NEBO NAD BERLINOM Wim Wenders: Da se više ulaže u kulturu, imali bismo zdraviju Europu

Višesatno učenje anatomije postalo je s vremenom dosadno Wimu Wendersu početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Da je završio medicinski fakultet, Wenders bi nastavio slijediti očeve stope i vjerojatno bio dobar kirurg. U tom slučaju, Wim ne bi stao iza kamere. Filmofili ne bi mogli uživati u njegovim kirurški preciznim kadrovima napučenim likovima koji lutaju širokim krajolicima svijeta u potrazi za smislom i samima sobom, od Travisa Hendersona (“Pariz, Teksas”), preko Damiena (“Nebo nad Berlinom”) i Sama Farbera (“Do kraja svijeta”), do Finna (“Palermo Shooting”). Nakon odustajanja od medicine, Wenders se dugo tražio. Slikao je, svirao, fotografirao, pisao filmske kritike.

No, prigodom posjeta pariškim kinima zaljub...