StoryEditor
KulturaOtkriveni talent

Roman amaterke Ružice Gašperov zaživio je na pravim daskama: ‘Adio pameti'’

Piše PSD.
16. travnja 2013. - 00:05
Splićanka Ružica Gašperov dokaz je da u svakom čovjeku čuči talent koji samo čeka da iziđe van. Zaposlena majka troje djece, 55-godišnja Splićanka, svoj je dar za pisanje izvukla na svjetlo dana, a zauzvrat je postigla nešto o čemu dugo sanjaju i mnogi deklarirani pisci. Ružica je imala sreću − premda je sve to prije svega rezultat njezine pametne i maštovite igre riječima, zanimljivim likovima i situacijama − da joj drama “Adio pameti” bude uprizorena na daskama Bjelovarskoga kazališta.

A kao u pravoj drami, i ova priča o uspjehu žene koja voli puno čitati i pisati imala je nekoliko svojih velikih obrata. Uvertiru su obilježila tri romana, sva tri nazvana “Adio pameti”, s istom potkom, likovima koji su se nadograđivali, živjeli u raznim okolinama, mijenjali se. Potom je nastao scenarij “Adio pameti”, koji unatoč dobrim kritikama na nekim web-portalima na kojima se okupljaju studenti Akademije dramskih umjetnosti, redatelji i scenaristi, nije dobio šansu za TV ili filmski život. A onda je na red došla drama koju je Ružica poslala na natječaj za dramski tekst “Marin Držić”, no... − Ništa. Nije prošao na tom natječaju.

Nisam se obeshrabrila, imala sam dobre kritike za scenarij. Priličnim sam uspjehom držala i to što mi je rukopis “Adio pameti” ušao među šest finalista za Nagradu VBZ-a 2011. godine. Meni, koja sam posve samouka u pisanju romana i drama, i to je puno značilo. Sve što sam do tada naučila, sve je to bilo iz mojeg intenzivnog čitanja i “kućnog” analiziranja drama. Ali osjećala sam da treba naučiti više, a to sam dobila u Školi kreativnog pisanja u splitskoj Gradskoj knjižnici Marka Marulića. Tamo sam stekla ono najvažnije − samopouzdanje − kaže Ružica, koja već broji dvije školske kreativne godine i, što je važno, divna prijateljstva s desetak polaznika, istinskih zaljubljenika u pisanu riječ.

‘Kreativni školarci’

Školski zadaci, lekcije, analiziranje napisanog, konstruktivna kritika ostalih “kreativnih školaraca” Ružici su dali novo viđenje stvari. A novi vidici daju i nove mogućnosti, što je nakon središnjeg čina u školi otvorilo treći dio drame, rasplet, u kojem je Ružica dramu “Adio pameti” poslala na portal Drama.hr i u konkurenciji u kojoj su bili i renomirani domaći pisci zaslužila njegovo objavljivanje. E to joj je bila velika sreća, čast, oduševljenje, dokaz da je njezin cjeloživotni rad zaista imao nešto vrijednog u sebi. Nekoliko mjeseci nakon toga zazvonio joj je telefon. − “Zovemo vas iz Bjelovarskog kazališta, htjeli bismo uprizoriti vašu dramu ‘Adio pameti’, ako se vi s tim slažete.” Slažem li se? Pa naravno. Mislila sam prvo da se netko sa mnom šali, no ravnateljica kazališta Maja Margareta-Fabičević bila je posve ozbiljna.

Nakon nekog vremena opet se javila pitajući me za dopuštenje da splitski govor prebaci na bjelovarski, a kao rezultat nastala je travanjska premijera na koju sam i ja bila pozvana. Bilo je predivno, ne mogu izraziti svoju sreću kad sam vidjela svoje likove koji su oživjeli na sceni, čula smijeh publike, veselje. Oduševio me je entuzijazam Bjelovarčana, ta gomila djece i odraslih koji žive uz kazalište. Sa sedam aktivnih grupa godišnje daju osam premijera, vode zanimljiv, zabavan, smislen život. Presretna sam jer sam postala dio te odlične atmosfere – kaže Ružica. Nakon pretpremijere uslijedila je premijera s dupkom punim kazalištem, a onda još jedan poziv. Taj su joj put iz Bjelovara naručili nastavak “Adio pameti”. Kaže da se još nije uhvatila posla, no doći će i to brzo na red. Čeka je i pisanje romana za koji je likove i situacije već posve osmislila u glavi.

Učiteljica mi je promijenila život

•• Zaljubljena sam u čitanje. Dolazak nove učiteljice u trećem razredu promijenilo mi je život. Ona je otkrila da nisam naučila čitati, i kad me u ruke uhvatila moja draga kuma Marija Nižetić, koje se s radošću sjećaju mnoge generacije splitske Zdravstvene škole, ušla sam u novi svijet. Od tada knjigu više nisam ispuštala iz ruku. Omiljeni su mi pisci Mary Flannery O’Connor, William Faulkner, Tennessee Williams... − kaže Ružica.


Tanja ŠIMUNDIĆ BENDIĆ
FOTO: Duje Klarić / CROPIX



Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. rujan 2021 19:11