StoryEditorOCM
KnjiževnostDRUGAČIJE I INTRIGANTNO

Sanja Srdić Jungić objavila je ljetni hit koji se ne ispušta iz ruke, našoj je novinarki povjerila: Naslov je ljubavna poruka mom suprugu! Otkriva i zašto nas ‘Srbija šije‘

21. srpnja 2021. - 11:55

Zagrebačka spisateljica - koja se, skromna kakva jest, ustručava tako nazivati - nakon iznimno uspješnog prvijenca, chic-lit romana 'Zvijezde među nama' promovirala je ovoga ljeta u Splitu svoj drugi roman naslova 'Ti si moje sve'.

Zašto je, iako stiže iz metropole, roman povjerila splitskoj Nakladi Fragment, kako joj je s romanom sve krenulo nespretno i nesretno (ali se nazire sretan kraj) i još ponešto o domaćoj knjižarskoj sceni općenito, ispričala je za "Slobodnu" 37-godišnja Sanja Srdić Jungić.

Roman "Ti si moje sve" objavili ste u nesretno vrijeme koronapandemije, oko Božića nakon kojega su nas umjesto domjenaka i promocija knjiga snašli potresi i "sto nedaća". Ipak, za razliku od vašeg prvijenca "Zvijezde među nama" (iz 2019. godine), ovaj ste roman barem promovirali u Splitu! Kakvi su vaši dojmovi s promocije i kome ju možemo zahvaliti?

- Božić generalno nije najzgodnije doba za objavljivanje knjiga, no nakon što je Interliber bio otkazan, a objavljivanje smo prvotno planirali za studeni, nekako nam je bilo žao propustiti i kraj godine, a crveno-bijela naslovnica se baš uklopila u božićnu temu. Ono na što definitivno nismo računali bili su potresi, koji su, uz koronu, odgodili cijelu priču oko bilo kakvih promocija sve do ljeta.

Malo me utješilo što sam uoči Valentinova imala svojevrsnu virtualnu turneju uz pomoć domaćih blogera, a za moj dolazak u Split zaslužna je moja splitska izdavačka kuća, Naklada Fragment, koja je nedavno počela predstavljati svoje autore na domaćem terenu pa sam se tako i ja uputila iz Zagreba za Split!

Hm, koji žanr koristim danas

Spomenute "Zvijezde..." bile su granični chic-lit žanr i, rekla bih, pravo opuštajuće ljetno štivo. Ovaj je roman, pak, nešto "teretniji", čini se da ste odigrali i lagani žanrovski zaokret u pravcu ljubavne drame. Što vas je ponukalo na promjenu već prokušane, uspješne formule?

- Nedavno sam na sličnu temu razgovarala s našim iznimno uspješnim autorom Kristianom Novakom, koji je rekao da ga ponekad „optužuju“ da se poigrava sa žanrovima, kao da sjedi za stolom u sakou od tvida, puši lulu i razmišlja „Hm, s kojim ću se žanrom danas poigrati?“

image
Joško Šupić/Cropix


Zapravo je htio reći da autori u pravilu ne razmišljaju unaprijed o tome u kojem će se žanru naći nego ih tamo jednostavno odvede priča.

Tako je bilo i sa mnom. Priča koju sam ispričala kroz 'Ti si moje sve' nikako ne bi mogla biti ispričana ležerno poput romana 'Zvijezde među nama' jer je tematika ovoga puta bila nešto teža.

Svjesna sam da sam time možda izgubila čitatelje i obožavatelje prve knjige, no zaljubljenici u ljubavnu tematiku vjerujem da se mogu naći u oba žanra... s kojima sam se „poigrala“.

Zagrepčanka ste, no za ovaj ste roman ukazali povjerenje splitskom nakladniku. Pomalo neuobičajeno; možete nam otkriti razlog?

- Imam tu sreću što radim u knjiškoj branši, stoga iz prve ruke mogu vidjeti koliko koji izdavač radi na promociji svojih autora.

Upravo iz tog razloga moj izbor je ovaj put pao na splitskog izdavača, iako geografija nije imala ništa s tim, već činjenica da je riječ o maloj izdavačkoj kući koja ima gotovo obiteljske odnose prema svojim autorima i koja je jedna od rijetkih koja mladim i neafirmiranim autorima pruža priliku da budu objavljeni.

Moj prvi izdavač napravio je fantastičan PR posao s prvim romanom, no ovdje je riječ o malo specifičnijoj priči koju treba gurati na drugačiji način, stoga sam i ja odlučila dati šansu drugačijem izdavaču.

Ljubić godine? Hm

"Ti si moje sve" najavljen je kao "najiščekivaniji domaći ljubavni roman godine". Moram priznati da me iznenadilo što je glavna protagonistica ovog (nominalno ljubavnog) romana zapravo - djevojčica. Okej, tinejdžerica, mlada djevojka od sedamnaest godina, no iz moje optike čitateljice srednjih godina (kažu da smo najbrojnije), to je dijete. Jesu li Elenine vršnjakinje (i vršnjaci) zapravo ciljana publika?

