Stara fraza “o pokojniku sve najbolje” pretpostavlja da smrt briše sve loše što je netko za života napravio i vraća ga na tvorničke postavke.
Tome se nalogu ljudi većinski i krotko pokoravaju, valjda u nadi da će i sami jednoga dana uživati u sličnoj milosti iskupljenja. No, čak i rijetki grintavci koji se tome uporno odupiru moraju priznati kako ih smrt ne nadahnjuje na preveliku kritičnost, osobito ako se radi o pokojniku koji nije bio javna osoba, nego im je poznat iz sasvim privatne, dakle, obiteljske, prijateljske ili susjedske sfere.
Vjerojatno je stvar u tome da dramatična objava nečijeg konačnog odlaska u nama aktivira memorijsko sito koje, ponekad i mimo ili čak protiv naše volje, prosijava samo lijepe uspomene i tjera nas da o pokojniku mislimo kao o čovjeku be...