StoryEditor
Kulturaorwelova farma postala firma

Ovce su uvijek ovce, a praščad... praščad!

Piše PSD.
3. travnja 2013. - 22:16
Splitsko Gradsko kazalište mladih pokazalo je da može puno: predstavom “Životinjska farma” prema čuvenom djelu Georgea Orwella, u režiji Ivana Lea Leme, oduševilo je publiku, sve izvedbe od premijere su rasprodane, a u zahtjevnoj ulozi svinje Napoleona izvrsno se snašao glumac Ivo Perkušić (31).

Za Ivu bi se moglo reći da je “hodajuća ambicija”, ali ne lažna ni neostvarena, ovaj mladi čovjek redom ispunjava svoje želje i žanje dobre plodove: profesor je engleskog i talijanskog, diplomirao je na glumačkom smjeru Umjetničke akademije, radio je kao radijski novinar i TV voditelj, plus što je odličan pjevač, i to zahtjevnog portugalskog fada te talijanske kancone. E, da, i sprema doktorat iz teatrologije! Nije ni čudo što mu je legla uloga Orwellove svinje koja se iz narodnog tribuna i revolucionara pretvara u diktatora, a onda i menadžera, pa pjevača.

Kad farma postane firma

− Ivan je predstavu kreirao kroz razgovor s nama glumcima, znao je da mora biti dramatizacije, a priču je prebacio u našu bližu povijest; prijelaz je to od prvotnog zanosa komunizmom, preko pretvaranja u totalitarni režim, pa do kapitalizma. Pristup zajedničkog razmišljanja doveo je, primjerice, do toga da je u predstavi “farma” u jednom trenutku postala – firma, te je komad okrenuo u potpuno suvremenom smjeru.

Predstava je premrežena prepjevima popularnih revolucionarnih songova. Koliko će to shvatiti mlađi?

− Sigurno je da se gledateljima svidjelo to što su prepoznali neke pjesme kojima smo bili indoktrinirani tijekom jednog dugog razdoblja, a strašno su duhovite, prepjevao ih je sam Lemo, zaista je uspio u tome. Predstava i nije namijenjena djeci, barem ne nižih uzrasta. I ponosni smo zbog toga, jer je ansambl GKM-a pokazao da može napraviti zanimljivu predstavu ne samo za djecu, i to društveno angažiranu. Publika i kritika reagirale su na “Farmu” puno bolje nego na neke aktualne komade u ostalim splitskim kazalištima.

Gledateljima se vjerojatno i svidjela ova primjenjivost na njihove živote?
− Kako ne, do danas traje priča o ovcama − narodu koji aplaudira i ne pita ga se ništa, i svinjama − vođama koje imaju svu moć. Pogledajmo samo izbore, čini se da demokracija u svojoj osnovi postoji samo na dan izbora, jer svi imamo pravo glasa, a kako vrijeme odmiče, taj je glas sve slabiji. Vlasti ponekad donose odluke s kojima se narod očito ne slaže i koje su na njegovu štetu, ali nema nikakvu šansu utjecati na bilo što, a s druge strane financira i održava cijeli vladajući aparat.

Znači, slično je bilo i ostalo; ovce su uvijek ovce, a praščad − praščad?
− Naša predstava govori o tome: možda je danas represija manja nego u prijašnjim totalitarnim sustavima, ali ovce i dalje ne mogu odlučiti o svojoj sudbini, prasci im kreiraju život, a psi ih plaše. Oni koji izgledaju glupo zauzeli su neke pozicije s kojih ih se ne može smijeniti, a oni za koje se dokaže da su glupi još i napreduju. Mi gledamo i ne možemo ništa. Od svega su najstrašnije kontrole − umjesto komiteta, sad je internet. Slobode su ograničene, cenzura neograničena, korupcija cvjeta...

 

Ajde, vi još uvijek slobodno kreirate svoje uloge, što se sprema?
− “Farma” je tek počela i čini mi se da ćemo je duže igrati. A ja kao ja glumim u predstavi “Škrtičina” redatelja Zorana Mužića, sa šibenskim teatrom, ići ćemo na Dubrovačke ljetne igre i na Splitsko ljeto. U Šibeniku imam predstavu s prošlogodišnjeg Festivala djeteta, “Mačka Džingiskana”, čuvenog djela Vesne Parun koje je također režirao Lemo. Imam posla, nisam pohađao audicije za serije, što ne znači da ne bih. Sve je to posao, stvar je samo kako si ga odradio. A glumcima u Hrvatskoj zaista nije lako i svi načini za preživljavanje su legalni...

Ako i propadne glumački zanat, uvijek ćete se moći baviti glazbom. Ili predavati jezike ili novinariti, imate puno struka?

− Na glazbenu darovitost prvi me je ozbiljnije upozoravao profesor Branko Starc s Akademije. Jednom sam otišao u Portugal, shvatio da nam je vrlo blizak kulturom i svjetonazorom, i zaljubio se u fado. Bio sam na koncertu fada popularne Ane Moure i društvu s kojim sam sjedio rekao sam: “S ovom ženom ću pjevati!” Pukli su od smijeha. Kad sam se vratio, uhvatio sam se posla, učio sam portugalski kod profesorice Ane Ille sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, a potom sam u Lisabonu upisao konverzacijski tečaj. Održao sam koncert u Zagrebu, a potom u Rovinju na kojem je gostovala – Ana Moura! Ej, kako sam bio sretan, a ona moja ekipa razrogačila je oči... Zatim sam pjevao fado i u lisabonskoj četvrti Bairro Alto, gdje su najpoznatiji klubovi fada, prošao sam vrlo dobro. I u Splitu, to mi je bilo posebno važno.

Je, svi smo se čudili: ma kako je ovi mali uspija naučit sve ovo!?

− Ha, fado je sebična glazba, pjeva se sebi. Publika uživa u prekrasnim melodijama, tekstu i mora osjetiti tu “sebičnu” emociju. Dakako, fado kojim se bavim nije onaj teški, tradicionalni, izvodim ga u suvremenim aranžmanima i publici lijepo sjeda. A to za čuđenje... da, dok sam radio na televiziji, vidio bih ponekad zavist u pogledima i pitanje: “Šta ovaj mali radi u teatru...?” To me valjda prati. Ali za glumca nije problem kad ga ogovaraju, nego ako ga ne ogovaraju.

Možete li sebi definirati što ste: glumac, profesor, fadist, kanconijer, voditelj, budući teatrolog, kuda lutate?
− Postoji ono što sam na papiru, u diplomama, ali nemam potrebu objašnjavati ono čime se bavim srcem. Sve me zanima i ne mogu zaustaviti poriv da naučim, shvatim, uđem u nešto. Naravno da prethodno ispitam što mogu i dokle. Da je život duži, završio bih još pet fakulteta, fizika mi je, recimo, strašno napeta.

damir šarac
Snimio paun paunović / cropix

Fascinira me svestran pristup

“Dok sam bio na Akademiji, paralelno sam polagao i ispite na doktorskom studiju književnosti u Zagrebu, ostao mi je još završetak doktorskog rada. Bavim se talijanskim nobelovcem Dariom Foom, s kojim sam se susreo nekoliko puta. Njegov je rad izravan, često se zamjeri političkim strukturama, a kazalište nastoji približiti svima, ne samo onima koji ga mogu financijski priuštiti. Piše, sklada, osmišljava scenografiju i kostime za svoje predstave, taj pristup me fascinira.”


Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

22. listopad 2020 12:02