StoryEditor
OstaloTragom mljevenika

Naručiš mesne prutiće, plosnati krušnik, mjericu papričnog patlidžanca i malo obrezanog lukovlja, a onda popiješ češki hmeljiš. Jel‘ treba prijevod?

Piše Ivica Ivanišević
11. listopada 2021. - 14:53

Ako ćemo pravo, finger food nije u naše živote ušao prije kojih desetak ili najviše dvadesetak godina, kad smo počeli otkrivati bjelosvjetske kuhinje i pomodne gastronomske trendove.

S tom smo spizom na „ti“ od malih nogu, još od prvoga tanjura na kojemu su nam servirali peticu ili desetku s kapulom i somunom. Ćevape je, to zna svatko, najslađe čokati prstima, a ne rezuckati nožem pa onda nabadati vilicom.

Znamo li da se dotični specijalitet odnedavna kod nas zove mljevenik, ne treba se čuditi što je na tržište upravo lansiran i odjevni predmet kao stvoren za uživanje u mesnim valjušcima.

image
Ovdje vidimo nekoliko mesnih prutića u jednom plosnatom krušniku
Tom Dubravec/cropix

Spiza koju grabimo rukama ima jedno nezgodno svojstvo. Njome se, naime, lako uprljati, a nitko ne želi hodati po svijetu maćanih rukava. Zato je najpametnije mljevenik jesti u nekom dopadljivom, a praktičnom prsluku kojemu nije zgorega nadjenuti i prikladno hrvatsko ime.

Tako je rođen bezrukavnik, poslije opjevane kravate, vjerojatno naš najveći doprinos modnoj industriji, odjevni predmet kao stvoren za bezbrižno uživanje u finger foodu.

Novoskovana riječ ima nesumnjive prednosti pred onom koja je donedavno bila raširena. Naime, umjesto da precizno identificira, pojam prsluk je odvajkada zamagljivao srž stvari, jer nikad nisi mogao biti načisto na što ustvari misli onaj tko izgovara tu riječ.

Prsluk je mogao biti i sinonim za grudnjak, drugo ime za điletin ili lajbek (koji su dio večernjeg, štofanog odijela), rekvizit za spašavanje na moru...

image
Mljevenici u akciji
Tom Dubravec/Cropix

Ovako, kad smo ga pretvorili u bezrukavnik, svaka je dvojba otklonjena: odmah znaš da se radi o komadu odjeće koji se oblači prije odlaska u ćevabdžinicu ilitiga, valjda, mljevenište.

Lijepo sjedneš u omiljenu zalogajnicu, naručiš deset mesnih prutića, jedan plosnati krušnik (koji smo nekoć zvali somunom ili lepinjom), mjericu papričnog patlidžanca (bivšeg ajvara) i malo obrezanog lukovlja, a onda te ljupke zalogaje poguraš bočicom nekog dobrog češkog hmeljišta (ranije znanog kao pivo).

image
Ante Čizmić/Cropix

Premda na tebe vrebaju mnoge pogibelji, možeš biti miran. Nećeš umazati rukave, jer si, hvala bogu, obezrukavljen.

Uvijek, dakako, preostaje rizik da ćeš umazati glavu, ali ne treba nimalo sumnjati da će nas naš konfekcijski genije, kreator čistog hrvatskog prsluka, doskora obradovati i bezglavnikom.

Čime će bez ozbiljne konkurencije zavrijediti titulu našeg modnog poglavnika. A tko zna, možda svoj talent uspije progurati i na zapad. Ne bi bio prvi koji je iz Zagreba preko Slovenije i Austrije, ali bez kobnog zaustavljanja u Bleiburgu, dospio u bijeli svijet.

image
A dobru spizu na kraju zalijete češkim hmeljištem


 
AFP

Možda jednom svima nametne kod nas već udomaćen trend povratka u dane ponosa i strave. Dok dizajneri bez fantazije i talenta uvijek ponavljaju isto, vraćaju se u sedamdesete ili šezdesete godine dvadesetog stoljeća, pa otkrivaju toplu vodu u formi zvoncara ili plisiranih suknji, naš bi modni mačak cijelu Europu mogao vratiti u dinamičnu i uzbudljivu 1941.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
11. listopad 2021 14:53