StoryEditor
Kulturavizualno rješenje najave 57. splitskog ljeta jedne je šokiraLo, druge - oduševiLo

Plakat Splitskoga ljeta jezovit i(li) intrigantan; Ljubičić: Baš u Mucalovu stilu

Piše PSD.
2. srpnja 2011. - 16:51
Svaki plakat, pa tako i kazališni, trebao bi ispuniti nekoliko osnovnih zadataka: pružiti informaciju, privući pozornost, izazvati emociju, ponuditi nešto novo i, konačno, prodati proizvod. Kazališni plakat, međutim, odavno je postao gotovo pa samostalna umjetnička grana: priređuju se izložbe starih plakata, čuvaju ih muzeji, a i na aukcijama znaju dosegnuti vrtoglave cijene, osobito ako su ih potpisali poznati umjetnici.

Kakva će biti budućnost ovogodišnjeg plakata Splitskoga ljeta, čiji je autor riječki slikar i scenograf  Tomislav Ćurković, tek će se pokazati, a za sada je u svakom slučaju privukao pozornost i izazvao različite komentare. Muškarac na plakatu s galebljom glavom, u baletnoj suknjici i s violinom u rukama, nedvosmisleno prezentira sve programske segmente festivala, ali upravo spoj ptičje glave i ljudskog tijela djeluje na neke promatrače prilično uznemirujuće, kao i muško tijelo u ženskoj suknji.

Drugima je baš zbog toga privlačan, neke asocira na egipatska božanstva, a neke i na čuveni plakat Borisa Bućana za predstavu “Žar ptica”, načinjen početkom osamdesetih za HNK Split.

Prvi ozbiljan posao

Autora Tomislava Ćurkovića odabrali su ravnatelj Splitskog ljeta maestro Nikša Bareza i ravnateljica drame Senka Bulić; on će, osim ovog plakata, osmisliti i ostali propagandni materijal i knjižice svih predstava, a također će raditi i scenografiju za premijeru “Hekube” u Saloni.
- Imali smo niz prijedloga za plakat, ali odabrali smo Ćurkovića jer ga jako cijenimo kao umjetnika. Plakat je nastao prema određenim zahtjevima i na temelju razgovora: trebao je spojiti operu, dramu, balet, slikarske izložbe... Željeli smo, a osobito je maestro Bareza na tome inzistirao, da bude umjetnički vrijedan i samim tim pošalje poruku: umjetnost je stigla u grad. Nadam se da će ostati zapamćen, a odlično je što se o njemu raspravlja i što se javljaju različita mišljenja - kaže Senka Bulić.

Sam autor Ćurković veli da se nije referirao ni na jednog poznatog autora ili umjetničko djelo. Jednostavno je slijedio ideju da prikaže sve elemente umjetnosti koje sadrži Splitsko ljeto. Do sada je radio plakate za pojedine predstave ali, kaže, ovako ozbiljnog posla još se nije bio prihvatio.

Nada se da je plakat uočljiv i svakome “čitljiv”, a osmislio ga je u suradnji s kolegom dizajnerom Aljošom Brajdićem.
- Glavu galeba sam odabrao jer je galeb simbol Mediterana, i vežemo ga uz naše podneblje. Muški torzo trebao bi asocirati na antičku skulpturu, time i antičku dramu, a suknja umrljana bojom na slikarske izložbe - pojasnio je autor.

Bućanov uspjeh

I on drži kako je odlično da ljudi razgovaraju o plakatu, štoviše, on i očekuje da će mišljenja biti suprotstavljena, a prvi cilj je ispunjen - privukao je pažnju. Splitski umjetnik Alem Ćurin, koji je devedesetih godina redovito bio autor splitskih kazališnih plakata – kako sam kaže, mnogo “luđih i mračnijih” od Ćurkovićeva - misli da je Splitsko ljeto nakon niza godina konačno dobilo plakat u pravom smislu riječi.

