StoryEditor
KulturaNAJPOZNATIJI I NAJSKUPLJI njemački SLIKAR do 13. ožujka izlaže u berlinskoj Neue Nationalgalerie

RETROSPEKTIVA Panorama njemačkog duha u 150 Richterovih slika

Piše PSD.
24. veljače 2012. - 10:02
Stotine umjetnika i još toliko Belinčana i njegovih gostiju, usprkos snijegu i studeni, posvećeno su stajali prošlog tjedna u redu pred Neue Nationalgalerie, a sve kako bi sudjelovali na otvorenju retrospektivne izložbe Gerharda Richtera kojeg mnogi smatraju najvećim njemačkim suvremenim slikarom.

Retrospektiva, prethodno postavljena u Londonu, u Tate Galeriji, nazvana je ‘Gerhard Richter: Panorama’ i koincidira s umjetnikovim 80. rođendanom koji je proslavio 9. veljače, te donosi ukupno 150 Richterovih djela.

Die Welt, Berliner Morgenpost i Süddeutsche Zeitung posvetili su golemu pažnju umjetniku kojeg Nijemci smatraju najvećim, najskupljim i najpoznatijim, dodajući posebne priloge u svoja redovita novinska izdanja.

Nakon Berlina - Pariz

Dakako, superlativ ‘najskuplji’ privlači pozornost. U studenom prošle godine, primjerice, Richterova slika ‘Svijeća’ iz 1982. godine na aukciji u Christiesu prodana je za 12 mulijuna eura, što je i on sam doživio kao ‘apsurd’, no svejedno, čak je i Richterov komentar povećao atrakciju te informacije. Dapače, slikar je tada doslovce kazao.

“To je jednako tako apsurdno kao i bankarska kriza - nerazumljivo, djetinjasto, neugodno.”

Svega nekoliko dana prije berlinske retrospektive, Richterova slika ‘Abstraktes Bild’ u aukcijskoj kući Sotheby’s dosegnula je cijenu od 5,5 milijuna dolara. U Neue Nationalgalerie izložba ostaje otvorena do 13. ožujka, a zatim seli u pariški Musée national d’art moderne u Centru Georges Pompidou gdje će biti postavljena od 6. lipnja do 24. rujna ove godine.

Velika kronološki postavljena retrospektiva, podijeljena je u četrnaest cjelina i pruža dobar uvid u Richterov opus.

Richter je rođen 1932. u Dresdenu, gradu koji će postati simbol savezničkoga bombardiranja i razaranja Njemačke i jedan od važnih centara bivše Istočne Njemačke. Godine 1961., nakon umjetničkoga školovanja, odselio se u Düsseldorf.


U početnoj fazi stvaranja Richter je vrlo često za predloške slika koristio izreske iz novina: za sliku ‘Ferrari’ iz 1964. doslovno preslikava fotografiju iz magazina, a s njom preslikava i dijelove teksta. Za Richtera je ta slika programatska – nju je prvu nazvao slikom kapitalističkog realizma, imenom kojim će označavati dijelove svog opusa.

Prva cjelina izložbe ‘Panorama’ sadrži još nekoliko fotorealističkih slika koje se bave traumatičnom poviješću Njemačke. To su ‘Ujak Rudi’ iz 1965.0, koja prikazuje rođaka u njemačkoj nacističkoj uniformi, ‘Teta Marianne’ i ‘Gospodin Heyde’. Marianne je bila Richterova mentalno hendikepirana teta koja je za vrijeme nacizma prvo bila sterilizirana, a nakon toga i smaknuta, a Werner Heyde bio je liječnik i jedan od provoditelja toga istog programa za eutanaziju. Dojmljiva konfrontacija zla i žrtve tog zla prikazuje njemački realitet za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata na vrlo osebujan način.

Richter se u šezdesetima bavio još jednom traumatičnom temom za Njemačku – savezničkim razaranjem njemačkih gradova: slikao je eskadrile britanskih i američkih zrakoplova koje su bombardirale gradove, a prema predlošku originalnih fotografija koje su saveznici izrađivali za svoje arhive.

Druga cjelina izložbe bavi se motivima preuzetim od Marcela Duchampa, a među radovima izložen je i prvi od nekoliko objekata na izložbi – četiri staklene ploče iz 1967. U istoj prostoriji izložena je i prva slika pod nazivom ‘Karta boja’ nastala pod utjecajem Bauhausovih umjetnika.

Oštećeni pejsaži

Granicu između realizma i apstrakcije pokriva treća cjelina izložbe nazvana ‘Oštećeni pejzaži’, koja se izravno nastavlja na ranije cjeline poput one u kojoj autor slika savezničke avione. Naime, Richter je u avionskim fotografijama njemačkih gradova nakon bombardiranja prepoznao apstraktne strukture: razrušene kuće više ne izgledaju poput građevina već se pretvaraju u neprepoznatljive površine.

Sličan postupak Richter je pronašao i u motivima Alpa, oblaka i mora, a posljednji je izravno povezan i s njemačkim romantičnim slikarom poznatim upravo po motivima morske pučine – Casparom Davidom Friedrichom.

Idućih nekoliko izložbenih cjelina bavi se razlikovanjem između apstrakcije i realizma – dualitetom koji uglavnom zaokuplja Richtera od početaka karijere do danas. Sive slike i karte boja središnja su tema četiri cjeline, dok je tema pete Richterov rad na Venecijanskom bijenalu 1972. i njegova interpretacija Tizianova ‘Navještenja’.

Postupak reinterpretacije Richter je primijenio i na seriji slika koje prikazuju nesreću u jednom španjolskom zoološkom vrtu – lava koji napada i ubija turista. Ovdje su motivi s fotografija gotovo potpuno neprepoznatljivi, i tek uz tekstualno objašnjenje vidljivi gledateljima.

Postupak rastakanje fotografskih motiva Richter je u ovoj seriji doveo do granice prepoznatljivosti. Uporaba krpe za čišćenje podova pri izradi slika tema je sedme cjeline, a ‘močom’ se Richter kao sa slikarskim alatom služi gotovo redovito od ranih osamdesetih godina prošlog stoljeća.

EDA VUJEVIĆ, FOTO: REUTERS

Ciklus Baader - Mainhof

Pejzaži su važan dio Richterova stvaralaštva od kasnih šezdesetih godina, u svim svojim inkarnacijama – od urbanih, preko alpskih ili morskih pustih pejzaža do lirskih – poput Chinona: slike iz 1987. koja prikazuje motiv iz istoimena francuskog grada. U osmu izložbenu cjelinu, koja se upravo bavi krajolicima uklopljeni su i prvi portreti – poput onoga slikareve kćeri Betty. Nju je otac naslikao dvaput: 1977. i 1988.

No kći nije bila jedini portretni motiv Gerharda Richtera. U kasnim osamdesetima on se ponovno počeo baviti traumatičnim motivima kolektivne memorije, u konkretnom slučaju terorističkom ljevičarskom grupom Baader–Meinhof. Niz slika prikazuje uhićenje njezinih članova, motive iz policijske kartoteke, ali i slike leševa članova ove terorističke skupine nakon njihova samoubojstava u zatvoru Stammheim.

Tome ciklusu Richter može zahvaliti što su ga donedavno mnogi smatrali ciničnim i bešćutnim. Izložba Panorama nakon cjeline Baader–Meinhof pretvara se u prikaz recentnijega stvaralaštva koje je uglavnom apstraktno ili teži apstrakciji.



Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
21. listopad 2021 20:49