StoryEditor
Kulturapjesnik i frontmen skupine mister no, o pjesništvu i životu

Slaven Slišković Slija: Moraš se žrtvovat’ da bi bio pjesnik

Piše PSD.
29. kolovoza 2012. - 00:19
Slaven Slišković Slija je 38-godišnji Splićanin kojega generaciji njegovih sugrađana najvjerojatnije ne treba posebno predstavljati.

Slija je pjesnik i frontmen skupine Mister No, iza sebe ima četiri zbirke pjesama, od kojih je posljednju, “Ženski petko”, upravo objavio Redak. Dobri dani počinju i za Slijinu ekipu, jer je Mister No potpisao ugovor s Croatia Recordsom, nakon 13 godina postojanja skupine. Slija je osebujan lik, jednostavan, skroman, ali i beskompromisan. Premda je bio perspektivan sportaš, vaterpolsku kapicu je bez puno razmišljanja trampio za pjesničke lovorike.

Već dugo te barem pola Splita zna kao pjesnika, a možda i cijeli, objavio si već četvrtu zbirku pjesama... Kolika je povratna informacija na tvoj rad u tzv. literarnom establišmentu?
- Odlična. Mojim pjesmama treba vremena i sada se traže moje knjige izdane prije 15 godina. Javljaju mi se ljudi iz cijele Hrvatske i okruženja. Svi s nekim pitanjima ili riječima hvale. Internet je zaslužan za to.

Kad usporediš svoje pisanje iz 90-ih i danas, što ti prvo upada u oči?
- Prije sam se više trudio, pisao samo ideje i pjesme su mi bile prepune ideja. Danas pišem jednostavnije i lakše, ali isto tako ima ideja. Tako ja to vidim.

Je li ti pjesnička motivacija ista danas kao i onda?
- Je. Da se razumijemo, ja nisam kao drugi poželio bit’ neki pjesnik jer je to “in”. Nego sam igrao vaterpolo i potpisao za prvu momčad, imao osigurano životno pitanje, ali sve sam to ostavio da bih pisao. Da bi netko bio pjesnik, prvo se mora rodit’ za to, a drugo, mora se žrtvovat’. Mnogo ljudi danas pišu, al’ malo je pjesnika. U stvari, nema ih. U vezi s posljednjom zbirkom treba istaknuti i to kako je Mister No potpisao ugovor s Croatia Recordsom. Naime, sve pjesme zbirke su i uglazbljene.

Na što vas obvezuje ugovor i kako to da je do njega došlo tek sad, 13 godina nakon osnivanja skupine?
- Promijenilo se to što su došli mladi ljudi u izdavačke kuće koji nešto razumiju. Kad sad pogledaš, od osnivanja Hrvatske možeš na prste jedne ruke izbrojiti albume koji nešto vrijede i koji se i danas slušaju. A to je sve zbog ljudi koji su sjedili u izdavačkim kućama i nisu radili svoj posao. Mi ćemo izbacit’ još poneki singl i onda konačno snimit’ album. Sporo sve to ide, ali ide.

Naslov zbirke je “Ženski petko”... Zašto?
- Naslov sam dao prema istoimenoj pjesmi u kojoj se odričem ljubavi: “Znaj, ne želim voljeti nikoga / Učim da ne osjećam / Vježbam da ne razmišljam.” Zbirka se zove “Ženski petko” jer je to moje sjećanje na djetinjstvo i na dječake koje smo tako zvali jer su se igrali samo s curicama.

Može li se u ovim krajevima živjeti od poezije i rock’n’rolla? 

- Ako ta dva pojma odvojiš, ne možeš živjeti od toga, al’ ja sam to spojio i za sada mi je valjda dobro.

U eteru weba kruži i tvoja proza...
- Novinari s portala Dalmacijanews su mi predložili da im pošaljem za portal četiri priče i ja sam to učinio. Stvarno su bili dobro popraćeni, svaki sa stotinjak lajkova. Na jesen idu još četiri priče, pa ćemo vidjeti za dalje. Neka velika prozna djela me ne zanimaju za sada, ali kuham jedan dobar scenarij za film ili seriju. Splitska priča, direktno s ceste, istinita i nevjerojatna za prosječnog Hrvata. Komedija iznad svega. Svaki moj izlet u prozu je presmiješan. Pa vidjeli ste na portalu, zar ne?

JAKOV KOSANOVIĆ






Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

24. rujan 2020 03:46