StoryEditorOCM
KulturaNASTAVAK 'KARATE KIDA'

Odgledali smo seriju 'Cobra Kai' koja uspješno nastavlja popularnu filmsku sagu 80-ih: Karate tate i nostalgija koja udara tehnikom ždrala

1. lipnja 2018. - 00:22
Cobra-Kai-1

“Promijeni zvonjavu mobitela. Stavi Guns 'N' Roses ili nešto“, sugerira karate “sensei“ Johnny Lawrence (William Zabka) učeniku Miguelu (Xolo Mariduena). “Što su Guns 'N' Roses“, izlane se Miguel. “Pravit ću se da to nisam čuo“, u nevjerici će “sensei“. U seriji “Cobra Kai“, nastavku nekoć popularne trodijelne filmske sage “Karate Kid“ (1984., 1986., 1989.), Johnny možda nije doslovno rekao “Jebene osamdesete, čovječe, najbolje ikad. Guns 'N' Roses! Zakon!“ kao Randy “The Ram“ Robinson (Mickey Rourke) u “Hrvaču“, ali on to misli.

Randy i Johnny imaju sličan “mindset“ i složili bi se oko hard rock bendova. Iz Johnnyjevih zvučnika tutnjaju Foreigner (“Head Games“), Poison (“Nothing But A Good Time“)… Ovaj tip je zapeo u prošlosti koju pokušava održati na životu. Ne sluša on samo glazbu osamdesetih, nego i gleda akcijske filmove poput avijatičarskog “Željeznog orla“. U tom razdoblju Johny je bio “toughest dude“ srednje škole i doživio je vrhunac bareći ženske, vozeći motore i boreći se na karate natjecanjima za “dojo“ zvan “Cobra Kai“ (“kicks get chicks“).

No, sve se promijenilo kad ga je u finalu velikog turnira pobijedio Daniel LaRusso (Ralph Macchio) kojeg je maltretirao. Scenom njihova meča iz prvog “Karate Kida“ otvara se “Cobra Kai“, podsjetnikom na Danielovu tehniku ždrala i (ilegalni) udarac. O tom spektakularnom udarcu će se govoriti, predvidio je “Karate Kid II“. I, evo, govori se, 34 godine kasnije, iako bi ga Johnny najradije zaboravio.

Udarac je Johnnyja koštao titule prvaka i maknuo iz slike. Dva nastavka “Karate Kida“ su se okrenula isključivo Danielu i odvela njega i njegovog “senseija“ mr. Miyagija (Noriyuki Pat Morita, duša serijala) do Japana i natrag. O Johnnyju nismo čuli ni riječi dosad. Serija “Cobra Kai“ ga zatječe u sličnom stanju kao “Karate Kid III“ njegova trenera Johna Kreesea (Martin Kove) koji bi ga, uzgred, možda ugušio na početku drugog filma, nezadovoljan porazom u finalu, da se nije umiješao Miyagi.

Dakle, Johnny se od poraza nije uspio posve oporaviti - živi u rupetini, u besparici je, računi se množe itd. Očuh mu govori da je kao meso u njegovom frižideru kojem je istekao rok trajanja. Prva od deset epizoda pokazuje Johnnyjevu stranu priče, moguće i Zabkovu na metafilmskoj ravni “Wrestlera“. Dok se Macchio (“Autsajderi“), zahvaljujući “Karate Kidovima“ ipak prometnuo u zvijezdu (“Raskrižje“, “Moj rođak Vinny“), makar kratkotrajno, Zabka je otkliznuo u “B“ produkciju (“Shootfighter 1&2“).

Svijet je prošao Johnnyja, krenuo dalje bez njega, no on ga povlači natrag voljan da mu zada “mae geri“ u prsa. Sredovječni Johnny otvara “dojo“ koji “ne zna za strah, bol, poraz“, te ponovno uspostavlja njegova brutalna pravila (“Cobra Kai nikad ne umire“, “udri prvi i jako“, “milost je za slabe“) jer to je metoda borbe koju Miguelova “pičkasta generacija očajnički treba“.

Putovi će mu se, u kasnijim epizodama i do granica sapunice, ispreplesti sa starim karate rivalom Danielom koji je postao uspješan biznismen. Neka Daniel kaže kako nije ovdje da “ponovno iznosi prošlost“ i govori da je “dosta reminiscencija“, “Cobra Kai“ se refereira na “Karate Kid“ filmove sa snažnom nostalgijom za osamdesetima (na tragu “Stranger Things“) koja udara tehnikom ždrala.

Sjeta je glavni pokretač serije, možda zato što se rimuje s “kata“, međutim nije jedini. Dostojna kontinuacija “Karate Kida“ istodobno slavi original, nadograđuje njegove dramske i akcijske elemente (“online“ maltretiranje, udarac s dvije noge) za nove generacije gledatelja, ali ga i okreće naopačke donoseći novi kut gledanja i zatvarajući krug priče s Johnnyjevom i Danielovom djecom (Tanner Buchanan, Mary Mouser) ili štićenicima (Mariduena) koji će postati “next karate kids“.

Johnny je takoreći preimenovan u heroja da preispitujemo njegovu (izvornu) zločestoću, a Daniel u antagonista pomalo izgubljena bez Miyagijevih orijentalnih mudrosti, premda te uloge nisu crno-bijele. Kad se sve zbroji, serija više pripada gubitniku Johnnyju koji se pokušava iskupiti, i njegova linija priče je sjajna. On nije kao “sensei“ Kreese, niti “bully“ kakav je svojedobno bio, vjerojatno najveći na filmu iza Biffa Tannena iz “Povratka u budućnost“.

Vidimo kako se mijenja kroz seriju koja za glavne likove i publiku “Karate Kida“ funkcionira kao pravi “Back To The Future“, vremeplov u hit-serijal, ali i kinematografiju osamdesetih. U jednoj sceni prve epizode, presudnoj za poetiku serije, Johnny se vozi Pontiacom slušajući “Head Games“ i prisjeća događaja iz originalnog filma u seriji “flashbackova“ a la “Rocky IV“ (“No Easy Way Out“) i “Krvavi sport“ (“On My Own Alone“). “Cobra Kai“ je ugodna vožnja DeLoreanom ili Pontiacom niz ulicu nekih prošlih, možda i budućih sjećanja.

'Cobra Kai' nikad ne umire

Ova serija ne zamara trajanjem (30 minuta po epizodi), tako da se gleda s lakoćom. A tko zna, možda njezina gledanost potakne nove naraštaje klinaca diljem svijeta, od L.A.-a do Splita, da masovno upišu karate, kao što je to “Karate Kid“ napravio u osamdesetima. “Cobra Kai“ je gledaniji od serija Netflixa i Hulua poput “Izgubljenih u svemiru“ i “Sluškinjine priče“. YouTube Red se nameće kao novi “serijski“ igrač na tržištu. Druga sezona je naručena. Doista, “Cobra Kai“ nikad ne umire.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. siječanj 2023 04:40