'Preživjeli' smo cjelonoćni maraton filmova akcijske legende u londonskom 'Prince Charles Cinema': od mraka do zore s Van Dammeom

Presjek karijere Jean-Claudea Van Dammea daleko bolji od onoga u nedavnoj autoreferencijalnoj seriji “Jean-Claude Van Johnson“ dao je prošlog vikenda londonski “Prince Charles Cinema“ prikazavši uzastopno filmove “Krvavi sport“, “Kickboxer“, “Osveta blizanaca“, “Univerzalni vojnik“, “Teška meta“ i “Streetfighter“. Najfilmofilskije kino u Londonu, ako ne i na svijetu, upriličilo je cjelovečernji, tj. cjelonoćni “Jean Claude Van Damme-a-thon“. Olimpijski marton Van Dammeovih filmova ili epski “binge-watching“, da se izrazimo pomodnije.

Šest filmova zaredom, jedan za drugim, iz Van Dammeove zlatne ere (1988. - 1994.), od devet navečer do osam ujutro. Konkretno, “Bloodsport“ u 21, “Kickboxer“ 22.55, “Double Impact“ 00.40, “Universal Soldier“ 02.40, “Hard Target“ 04.30 i “Streetfighter“ oko 06.20 sati. Tko izdrži, pravi je univerzalni vojnik i za uspomenu dobiva fotografiju ispred kina s ostalim “preživjelima“ (“survivors“), kako najizdržljivije gledatelje od milja zove “Prince Charles Cinema“.

Test izdržljivosti, težak poput najteže mete, nisu položili svi. Jedni su napustili kino nakon dva filma, drugi nakon tri ili četiri. Samo su “hard target“ filmofili i fanovi akcijske legende (po slobodnoj procjeni nekih 40-ak posto rasprodane dvorane) dočekali zoru i novi dan s Van Dammeom, uključujući potpisnika ovih redaka. Zamalo se dogodilo i da Van Dammeove filmove doslovce gledamo s Van Dammeom.

Naime, na Facebook stranici “Prince Charles Cinema“ šuškalo se da bi Van Damme mogao banuti u kino na svoj maraton. Već smo zamislili njegov “grand entrance“, tj. kako preciznim “mae gerijem“ otvara vrata kinodvorane, rasteže se u špagat između tri-četiri reda stolica i potom ispred ekrana radi spektakularni leteći kružni za 360 stupnjeva (“ushiro ura mawashi tobi geri“). Nažalost, to se nije dogodilo. Da barem jest.

Ovako smo imali Van Dammeova tamnoputog imitatora koji je metafilmski udarao u prazno ispred kinoplatna u kratkim pauzama između filmova. Pravi Van Damme možda bi poput filmskog u naše ime opaučio šakom šačicu nepodnošljivih gnjavatora s nekoliko promila piva previše ili im ulio strah u kosti da napuste dvoranu vlastitim akcijskim citatom s početka “Teške mete“ upućenim uličnim protuhama koji su terorizirali ljepoticu – “… uzmi svog prijatelja i uhvati bus…“ (ili “tube“ ako busevi više ne voze).

S Van Dammeom ispred ekrana protuhe u kinu bi dobile adekvatan “Hard Target“ tretman i ne bi drugima (po)kvarile gledanje “Krvavog sporta“. No, uprkos njima, “Van Damme-a-thon“ ostaje u lijepom sjećanju kao izvorna kreacija filmografije jednog od najimpresivnijih akcijskih junaka u povijesti kinematografije, ne autoironična rekreacija kakva je “Van Johnson“.

Jedinstvena teleporta(k)cija u vrijeme kad je Van Damme bio prilično blizu trona akcijskih božanstava, veća faca nego što će to njegovi nasljednici iz “A“ lige Jason Statham, Vin Diesel i Dwayne Johnson ili postojani “B“ udarač Scott Adkins vjerojatno ikad postati bez “Teške mete“ u svome opusu, o novomilenijskim (super)junačićima da i ne govorimo. Nije trebao “Vremenski policajac“ kako bi se to shvatilo.

Dosta je bilo opet pogledati Van Dammeova “Rockyja“, odnosno “Kickboxera“, njegov akcijski odgovor na Schwarzeneggerovu komediju “Blizanci“ (“Osveta blizanaca“) i njegova “Terminatora“ ili “RoboCopa“ (“Univerzalni vojnik“). Ako je to nekome slučajno promaklo u “Bloodsportu“, Van Dammea je trener u još boljem “Kickboxeru“ nanovo razapeo kao karate Isusa, dok je on sam opet najavio prolijevanje krvi, znoja i suza za žanr, bivajući možda u najboljoj formi ikad da može bez problema u jednom kadru napraviti četiri leteća kružna zaredom.

Filmovi na maratonu dodavali su štafetu jedan drugome i kronicirali logičan slijed Van Dammeova uspona, ali i najave pada uzmemo li u obzir nes(p)retnog “Streetfightera“. “Double Impact“ je kao most između filmova “Lionheart“ i “Hard Target“, udaračkog i udaračko-pucačkog Van Dammea, zapravo svojevrsna “Teška meta“ prije “Teške mete“, najavio buduću suradnju glumca i majstora režije Johna Wooa kad je na rame jednog od braće blizanaca sletio golub, a drugi uzeo dva pištolja u ruke i počeo pucati u usporenom pokretu unijevši dašak hongkonške akcijske kinematografije unutar američke.

“Universal Soldier“ je najblockbusterskiji Van Dammeov film, ilustracija njegovog “schwarzeneggerovskog“ osjećaja za akcijsku autoironiju i odabir uloga skrojenih za suzbijanje monosilabičkog engleskog sa snažnim naglaskom (“Koji akcent?“, pitao se u jednoj sceni), samo što, eto, onda nije mogao ili htio razviti sebe u tom smjeru, kamoli pokazati puni glumačko-dramski raspon kao u iskupničkom “JCVD-u“ za koji je komotno mogao dobiti Oscar nominaciju.

“Teška meta“ je i na ponovno gledanje sukus svega najboljega od Van Dammea (i Wooa), špagati vestern akcija koja se prati širom otvorenih očiju i u gluhu uru kad ljudi idu leći nakon izlaska u klubove. Glava nam je počela padati, a oči se krenule sklapati, tek tijekom druge polovice “Streetfightera“, u sedam i nešto ujutro. Tada smo simbolično počeli sanjati superiornije Van Dammeove filmove (“TimeCop“, “Sudden Death“, “Maximum Risk“…) i svijet u kojem je on još uvijek akcijski junak “A“ lige. Buđenje uz “Streetfightera“ podsjetilo nas je na javu.