Ono što smo imali proteklih godina i nisu bili plakati, nego nekakvi oglasi, a nije smjelo tako biti. Barem smo mi ovdje imali Borisa Bućana i mogli od njega naučiti kako se to radi. Ćurkovićev je rad u svakom slučaju najpristojniji plakat u zadnjih sedam-osam godina - misli Ćurin.

Inače, u svojoj dugoj povijesti, Splitsko su ljeto, ali i kazališnu sezonu, pratili plakati najrazličitijih kvaliteta: od pamtljivih s nejasnom porukom poput onog s hrpom zrelih pomidora, do banalnih s pijeskom i zalaskom sunca, dok je bilo i vrlo kvalitetnih radova koje su osmislili renomirani slikari i grafički dizajneri. Najslavniji splitski plakat zacijelo je Bućanova “Žar ptica” iz 1982. koja je završila i na naslovnici kataloga izložbe “The power of poster” londonskog Victoria and Albert Museuma. Za izložbu je izabrano 250 najboljih svjetskih plakata od 1870. godine nadalje.

JASMINA PARIĆ

Boris Ljubičić: U Mucalovu stilu

Plakat je u stilu, da ne kažem djelo, gospodina Mucala, premda znam da on nije imao utjecaja na njega. Gledano odozdola prema gore, to je balerina, violina i “2 galeba” (dlakavi i pernati) i, po mojoj ocjeni, nema nikakvih dizajnerskih vrijednosti kakve je imao, primjerice, Boris Bućan, koji je u najslobodnijim rješenjima donosio likovni doživljaj visoke vizualne kulture, usko povezane s predstavom i njezinim naslovom. To je oglas za nešto što ne zovemo kulturom, osim što ima neke kazališne rekvizite... Tu prije svega nema Splita: grada posebne kulture, ambijenta, života, humora... Zapravo nitko se nikada nije upustio definirati osnovni vizualni identitet Splitskog ljeta... Volim Split i možda se moja kritika doživi preoštrom, a možda i subjektivnom, ali ovaj plakat, ako i izazove pozornost, to će biti ne zbog dobrog uratka, već suprotno, zbog promašaja!

Gordan Sladoljev: Jezovito!

Kao dijete često sam prelistavao monografije velikih slikara. Pogled na ovaj plakat me trenutačno podsjetio na davne dječje tjeskobe izazvane gledanjem reprodukcija slika Hieronymusa Boscha. Plakat prikazuje neobično tijelo u ponosnome stavu. Ima ptičju glavu, baš onako kao kod Boscha. Ptica nije bilo koja, već galeb, lešinar i grabežljivac, s glavom u profilu s istaknutim dugim kljunom i jednim uvijek pozorno otvorenim okom. Goli muški torzo odjeven je tek prozirnom raskopčanom svilenkastom košuljom koja leluja u pokretu. Da ne bi bilo zabune oko spola, autor(i) plakata vrlo su brižno ucrtali rutava prsa i dlakave ruke. Donji dio tijela zaogrnut je haljinom balerine, a cijelo se tijelo oslanja na nozi u baletnoj papuči. Neobično veliko stopalo sugerira da je riječ o muškoj nozi.

U središtu opisanoga tijela je violina što je u naručju nježno drži dlakava muška ruka. Autori plakata su izostavili gudalo, a bez njega violina nije instrument. Kao violinist, to vrlo dobro znam, kao i to da violinisti nikada svoj instrument ne drže kao spodoba s plakata. Tako se, a pogotovo u svečanim prilikama snimanja, drži vlastito dijete. Iz djeteta, odnosno violine bez gudala, izlazi poput pupkovine nekakva žica, valjda električni kabel koji nestaje u crnoj pozadini odakle se napaja. Zašto nam autori plakata ovako jezivu poruku šalju preko Splitskog ljeta? Ne vjerujem da će sadržaji ove kulturne manifestacije sadržavati smisao poruke plakata.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

18. rujan 2020 22:32