 |
| Lucić je u ghettu i zapjevušio /Duje Klarić / CROPIX |
Prema riječima Miloša Đurđevića, urednika biblioteke Moderna poezija Hrvatskog društva pisaca i Durieuxa, u čijem izdanju su objavljene obje zbirke, Lipovec je pjesnik najzahtjevnije tradicionalne poezije, odnosno tematizacije prirode i lirskog subjekta.
Sam pjesnik kazao je kako je čitanje književnosti vrsta ovisnosti, a s godinama čitanja čovjek osjeti potrebu okušati se u pisanju. Sam proces stvaranja je otvoreno polje igre, a neke obrasce prihvaća, s nekima se bori. Prema vlastitom priznanju, Predrag Lucić se dugo borio pri stvaranju svoje prve cjelovite zbirke poezije, a tvrdi da je bio i najgori suradnik Đurđevića.
- Iako je rok za stvaranje moje zbirke bio čak 8-9 mjeseci, vrijeme je prolazilo, a nisam napisao ni retka. No, sjetivši se posjeta Giulijinoj kući u Veroni, gdje su na zidu ljubavnici iz svih krajeva svijeta ispisivali svoja imena i pluseve, neki i s davnim datumima, prošlo mi je kroz glavu što se dogodilo s tim ljudima i njihovim ljubavima - opisao je Lucić koncept knjige.
Od brojnih imena na zidu Lucić je napravio štorijicu, u kojoj se ljubavnici svađaju, mire, ljube, a neke pjesme su inspirirane važnim događajima svjetske povijesti. Prema Đurđeviću u njegovoj poetici dominira melodioznost te senzibilitet urbanog Mediterana i dalmatinskog nerva.
Posjetitelji su guštali u Lucićevoj interpretaciji, pa se pjesnik nije libio ni zapjevati priuštivši publici nezaboravnu večer.
Chris+Judy“Na ovom je zidu/Više imena/Nego na zidu/Vijetnamskih veterana//Eto vidiš/Kamo vodi ona/Vodite ljubav/A ne rat”, prva je pjesma u Lucićevoj zbirci koja čitatelja uvodi u koloplet priča koje smo svi na neki način proživjeli. |