StoryEditorOCM
Kazalištes mirisom barakokule

Rika teče niz Gašpinu mlinicu, pogled kroz ponistru pao na Bračnu postelju! O ovome se priča u Solinu, otkrivamo detalje

Piše Mia Sesartić
19. siječnja 2025. - 11:36
Dramska umjetnica i sveučilišna profesorica Silvana Stanić, koju za Solin vezuju i za brojne uspomene iz djetinjstvaNikola Vilić/Cropix

Barakokula u vrtu, Rika teče niz Gašpinu mlinicu, crvenkapa na glavi muškarca, tkanica o pojasu žene...i pogled kroz ponistru na "Bračnu postelju".

Iako je riječ o predstavi nizozemskog autora Jana de Hartoga s internacionalnom temom, sve nam nekako miriše na Solin, Klis i Dalmaciju... Čut ćete zašto i kako!

Naime, nakon dva mjeseca od premijere, publika je na sceni Javne ustanove u kulturi "Zvonimir" u Solinu mogla ponovno pogledati prvu samostalnu dramsku produkciju ove javne ustanove.

image

Robert Kurbaša i Silvana Stanić u sceni iz predstave, u čiji su tekst unijeli i "domaći, solinski štih"

Jakov Teklić/

Riječ je o drami s elementima komedije pod naslovom "Bračna postelja" koju je preveo, adaptirao i režirao Tomislav Pavković, ujedno i izvanredni profesor na Odsjeku kazališne režije i radiofonije na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, a uloge tumače dramska umjetnica i sveučilišna profesorica Silvana Stanić i Robert Kurbaša, popularni hrvatski kazališni i televizijski glumac.

Kostimografiju predstave potpisuje Lucija Prstec Smolčec, oblikovatelj svjetla je Bartul Pejković, oblikovatelj zvuka Frane Mihalj.

Posebno zadovoljna što se sve ovo odvija u Solinu jest glumica Silvana Stanić, koju ovo mjesto veže i za brojne uspomene iz djetinjstva.

image

Glumica Silvana Stanić i ravnatelj ‘Zvonimira‘ Tonći Ćićerić. Stekli su se uvjeti za profesionalnu produkciju

Nikola Vilić/Cropix

Zabavan i ‘nepotrošen‘ tekst

- Na incijativu ravnatelja "Zvonimira", maestra Tonća Ćićerića, a nakon završene obnove dvorane u svibnju prošle godine, stekli su se uvjeti za pravu profesionalnu produkciju, koju ova ustanova sa svojom tehničkom opremljenošću i nevelikom (ali fantastičnom!), ekipom i gostujućim umjetnicima može sama "iznijeti".

Tražili smo dramski tekst koji će biti primjeren toj prigodi, zanimljiv, publici zabavan, i "nepotrošen", odnosno da u Hrvatskoj do sada nije izvođen - pojašnjava nam Silvana kako se rađala predstava.

- Odlučili smo se za priču o braku nizozemskog pisca Jana de Hartoga, koja scenski "hvata" špiceve njihovog zajedničkog života dvoje ljudi, muškarca i žene, one najradosnije, kao i one manje lijepe, burne i teške. Tekst smo jezično adaptirali, muž i žena, Agnes i Michael, postali su tako naši Tonći i Ivanka, koji su iz Solina, a stanuju u Spinutu.

image
Jakov Teklić/

Inspiracija u ‘Slobodnoj‘

On je pisac, zaposlen je 80-ih/90-ih u "Slobodnoj Dalmaciji", i dok sam gledala kako kolega Robert gradi svoj lik, iskrsavale su mi slike Momčila Popadića, koji bi sa svojom boršicom sjeo u kombi s glumcima i pisao kazališne putopise, Jakše Fiamenga, koji je kazalište i glumce volio i novinarski pratio.

Obojica su bili i novinari i pjesnici, tako da nam inspiracije iz naše okoline i života nije nedostajalo - kazuje nam dramska umjetnica, ističući kako su u adaptaciji teksta upotrijebili i solinske toponime i neke lokacije poput Gašpine mlinice, dijalektalizme tipične za našu sredinu, poput barakokule, tako da predstava ima i zavičajnost, a i univerzalnu priču - brak.

- Barakokula! - izgovaramo i mi naglas tu, kao neku magičnu riječ. Ona to glumici Stanić i jest.

Što vam barakokula donosi, koja sjećanja?

- Nosi sjećanje na djetinjstvo, nosi didov vrtal, nosi pogled na Tvrđavu, nosi nedostatak vode, nosi miris otkopane zemlje, sliku motike i mašklina. To je za mene brakokula! - uskliče Silvana ozareno prisjećajući se usto i drugih crtica koje su povezale njen posao i solinsko-kliški bazen.