- Ovaj se roman svakako mogao predstaviti na nekoliko način – kao ljubavni roman, kao drama, a potencijalno i kao Young Adult roman, što je također praktički nepostojeća niša kod nas.

Išli smo s ljubavnom kategorizacijom jer je lajtmotiv romana ljubavna priča koju, iako se većim dijelom odvija kroz adolescenciju, upoznajemo i u nekim zrelijim godinama. Iskreno, nisam razmišljala o ciljanoj publici tijekom pisanja romana - eto zašto se ne smatram još uvijek pravom spisateljicom.

Nije vas bilo strah da ćete odbiti dio zrelog čitateljstva odabirom tako mladih likova? Kao da je riječ o romanu za mlade, no s prilično tegobnom radnjom, koja uključuje smrt bliske osobe na samom početku čitanja. Pomalo kontradiktorno...

- Slažem se, to je potencijalni razlog za izgubiti dio čitatelja, ukoliko se ne mogu odmaknuti od tog dijela s godinama, ali mislim da je prije svega naglasak na priči, zbog čega se nadam da će mi čitateljice srednjih godina oprostiti što sam protagoniste ovoga puta učinila malo mlađima.

Rekla bih da upravo ta mladenačka ljubav daje lijepu protutežu inače ozbiljnoj i tragičnoj temi romana. Za neke kontradiktorno, za druge komplementarno.

Ovaj roman, kao i prethodni, krase vaši dobro razrađeni dijalozi, a ono što ga prožima je nada. Emocije gubitka, boli, ali i prilagodbe novonastalom stanju kao da su proživljene... Jesu li?

- Emocije opisane u romanu nažalost su proživljene. Imala sam tu nesreću da s glavnom junakinjom dijelim tragediju gubitka oca u najosjetljivijoj dobi i, iako ni dvadeset godina nakon ne volim pričati o tome, imala sam želju progovoriti o toj ponekad vrlo tabuiziranoj temi kroz svoj roman.

image
Joško Šupić/Cropix


Dijalozi su mi, neskromno priznajem, jača strana i bilo mi je drago kroz njih predstaviti taj ležerniji dio u inače dosta teškom romanu. Nisam htjela da se cijela priča pretvori u knjigu koju morate čitati s paketićem maramica u ruci i tu su mi dijalozi zaista jako dobro poslužili kao svojevrsni „comic relief“.

Roman "Ti si moje sve" ima lijep naslov, rekla bih, idealan za dar (po "Parsonsovskoj recepturi" - Tony Parsons i njegovi naslovi: "Za moju dragu", "Obitelj", "Muškarac i dječak" i drugi, kao skrojeni za darivanje). Hotimično?

- Posve slučajno, koliko je to moglo biti. Da odem u skroz privatne sfere, „Ti si moje sve“ rečenica je koju sam zapravo napisala svom suprugu u posveti prvog romana.

Kada sam tek počela pisati drugi, upravo sam te riječi stavila u radni naslov i na kraju se on zadržao do samoga kraja. No slažem se, dobra fora za Valentinovo, Božić, Dan žena i slično.

Srbija nas ‘šije‘

 

Iz prve ruke - s obzirom na to da radite za veliki hrvatski knjižarski lanac - znate da se, primjerice, u Srbiji (po životnom standardu siromašnijoj od Hrvatske) knjige puno bolje prodaju nego kod nas. U čemu je vic?

- Jako se često u svojim razgovorima o knjigama osvrćem na situaciju u Srbiji, toliko da me već strah da ću biti optužena da mrzim sve hrvatsko. Ono što me spašava su gole statistike – dok u Hrvatskoj oko pedeset posto ljudi pročita samo jednu knjigu godišnje (ne znam želim li znati kako stoji druga polovica), naši su susjedi četvrta čitalačka nacija u Europi.

Za to ima nekoliko razloga; Srba ima nešto više od nas, naklade su veće (pa onda i cijena tiska manja), cijene knjiga su bitno niže nego u Hrvatskoj, no možda najvažniji razlog je činjenica da se u Srbiji puno više osluškuje tržište.

Srpski izdavači ne mogu se osloniti na dijapazon financijskih potpora koje imaju naši izdavači kroz razne natječaje, stoga moraju raditi na prodaji knjiga krajnjem kupcu i objavljivati upravo one knjige koje tržište traži.

Ovdje je situacija ponekad takva da se knjige objavljuju isključivo zato da bi ih netko procijenio kao bitnima za otkup knjižnicama, gdje ih nažalost neće puno ljudi pročitati. Računica je tu dosta manjkava, a rezultat iznimno sporo i indiferentno tržište.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
30. studeni 2022 16:15