"Ubojstva su okej, ali želim više priče", zatraži pred kraj druge sezone "Killing Eve" ubojita Villanelle (jako dobra, na momente uistinu izvrsna Jodie Comer). Ovim riječima Villanelle je sumirala cijelu seriju "Ubijanje Eve", pa i čitavu televizijsku produkciju.
Televizija novog milenija, osobito desetih godina 21. stoljeća, navikla je gledatelje na svakojake scene umorst(a)va koje frekventno postaju sebi svrhom pod izlikom da je sve dopušteno i TV trpi štogod treba. Priča u takvim serijama opstoji čisto kao vezivno tkivo od jedne do druge erupcije nasilja, umjesto da je stvar obratna.
Možda je to i samosvjesno – ubijanje kao ubijanje vremena, za što brojne serije primarno i služe. Međutim, serija "Killing Eve", utemeljena na, hm, seriji romana "Villanelle" Lukea Jenningsa...