StoryEditor
Kultura(polu)zaboravljeni umjetnik

Meštrović ga nije volio: tko je Dujam Penić, posljednji kipar antičke ljepote

Piše PSD.
2. ožujka 2015. - 00:02
Prokleto je ovo podneblje, ovaj grad, njegovi “sveci” i “anđeli”, način komuniciranja, ako baš hoćete, folklor i bešćutno sporazumijevanje između redaka. To veličanje kroz omalovažavanje genijalaca i slavljenje redikula... Svjesni ste valjda da će vam malo tko odati priznanje, makar ga i bili dostojni, a da se za nj krvavo sami ne izborite. Radije će vam s nekom batudom odmahnuti u prolazu i podrugljivo dobacit ne’š ti njega! No, tek kad dođe placet izvana i uvjeri nevjerne Tome, stvari mogu krenuti nabolje, ali i onda veselje znaju zagorčati “simpatične” prizemnosti da je nešto vaja, ni ne bi iša vanka.

Split je imao Ivana Meštrovića, slavi ga i dandanas dostojno, hommageima, obljetnicama, akcijama... sjedjeljkama znanstvenog karaktera u velebnim prostorima koje je umjetnik sam sebi podigao. Sva sreća da je bio toliko mudar, inače, na vlastiti dom čekao bi kao i Emanuel Vidović! Split je imao još jednog velikog kipara, presmjelo bi ga bilo uspoređivati s Meštrovićem, ali umjetnika svjetski znanog. I dok je prvospomenuti besmrtan, drugome se ne znaju ni ime ni sime, a po zanimanju kulturne javnosti ne može se staviti ni uz bok Antuncu, Kršiniću ili Lozici!

Tko je Dujam Penić (Split 1989. - Zagreb 1946.), posljednji kipar antičke ljepote? Djetinjstvo je proveo u Varošu, u Penićevoj ulici, klesao je po brojnim splitskim radionicama, po istim onima gdje su desetak godina ranije poduk i šegertovanje prošli Rosandić i Meštrović. Obrtnička škola bila mu je “pretijesna”, baš kao što je to bio slučaj i s Rendićem, Rosandićem, Vidovićem i Deškovićem, pa se zaputio u Veneciju.

I onda će se u sudbinu kiparevu upetljati veliki meštar i biznismen, povući ga nakon tri godine u Zagreb da mu kao dvadesetogodišnjak pomogne isklesati monumentalne mramorne likove Vidovdanskog ciklusa, aktove junaka i udovica. Meštrović će ga vući sa sobom, zajedno će i izlagati na samom startu drugog desetljeća minulog stoljeća, u Zagrebu, u Beogradu, u Rimu. Likovni kritičar Ugo Ojetti ostat će u u vječnom gradu zadivljen Meštrovićevom “Majkom”, ali ništa manje i Penićevom “Glavom djeteta”, radom koji se u hrvatskoj povijesti umjetnosti smatra najuspjelijom realizacijom dječjeg lica u kamenu, dakako uz onaj Lozičin.

Mladi će kipar zanemarivati aktualne umjetničke evente, ali će zato obilaziti muzeje i štovati antičku i egipatsku umjetnost. Obilazit će spomenike po Beču i Münchenu, oduševljen klasikom “povući” će do Atene, Pariza, Londona, Madrida. Skrasit će se nakon svega u New Yorku i 1919. dočekati, nakon peglanja hlača u nekom krojačkom salonu, svoju prvu izložbu. Prvenstveno kao sjajan portretist privući će i mecene, milijunaše iz obitelji Vanderbilt, Američki muzej umjetnosti otkupit će mu nekolikio mramornih skulptura, no nostalgija će ga vratiti u Split.

Izložba u Gradskoj vijećnici bit će dočekana s oduševljenjem, no od lijepih riječi nije se dalo živjeti. Opet je Pariz odredište, a za deset najplodnijih umjetničkih godina što će uslijediti bit će ga pune novine i umjetničke revije. Francuski kritičari pišu o “umjetniku zanosna srca, žive vjere u umjetničko poslanje, te začuđujućeg shvaćanja ljepote i humanosti”. Njegov je atelje postao stjecištem intelektualaca, umjetnika, poslovnih ljudi, a on američki kulturni “ataše”! Penićeva nova vizija klasike kritičaru londonske umjetničke revije Studio bila je ravna Praksitelovim skulpturama. Još jednom će se Penić oglušiti o laskanja i zaobići slavu Grada svjetlosti, zahvaliti se na novom pozivu iz New Yorka i vratiti doma.

Split ga nije dočekao objeručke. Samostalne izložbe u matičnom gradu 1933. i četiri godine poslije u Zagrebu neće proći bogzna kako. Vrijedi preslušati dr. Duška Kečkemeta koji je 1979. godine napisao i knjigu o Peniću: “Domaća ga je sredina prihvatila mnogo hladnije od pariške. Neki su umjetnici u njemu gledali konkurenciju. Osim toga, dominantni je lik Meštrovićev tada zasjenio sve druge.” A što se drugo i moglo očekivati? Ostat će nakon svega Meštrovićeva humanost na djelu. Sjetit će ga se i kad je trebalo isklesati monumentalne karijatide za Spomenik neznanom junaku na Avali. Istina, pomagao mu je, ali ne da samostalno stvara, nego da izvodi u kamenu njegove monumente. Ni u svojim ga “Uspomenama” nije spomenuo.

Penić se nije našao ni na popisu sudionika izložbe “Umjetnost na tlu Jugoslavije u Parizu” 1971. godine. Za obojicu kao da nije bilo mjesta. Penić je stvarao s osjećajem, prisnošću i oduševljenjem, gubio je na vrijednosti ondje gdje se inzistiralo na spomeničkom, a ne na intimnom. Jedini javni spomenik u Splitu “boluje” upravo od te boljke. “Sijač i žetelica”, “ni na nebu ni na zemlji”, s ugla nekadašnjeg Radiocentra, uklopili su se fino u arhitektonsku cjelinu, no rad obilježava hladnoća i monument aktualne njemačke skulpture.

“Po nekim procjenama u Splitu bi se danas dalo naći tek trinaest Penićevih radova”, referirat će dr. Žarko Vitezica danas u posjedu njegove “Ruke”, ali i famoznog portreta djeteta. Premalo za retrospektivnu panoramu u Splitu, za koju se Karlo Grenc zarekao da će mu je kad-tad prirediti.

IGOR BREŠAN

Životopis

Dujam Penić (Split 1980. - Zagreb 1946.) kiparstvo je učio kod Ferronija u Veneciji i Meštrovića u Zagrebu, a usavršavao se u Beču, Münchenu, Ateni, Parizu i New Yorku. U svom razvoju uspijeva se osloboditi prvobitne secesionističke i meštrovićevske stilizacije, usmjerivši se prema antičkom idealu ljepote i harmonije.

"U portretu nastoji izraziti karakterne osobine modela, a u figurama i kompozicijama glavno je mjesto ostavljeno ženskom aktu. Mekom modelacijom forme ostvaruje iluziju prirode, jednostavne ljepote i smirene vedrine", okvalificirat će njegovu likovnu ostavštinu povjesničar umjetnosti Jakov Bratanić, Vrbanjanin u Zagrebu. Važnije samostalne izložbe bile su mu one u New Yorku 1919., 1920., u Splitu 1923. i 1933., u Parizu 1927., 1928. i 1929., te u Zagrebu 1937. Na francuskom mu je povjesničar umjetnosti Andre Vitte Mihačić objavio monografiju 1930. godine.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
08. prosinac 2021 17:32