StoryEditor
KnjiževnostAntonio Sammartino

Sasječena je životna žica najpoznatijeg Hrvata iz talijanske pokrajine Molise koji je čuvao hrvatski i dalmatinski identitet naših iseljenika

Piše Siniša Vuković
23. studenog 2021. - 12:54

Kao lamp ispod oblaka prije nevere, sijevnula je neočekivana vijest kako je iznenada sasječena životna žica najpoznatijega Hrvata iz talijanske pokrajine Molise, hiperaktivnoga kulturnog rabotnika na očuvanju hrvatskog i dalmatinskog identiteta u prekojadranskoj apeninskoj zemlji – Antonio Sammartino ime je njegovo…

Poput trapera koji je sabirao životinjska krzna, ili, kopača zlata koji je iskao zlatnu žilu, Antonio je vas svoj život posvetio kulturnim fundamentima što čine gen onih nazovi plemenâ naših sunarodnjaka što su prije pola milenija pred turskim sabljama i jataganima preplivali Jadran i nastanili se u brdskim prostorima Italije, škrtijim možda i od prostora Dalmatinske Zagore…

image
Kručki rječnik

Premda postavši Talijanima i posvema se asimiliravši u njihov duh, jezik i društvo, ovi naši iseljenici nikad nisu presjekli pupčanu vrpcu koja ih je trajno povezivala sve ove vjekove s maticom zemljom. Računa se da su moliški/molizanski Hrvati subraća naša što su na "pujišku teru" onomad bili navigali "s one bane mora", iz prostora sliva rijeke Neretve, premda ima i drugačijih tumačenja.

Sačuvali su ti naši bivši mi dalmatinske čakavske elemente u izvornom obliku, lišeni onih slojeva jezičnih natruha od kakvih je trpjela naša dalmatinska čakavština u kontaktu pri nasrtanju štokavštine s kopna.

Za razliku od ove naše jadranske, ona je apeninska čakavština sačuvala svoj supstrat u esencijalnoj čistoći, i, nikakav adstrat, nikakav utjecaj mješavine jezikâ nije joj mogao naškoditi. Svoj su "jasik", kako kažu, "po domaću" sačuvali u foliji u kojoj su je tamo bili i ponijeli.

image
Molizanski rječnik

Govorili su talijanski u školi i na poslu, ali su zadržali svoj materinski jezik doma u kući. U to sam se i sâm bio uvjerio 2003. godine, kad sam u Molise otišao sa svojim zborom pučkih pjevača s Kamena. Bio je rujan, lijepo jesenje doba; svečana zgoda, pri kojoj smo našim prijateljima otišli u goste predstaviti dio naše dalmatinske pjevane kulturne baštine.

Bio je s nama i vjekovječni Jakša Fiamengo: i kao reporter Slobodne Dalmacije i kao pjesnik. Ja sam dirigirao, on je recitirao. Iz glave je Jakša vodio konferansu na koncertima i predstavljao naše glagoljaške napjeve, nalazeći vezu s korijenima koji su nam zajednički.

Ispisivali smo skupa kartoline prijateljima i zemljacima u Hrvatskoj, a kad smo pitali gdje je pošta, gdje ćemo kupiti markice i impoštati razglednice, sugovornici su nam prstom pokazali, rekavši: "Namo nonde!"

Pohodili smo sva tri mjesta na tri vrhuške triju brdâ moliških: Montemitro (Mundimitar), San Felice (Štifilić) i Acquaviva Collecroce (Kruč). I kardinal Franjo Šeper tamo je bio, sjećam se spomen-ploče s njegovim imenom…

U sva tri mjesta održali smo koncerte i recitale, a nastale su tada tamo i neke pjesme što su nam završile u stihozbirkama: čitali smo ih premijerno na povratničkom trajektu iz Ancone Jakša i ja našim suputnicima u biffeu…

Ma, dok smo im mi iz Dalmacije bili gosti, animator kulture Antonio Sammartino u svojoj je obiteljskoj kući zadnjega dana priredio svečani ručak za nas tobože eksponirane iz ekspedicije. Pokazao se kao vrsni domaćin, galantan i druželjubiv, s marom i angažmanom kao da su mu u pohode došli predsjednik i premijer.

Bila je s nama i Branka Bezić-Filipović, u to vrijeme predsjednica splitske ekspoziture Hrvatske matice iseljenika.

Znajući za moj dijalektološki angažman i znanstveni interes, Antonio Sammartino darovao mi je tada dvije svoje autorske knjige. Obje su se ticale organskoga govora Mundimitra: jedna je bila rječnik, a druga gramatika.

I, mimo svake komemorativne obzirnosti u ovoj prilici dužne kondolijance, mogu doista posvjedočiti svoj prvotni dojam što sam ga i onda bio stekao pomno prelistavajući ta dva djela…

Jest, Dizionario dell'idioma croato molisano di Montemitro (Rječnik moliškohrvatskoga govora Mundimitra, 2000.) impozantno je leksikografsko djelo; vokabular, koji sadrži cca 5000 natuknica minuciozno i smjerno lingvistički obrađenih.

image
Gramatika molizanskog hrvatskog

Sačinio ga je Sammartino zajedno s Agostinom Piccoli, po kojoj će kasnije nazvati i fondaciju uspomoć koje će nastaviti protežirati kulturu duha imanentne im provenijencije.

Nije nadnesena akcentuacija, ali su pridodani dragocjeni gramatički opisi riječi, a u desnoj strani natuknice, osim definicije pojedinoga termina na oficijelnom talijanskom jeziku, pridodan je i semantički opis na hrvatskom standardu.

Drugi libar Grammatica della lingua croatomolisana (Gramatika moliškohrvatskoga jezika, 2004.), također je monumentalno djelo sastavljeno vrsnoćom stručnoga pristupa. Tkogod ima pitanje glede ikojeg detalja jezika moliškoga, u ovoj će knjizi pronaći odgovora.

Opremljena je i vrlo razvedenim glosarom na kraju, takorekuć trojezično oformljenom: molizansko-talijansko-hrvatskom…

Uzgred, neka ostane notirano kako i hrvatsko selo Kruč ima sjajno priređeni riječnik vlastitoga govornog idioma: Dizionario croato molisano di Acquaviva Collecroce (2000.). Priredili su ga Walter Breu i Giovanni Piccoli u suradnji sa Snježanom Marčec.

image
Antonio Sammartino
Goran ŠEBELIĆ/HANZA MEDIA

Malo je odštampanih djela u Italiji, koja bi jače i dublje posvjedočila forcu ukopanosti kroatističkih vrednota u tamošnjim italskim prostorima. Moliški su Hrvati u tom smislu ostvarili nenadmašan prinos. Antonio Sammartino povazdan je, i povasnoć, mravljom marljivošću radio na spašavanju hrvatskog i dalmatinskog pamćenja u susjednoj nam zemlji.

Životom je svjedočio ono što je profesijom činio. Pa neka makar njegovo preminuće donese žižak ognja i iskru vatre do onih instanci što bi imali i nadalje pohranjivati duh života s naše strane Adrijatika, s "druge bane mora".

Krug života ovoga neumornog pregaoca što je vazda poticao multidisciplinarne naše međusobne aktivnosti i sveze, ostao je zaokružen dovršivši se u kampanilističkom radijusu iste točke: u moliškom seocetu Mundimitar.

Antonio Sammartino u njemu je rođen, 15. lipnja 1961.; u njemu je i usnuo – 21. studenog 2021.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
25. studeni 2021 13:24