StoryEditor
SlikarstvoIn Memoriam

Mihajlo Arsovski bio je sasvim izdvojena pojava na dizajnerskoj sceni

Piše Jakov Kosanović
25. kolovoza 2020. - 13:54
20. majski festival Jugoslavije, plakat 1966.

U ponedjeljak je u Zagrebu u 83. godini preminuo poznati grafički dizajner Mihajlo Arsovski, sasvim izdvojena pojava na našoj dizajnerskoj sceni.

Arsovski je, slobodno možemo reći, dao font i prored hrvatskoj kulturi šezdesetih i sedamdesetih godina, i kao takav predstavlja najviši red hrvatskog dizajna.

Svaki zagrebački student Filozofskog ili Akademije vidio je njegov rad čak i ako ne zna tko mu je autor, jer Arskovski je napravio nebrojeno plakata za izložbe i kazalište, uglavnom za Teatar &TD, a nije ga bilo moguće zaobići ni u knjižarama, budući da je izrađivao dizajn za brojne edicije (biblioteka Razlog, Kolo, BiblioTeka, izdanja SN Liber i Cekadea...).

Arsovski je bio neumoran i plodan dizajner koji je potpisao najrazličitija područjima grafičkog dizajna: od novina (Studentski list, Polet, Pop express, Telegram) i časopisa (Razlog, Život umjetnosti, Prolog, Teka), do kataloga, ambalaža, scenografija, postava izložbi, filmskih špica, omotnica ploča, namještaja i uređenja prostora.

Tih godina, šezdesetih do polovice sedamdesetih, oblikovao je cjelokupni vizualni identitet Komorne pozornice SC-a i Teatra &TD, dakle, uz prepoznatljive plakate i interijere, to je podrazumijevalo i cijelu paletu grafičkog narativa, od ulaznica i pozivnica, do programskih knjižica, razglednica, i kalendara. Taj grafički skup u kulturnoj memoriji sredine i danas konotira Teatar &TD, pa i SC u cjelini.

Arsovski je rođen 9. srpnja 1937. u Skopju. Od rane mladosti živi u Zagrebu gdje se praktički odmah po završetku gimnazije počinje profesionalno baviti grafičkim dizajnom, te se već sredinom 60-ih etablirao kao jedna od ključnih figura grafičkog dizajna u Jugoslaviji.

Na svjetskom planu, to je generacija polovice 60-ih, koja na fonu pop arta, rock kulture i psihodelije preispituje dizajnerski i umjetnički normativ visokog modernizma.

Arsovski je već tada radio ono što tipografiju zabavlja i danas kad se nađe usred kolaža montaže i citata.

Tzv. visoka i popularna kultura u njegovim su se radovma ispreplitali slobodno i bez posebne najave. U kontekstu jugoslavenskog dizajna 60-ih i 70-ih, Arsovski je u bio "kontra-kulturna" pojava, koja je dekonstruirala postavke "socijalističkog estetizma".

Svakako, njegov rad zapažen je i daleko izvan državnih granica. Jedini je dizajner s područja bivše Jugoslavije koji se spominje u preglednoj knjizi Alana i Isabelle Livingston "The Thames & Hudson Encyclopaedia of Graphic Design & Designers" (1992.), a posvećene su mu i dvije stranice među 118 biografija najvažnijih svjetskih grafičkih dizajnera iz razdoblja od 60-ih do danas (poput Otla Aichera, Miltona Glasera, Wima Crouwela, Massima Vignellija, Paule Scher, Nevillea Brodyja ili Stefana Sagmeistera) u kapitalnom pregledu svjetskog grafičkog dizajna, knjizi Jensa Müllera i Juliusa Wiedemanna "The History of Graphic Design: 1960–Today" (Taschen, 2018.).
Arsovski je laureat nagrade za životno djelo Hrvatskog dizajnerskog društva 2008. i državne nagrade životno djelo Vladimir Nazor u području likovnih i primijenjenih umjetnosti za 2019., a za života je primio brojna stručna priznanja na izložbama dizajna poput BIO, Zagrebačkog salona i Zgrafa.

Arsovski je za života bio dosta povučen čovjek, po nekima čak čudak i ekscentrik. Svakako rijetko je javno istupao, a čudi i da dosad nije bila izlagana retrospektiva njegovih radova.

Prema legendi, kad su mu svojedobno predlagali retrospektivu, navodno je namah odgovorio: “Može, ali kad umrem!” Do neke velike retrospektive njegovih radova sad će neupitno doći, a dotad namjernik na njih može naići u brojnim privatnim i muzejskim zbirkama (Muzej za umjetnost i obrt, Muzej suvremene umjetnosti, Kabinet grafike HAZU, Grafička zbirka NSK, Muzej grada Zagreba itd.), pa čak i u njujorškoj MoMA-i.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

23. listopad 2020 15:45