StoryEditor
Književnostprozni eksperiment

‘Bogovi neona’ Nenada Stipanića, bizarro fiction svemogućeg pripovjedača koji se pred Geinim legijama sakrio u aorti Isusa Krista, štivo je za uporne

Piše Jakov Kosanović
7. veljače 2020. - 08:05
Nenad Stipanić, svemogući pripovjedač u kozmosu koji s našim nema gotovo nikakvu semantičku vezuDamjan Tadić/hanza media

Kada govorimo o literarnoj niši, trideset i dvije prozne fotografije Nenada Stipanića u njegovoj knjizi “Bogovi neona” vjerojatno su nešto najpripadnije što su naši čitatelji imali prilike pročitati na domaćem terenu.

Urednik Sandorfa Kruno Lokotar i sam to daje naslutiti kad je najavljuje kao “jedan od najradikalnijih eksperimenata naše književnosti i pokušaj uvođenja žanra bizarro fictiona s elementima bizarro freakctiona, pri čemu će ova druga kovanica sugerirati da se radi o autobiografiji.”

Lokotarovo potezanje “bizarro fictiona” za rukav neobično je podesna referencija za sve čitatelje koji njome konotiraju književni pristup otvoren za hermetičan koktel apsurda, satire i groteske. Za neki oblik zasebne literarne arhitekture, kojoj su armatura i serklaži sazdani od guste mreže pop-nadrealizma i žanrovskog pripovijedanja. Koliko god definicije bile rezimirajuće kad su žanrovi i podvrste u pitanju, “bizarro” uglavnom zabavlja izglavljenim štivom, gdješto subverzivnog potencijala s obzirom na svagdan.

Takav jedan okvir sasvim je primjenjiv i za štivo Nenada Stipanića, premda ga ni izbliza ne definira. “Bogovi neona” prije su sasvim autoreferencijalno književno nastojanje u kojemu je Stipanić apsolutni autor, tvorac autobiografskog i stvoritelj metabiografskog teksta, svemogući pripovjedač u kozmosu koji s našim nema gotovo nikakvu semantičku vezu.

Nečitanje nije rješenje

U tom kozmosu autor se budi “u aorti Isusa Krista, golemom crvenom tunelu kojim huči i šika gusta, tamnocrvena krv. Priljubljen uz stijenku aorte, pomoću četiri fluorescentna zeca Eduarda Kaca pričvršćena na moje ruke i noge, slučajnom prolazniku nalikovao bih na bezazlenog alpinista. Svaki je zec zagrizao u žilavo tkivo aorte i ispuštao mješavinu sline sintetiziranih Gibson/Turingovih tekstova, te pjesama Hatsune Miku, koje je Isus rado koristio kao medij saveza s ljudskom vrstom”.

Ovako počinje nulta “fotografija” Stipanićevog “bizarra”, koja prilično zorno najavljuje specifičnu poetiku ostatka od 32 prozne slike. U njima se miješaju autobiografske crtice i brojni signali cyberpunka, kriptojezika, bioarta i softverske zbilje 2.0 milenija. Neovisno o “nemogućoj” mentalnoj slici koju projicira ovaj pasus, citirana imena izdaleka opisuju informativno vrelo knjige. Od, dakle, autora termina kibernetskog prostora Williama Gibsona, preko oca modernog računarstva Alana Turinga i umjetnika bioarta Eduarda Kaca s njegovim fluorescentnim zecom, do softverske banke glasova Hatsune Miku, kako je svoj proizvod 2007. nazvala Crypton Future Media, japanska tvrtka za glazbenu tehnologiju.

U semantičkom pastišu knjige Nenad Stipanić je čovjek od krvi i mesa rođen u Senju, unuk djeda Vinka, partizana koji je bio jedan od preživjelih 2. brigade 13. primorsko-goranske udarne divizije na mrzlom maršu preko Matić poljane, ali Stipanić je i Bog u svijetu AnarhoTranshumAiGeizma, koji se pred Geinim legijama sakrio u aorti svoga sina Isusa Krista. Lakonski dnevnički zapisi Stipanićevog djeda iz ‘70-ih izmjenjuju se s nekom vrstom galaktičkih ratova nekoliko milijardi godina kasnije. Obje stvarnosti supostoje, kako u zajedničkom melting potu humora, drame i apsurda, tako i svaka za sebe.

Rekli smo i malo i previše, ali ako ste dovde odlučili nikada ne otvoriti “Bogove neona”, odlučili ste se za prelako rješenje i najvjerojatnije krivo. Stipanićeva rečenica možda je samodostatna i bezobzirna prema komotnom čitatelju, ali ne može se ne naslutiti njezin unutarnji smisao, čak i kad slobodno metamorfira zbilje i razine razumijevanja. Zapravo, prepušteniji čitatelj u Stipanićevoj prozi prepoznat će natruhe poezije, te vjerojatno ostati s mrvom nadahnuća koji neki tekstovi već na intuitivnoj razini znaju ostaviti krajnjem korisniku. Takvom čitatelju “Bogovi neona” doista mogu osvijetliti komadić puta, pa taman i da ne voli fluorescentno svjetlo.

#NENAD STIPANIĆ ‘BOGOVI NEONA’

Izdvojeno

29. svibanj 2020 15:08