StoryEditorOCM
OstaloTragom mljevenika

Naručiš mesne prutiće, plosnati krušnik, mjericu papričnog patlidžanca i malo obrezanog lukovlja, a onda popiješ češki hmeljiš. Jel‘ treba prijevod?

Piše Ivica Ivanišević
11. listopada 2021. - 14:53

Ako ćemo pravo, finger food nije u naše živote ušao prije kojih desetak ili najviše dvadesetak godina, kad smo počeli otkrivati bjelosvjetske kuhinje i pomodne gastronomske trendove.

S tom smo spizom na „ti“ od malih nogu, još od prvoga tanjura na kojemu su nam servirali peticu ili desetku s kapulom i somunom. Ćevape je, to zna svatko, najslađe čokati prstima, a ne rezuckati nožem pa onda nabadati vilicom.

Znamo li da se dotični specijalitet odnedavna kod nas zove mljevenik, ne treba se čuditi što je na tržište upravo lansiran i odjevni predmet kao stvoren za uživanje u mesnim valjušcima.

Spiza koju grabimo rukama ima jedno nezgodno svojstvo. Njome se, naime, lako uprljati, a nitko ne želi hodati po svijetu maćanih rukava. Zato je najpamet...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
18. travanj 2024 11:45