StoryEditor
KulturaKRITIKA

Premijera monodrame Pere Eranovića na sceni HNK Split: 'Priče iz Vukovara' bez fraza i patetike

Piše PSD.
16. studenog 2015. - 12:15
Sjećanja s godinama blijede, i mora tako biti. Da nam proživljene emocije postepeno ne izgube na intenzitetu, kažu, svi bismo trenutno poludjeli. Od vukovarske tragedije prošlo je skoro četvrt stoljeća i nama starijima ostale su tužne, ali sve udaljenije uspomene na dane kada su se svakoga sata slušale vijesti i gledale apokaliptične slike izmrcvarenoga grada i kolona izbjeglica.

Ostalo je i sjećanje na ono što smo tada ćutili, a i ta sjećanja valja braniti od zagađenja i najprostijeg politikantstva. A mladima, koji ne mogu pamtiti to doba, baš zbog skupljanja političkih poena u ovo doba godine mogao bi Vukovar ostati zabilježen kao mjesto gdje se razilaze kolone s vijencima i svojata ljubav i poštovanje - do iduće godišnjice.

Mladi splitski glumac Pere Eranović, koji je rođen samo godinu dana prije pada grada, u svojoj se diplomskoj predstavi “Priče iz Vukovara” nastojao probiti kroz kakofoniju parola i prepucavanja i vratiti u trenutke kada je novinar Siniša Glavašević iz podruma slao izvještaje, priče i očajničke pozive u pomoć.

Male velike priče

Predstava, koja je sada uvrštena u repertoar HNK Split, donosi pročišćenu sliku o jednoj tragičnoj sudbini, o čovjeku čije su se emocije i poruke teško probijale u eter i koje mnogi nisu htjeli do kraja ni saslušati - a ne žele ni danas.

Siniša Glavašević danas nam se čini starijim, pamtimo iz tadašnjih novina njegovu crno-bijelu fotografiju sa slušalicama na ušima, a imao je tek nešto više od trideset godina. Njegove male priče, uspomene i razmišljanja koje je pisao i slao iz svoje podrumske radiopostaje ipak nose u sebi zvuk oproštaja i težinu oporuke.

Mladi čovjek u njima s već nepregledne udaljenosti gleda na izgubljenu mladost, sva su mu sjećanja premrežena osjećajem gubitka, cijeni sitnice koje se cijene tek kada ostanemo bez njih. Bez patetike, s puno ljubavi i humanosti, Glavašević se prisjećao škole, igara, ulica i trgova, klupe u parku s urezanim imenom koje su mu ukrali i pokušavao razlučiti što čovjeku ostaje kada se nađe sličan uličaru od kojega je okretao glavu, bez krova, gladan, na kiši.

Pere Eranović u svojoj je monodrami kombinirao priče, autentične ratne izvještaje i napokon kratke songove koje je sam skladao i izveo uz gitaru. Priče, koje odišu smirenim tonom, prepleću se s javljanjima krcatim zastrašujućim podacima i optužbama: obruč se steže, bolnica se uništava, pomoć ne stiže.

Smireni Glavašević

Mladi je glumac predstavu odigrao u dahu, žestoko, sa svim srcem, i sam na sceni - u situaciji koju izbjegavaju i njegovi iskusniji kolege - uspio u malom, mračnom prostoru Scene 55 u kazališnom potkrovlju stvoriti ugođaj ratnog podruma.

Kompozicija izvedbe je jednostavna - plovi između rata i mira, prošlosti i sadašnjosti.

Na premijeri je Pere Eranović zgrabio publiku za srce iskrenom, gotovo uzrujanom mladenačkom izvedbom. U narednima, ako ublaži prijelaz između izvještaja i priče i doda Glavaševićevim sjećanjima smirenost koju ti tekstovi nose u sebi, postići će još jači efekt i podcrtati kontrast između dobra i zla, ljudskog i neljudskog.

“Priče iz Vukovara”, priče o životu i ljubavi donose svjež, nježan, čak i optimističan stav prema jednoj nezacijeljenoj rani i bolje je pogledati ovu predstavu nego danima razglabati o protokolu polaganja vijenaca.

JASMINA PARIĆ, FOTO: MATKO BILJAK

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
25. svibanj 2022 10:07