StoryEditor
Kazališteglumačka legenda

U splitsko kazalište ne bi uspio stati ni djelić onih koji se našoj dičnoj Splićanki Magdi Matošić dive i koji je poštuju i koji će je pamtiti

Piše Siniša Vuković
12. siječnja 2021. - 17:35
Magda Matošić uvijek je bila od onih kotačića što su među najvažnijim u mehanizmu predstave i ruži solista  Vojko Bašić/ Cropix

Hrvatsko je glumište u nekoliko mjeseci što su za nama ostalo bez niza istaknutih i prepoznatljivih, što glumica, što glumaca, a posebno je u Splitu odjeknula vijest kako je u 93. godini života preminula i najstarija dalmatinska glumica – Magda Matošić. Premda možda nikad nije odigrala glavnu ili najveću ulogu u produkciji čijem je castingu bila dijelom, svakako je uvijek bila od onih kotačića što su među najvažnijim u mehanizmu predstave i ruži solista.

Premda se pojavljivala i na televiziji i na filmu, njezino je ime – kao uostalom i čitava "dinastija" Matošićâ o' kolina u Splitu – bila neraskidivim sponama vezana uza splitsko kazalište. Najšira publika sjećat će je se kao žene od šjor Tome u seriji "Velo misto" Miljenka Smoje, gdje je utjelovila istinsku kućnu heroinu velovaroškega Splita, bogobojaznu ženicu iz starinskoga svijeta koja podiže dicu i skrbi o svemu u kući što se ne tiče polja ili mora, jematve ili konobe.

Kazališna obitelj

Kao izvorna govornica stare splitske čakavštine, bila je – iako epizodistkinja! – među uvjerljivijim protagonistima ove kultne serije, iz čije se interpretacije čuo autentični govor predaka, a ne onaj uvježbani, naučeni. Štoviše, zajedno s drugim doajenom Teatra u Splitu, Ivom Marjanovićem, bila je i svojevrsnom lektoricom za čakavštinu svim gostujućim glumcima s tog seta…

Televizijska i filmska publika sjetit će je se i iz serije "Novo doba" (Gospođa sa psićem), odnosno filma "Posljednja volja" (Mara) kao i "marjuča ili smrt" (Teta Frana).

Kad je već spomenuta stanovita dinastičnost rečenoga prezimena u gradu pod Marjanom, neka bude navedeno kako je njezin rođeni stric bio upravo Noe Matošić, zacijelo najveći tenor što ga je Split ikada dao, briljantni belkantistički glas i protagonist koji je pjevao ulogu Mirka na praizvedbi operete "Mala Floramye" Ive Tijardovića (1926.).

image
Silvana Stanić, Magda Matošić, Čedo Martinić, Jolanda Tudor u 'Teštamentu' Vanče Kljakovića
GKM Split

A da joj ni potomci neće otići podalje od kazališne umjetnosti, nekovrsne zasluge imao je i njezin suprug Sava Komnenović, dugogodišnji glumac i redatelj HNK Split, koji je bio i direktorom Drame u okviru te institucije. Njegov i njezin sin, Sveto Matošić Komnenović, splitskoj i hrvatskoj publici dobro je poznat operni umjetnik: kao i vlastiti predak, također tenor. Drugi sin Magde Matošić, Vladimir Davidović, premda školovanjem pravnik, karijeru je ostvario kao istaknuti glumac i HNK Split i, još puno više, kao nositelj repertoara splitskoga Gradskoga kazališta mladih, gdje je bio i direktorom. Koincidencija je htjela da je on preminuo točno godinu dana prije majke, 10. siječnja 2020.

Goldoni, Marinković, Pirandello

Od godine 1973. Magda Matošić je do umirovljenja bila stalnom članicom Drame HNK Split. Među prvim nastupima bio joj je onaj u komadu "Advokat Pathelin" nepoznatog srednjovjekovnog autora, kad je nastupila u ulozi Guillemette. Uslijedile su predstave "Talenti i obožavatelji" Aleksandra Nikolajeviča Ostrovskog (Nina Vasiljevna Smeljska), "Rodoljupci" Jovana Sterije Popovića (Gospođa Zelenička), "Prikazanje sv. Lovrjenca mučenika" koje se pripisuje Petru Hektoroviću (Konkordija), "Roko i krvolok oli Ča je život vengo fantažija" Miljenka Smoje (Žena), dramski kolaž "Branite ljubav" koji je sastavio Đorđe Radišić, "Ljubovnici" nepoznatog pisca iz XVII. st. (Lukrecija), "Hitler u partizanima" Fadila Hadžića (Seka), "Amerikanska jahta u splitskoj luci" Milana Begovića (Kontesa Kate de' Milesi), "Kralj Betajnove" Ivana Cankara (Lužarica), "Šest lica traže autora" Luigija Pirandella (Glumica), "Hasanaginica" Ljubomira Simovića (Majka Pintorovića), "Kartoteka" Tadeusza Rózewiczkog (Majka), "Glorija" Ranka Marinkovića (Prva žena), "Ribarske svađe" Carla Goldonija (Šjora Paškva), "Judita" Marka Marulića (Ruta), "Robinja" Hanibala Lucića (Pera), "Ljubav u koroti" Drage Ivaniševića (Milica), "Popravljač svijeta" Thomasa Bernharda (Žena), "Libar Marka Uvodića Splićanina" (Palmina), "Čovik, zvir i kripost" Luigija Pirandella (Prošpera), "Prah" Ranka Marinkovića (Starica), "Otac" Augusta Strindberga (Dojilja), "Izgubljeni zavičaj" Slobodana Novaka (Kontesa), "Albatros" Ranka Marinkovića (Keka), "Bljesak zlatnog zuba" Mate Matišića (Baba), a nastupila je i u Tijardovićevoj opereti "Mala Floramye" (Lajona).

image
Magda Matošić čita iz svoje knjige 'Male zvijezde Velikog Medvjeda'



























 
Paun Paunović/Cropix

Veličina glumca, ili glumice, na bjelosvjetskoj razini ne mjeri se time je li osvojila nagradu "Oscar" ili nije. U splitsko kazalište ne bi mogli stati, ni sjesti, svi oni što su to prestižno priznanje zavrijedili, ali ga, eno, nisu imali sreće dobiti. Magda Matošić, možda, po mjernim parametrima i baždarenošću teatrološke menzure neće iskočiti poput provina u rakiji u prvi plan glumstva u historiografiji ove branše spalatinistike, ali ne bi u splitsko kazalište uspio stati, ni sjesti, ma ni djelić svih onih koji se našoj dičnoj Splićanki dive i koji je poštuju, koji je se sjećaju i koji će je pamtiti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
15. travanj 2021 07:39