StoryEditorOCM
KazališteKako rastu djeca?

Stihovi klasika dječje književnosti Grigora Viteza u dramatizaciji Belmonda Miliše u premijernoj predstavi splitskih lutkara za sve uzraste

Piše Jasmina Parić
4. ožujka 2021. - 08:10

U Gradskom kazalištu lutaka Split u subotu 6. ožujka u 18 sati premijerno će biti izvedena predstava "Kako rastu djeca?", nastala prema poeziji Grigora Viteza i u dramaturškoj obradi Belmonda Miliše.

Redatelj je Bojan Brajčić, a Vitezov poetski svijet djetinjstva najmlađima će donijeti glumac Franjo Đaković igrom, naracijom, sviranjem, pjevanjem i korištenjem elemenata kamishibai teatra, tradicionalnog japanskog putujućeg kazališta.

Grigor Vitez (rođen 1911. godine), književnik, prevoditelj i urednik - u izdavačkoj kući "Mladost" pokrenuo je čuvenu biblioteku "Vjeverica" - najpoznatiji je po svojoj skladnoj i duhovitoj poeziji za djecu.

Belmondo Miliša, koji je Vitezove stihove prepleo s pričom o odrastanju, o novoj predstavi kaže:

- Pjesnici koji pišu poeziju za djecu uistinu su dobri samo ako se i sami prisjećaju zagledanosti u daleke obzore djetinjstva. Grigor Vitez svakako je jedan od najboljih. U svojim pjesmama obuhvaća sva stanja, sve ritmove i mnoštvo slika koje zamaštanom djetetu promiču pred unutarnjim okom. Iznimno vješt u igri riječima, veseloj akrobatici zagonetki, da bi već u sljedećoj pjesmi donio sjetne, smirujuće note o jesenjoj gitari ili pomilovao zapitanog mališana prije spavanja kao u antologijskoj "Dohvati mi, tata, mjesec", riječima "… i da tebi, milo dijete, mjesec lagan san isplete, od srebrnih niti, pa da snivaš i ti. "

OTVOR MIRNOG ZDENCA

Pažljivim izborom pjesama pokušali smo prikazati i razvojne faze djeteta od dojenačke dobi sve do odrastanja. Svaka od pjesama tako ilustrira jedan korak k odrastanju, a između tih poetskih ilustracija pratimo nevolje i uspjehe jednog dječaka na putu prema cilju. Poetsko i prozno stapaju se tako u jedinstvenu priču kao što to mora biti. Bilo bi lijepo poučiti djecu dok se otvor mirnog zdenca u kojem stih može odjeknuti snagom praska ne zatvori, kako su poezija i proza života dva imena iste tajne - zaključuje Miliša.

Predstavu režira Bojan Brajčić, Milišin mlađi kolega glumac iz Gradskog kazališta mladih Split koji trenutno studira i režiju na zagrebačkoj Akademiji.

- U predstavi "Kako rastu djeca?" pričamo priču malog, fiktivnog Grigora koji želi postati vitez; otvaramo pitanje je li vitez netko tko ima kacigu i mač ili je to možda vitez čija su "oružja" priča i pjesma. Svaka odabrana pjesma obrađuje jedan od aspekata života i odrastanja i uči djecu nečemu novome.

Riječ je o monoigri: Franjo Đaković je i sveznajući narator i glumac koji pjeva, pleše, svira, koristi lutkarske tehnike... na njega se sve oslanja, pojašnjava redatelj.

Bojan Brajčić dodaje kako su elemente kamishibai teatra - pripovijedanje iz prikazivanje slika - malo "ozapadnjačili" pa se koriste magnetnim slikama koje glumac lijepi na zemljopisnu kartu izmaštanog svijeta. Uz to, Đaković je za ovu priliku naučio svirati ukulele, malu havajsku gitaru, a Brajčić tvrdi da još nije vidio nikoga tko s takvom lakoćom svladava muziciranje na instrumentu kojim se do sada nije koristio.

PLES SA SVILENOM TKANINOM

- U našoj kratkoj priči o odrastanju bit će mnogo slika, ali ostavili smo publici i dovoljno prostora za maštu i mogućnosti da sami vizualiziraju ono o čemu im govorimo - zaključuje Brajčić.

Franjo Đaković, "onaj na kome počiva čitava izvedba", dodat će zafrkantski da je Bojan prilično nasilan i ambiciozan, ali "s dobrim namjerama". Znate, mora se pokazati, ali posjeduje vrline i tehniku pa mu se može oprostiti.

Potom nam posve ozbiljno tumači:

- Predstava je u prvom redu razigrana - u njoj se igramo sa svime što nam dođe pod ruku, kao što čine i djeca - koristimo gomilu rekvizita i različite tehnike, ali svaka od njih ima opravdanje. Recimo, imamo scenu plesa s četverokutom svilene tkanine. Ta svila u jednom trenutku predstavlja vjetar, a potom i let kroz prostore mašte, dobiva karakter živog bića, a napokon postaje simbolom slobode - kaže Đaković.

Predstava je namijenjena mlađoj djeci, traje četrdesetak minuta, ali autorski tim drži da će se svidjeti svim generacijama.

Redatelj Brajčić potpisuje glazbu,Tina Vukasović scenografiju, kostime i ilustracije, a oblikovanje svjetla Lucijan Roki.

Djeca hoće priču, a ne stihove

Pred autorskim timom ove predstave kojom smo željeli prije svega donijeti Vitezove stihove na scenu nije bio lagan zadatak. Poezija jest divna, ali djeca na sceni žele priču i igru; priču koja ima početak, zaplet i rasplet. Odlučili smo se poigrati značenjem pjesnikova prezimena. U našoj je priči glavni junak dječak koji želi postati vitez - kaže Belmondo Miliša

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
28. ožujak 2023 09:44