja za natječaj za marke i drugi izazovi u dizajnu, kreativni izazovi roditeljstva s naša tri mangupa, ali možda me i najviše veseli rad na mojoj računalnoj igrici kojom stalno održavam dijete u sebi.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

01. rujan 2020 16:44