Kliški did

- Nakon jednog nastupa na "Solinskom kulturnom ljetu", prije par godina, zaposlenik "Zvonimira" me je pitao, čuvši zagrebački akcent mog kolege: "A, odakle ste Vi?".

Ja sam rekla: "Odavde", misleći na Split, a i na Mravince, gdje me je moj kliški did, kao dijete, vodio kod tete, pješke priko Ploča iz Srednje Ozrne gdje smo živjeli, i njegove Klis-Kose.

Za mene Solin i "Zvonimir" zato imaju i posebno, emotivno značenje, jer je i Klišana tamo koliko hoćete i drago mi je sudjelovati u nečem ovako lijepom i plemenitom, a to je pokretanje profesionalne dramske produkcije/scene - ističe naša sugovornica dodajući kako je bilo iznimno surađivati s Robertom Kurbašom i Tomislavom Pavkovićem.

image
Jakov Teklić/

Od Krleže do Vanče

- Svo troje se poznajemo dugo, surađivali smo u HNK u Split u nekoliko predstava. Robert i ja glumili smo zajedno u Krležinim "Glembajevima", "Libru" u režiji Gorana Golovka na Splitskom ljetu.,  zajedno smo nastupali i kao interpretatori poezije u  obilježavanju niza obljetnica rođenja hrvatskih pjesnika (Josipa Pupačića, Nikole Milićevića...), dok smo Tomislav i ja surađivali također, u HNK- u Split, u predstavi " Kad se mi mrtvi pokoljemo" po tekstu Nine Mitrović, i nakon te uspješne suradnje, obećali smo si sljedeću, ma gdje bila.

image
Jakov Teklić/

Dugogodišnje profesionalno poznanstvo olakšalo nam je rad i učinilo ga zaista ugodnim - govori Silvana koja je u svojoj umjetničkoj karijeri ostvarila niz zapaženih uloga u različitim kazališnim žanrovima, od komedije (kultnih predstava Vanče Kljakovića u splitskom Gradskom kazalištu mladih: "Libar Marka Uvodića Splićanina", "Ljubovnici", "Teštament"), do dramskih naslova u HNK-u (Ibsenova "Divlja patka", Euripidova "Alkestida"…) do suvremenih naslova poput mjuzikl "Bambina" u režiji Krešimira Dolenčića).

Glumila je i u filmu "Ta divna splitska noć", redatelja Arsena Antona Ostojića, hrvatskom kandidatu za Oskara u TV-dramama, a intenzivno se bavi interpretacijom/izvođenjem poezije, od barokne i renesansne lirike, do suvremenog hrvatskog pjesništva te smo je u više navrata mogli slušati i gledati u programima solinskog "Zvonimira".

Novo iskustvo za ‘Zvonimir‘

- Predstava je u prve dvije izvedbe odlično primljena od publike što me čini posebno radosnom. Ipak, svega ovoga ne bi bilo da nije bilo volje i energije i ravnatelja "Zvonimira" Tonća Ćićerića, kao i njegove ekipe - ističe Silvana.

- U proteklih šest godina "Zvonimir" je producirao oko 80 različitih dramskih predstava u suradnji sa, skoro pa svim relevantnim hrvatskim kazalištima, od nacionalnih kuća do kazališnih družina – veli nam Ćićerić.

- Isto tako smo, što na daskama "Zvonimira", a što tijekom ljeta na otvorenim scenama ambijentalnog kazališta u tom scenskom smislu producirali i pet komornih opernih predstava, najviše u suradnji s Umjetničkom akademijom u Splitu, što je isto tako u kulturno-scenskom smislu bio veoma zahtjevan posao, jedno veliko iskustvo za ustanovu u svakom smislu.

image

Obnovljena dvorana Doma kulture ‘Zvonimir‘

Nikola Vilić/Cropix

U suradnji s HNK u Splitu, producirali smo 2018. i 2019. tri baletne predstave u Amfiteatru u Saloni, tako da je iza ustanove jedno veliko iskustvo kazališno-scenskog programa. Nakon što je ova dvorana preuređena i opremljena prema suvremenim standardima za produkciju takvih programa, odlučili smo napraviti iskorak i okušati se u samostalnoj dramskoj produkciji. Ova predstava je prvi rezultat tog nastojanja – pojašnjava Ćićerić kako je sve ovo ipak iziskivalo dosta energije i posla.

image

Ravnatelj Tonći Ćićerić: Imamo ambicije s predstavom i na gostovanja

Nikola Vilić/Cropix

Gostovanja, planovi...

- Iako smo imali veliko iskustvo prijašnje produkcije, kad ste producenti neke predstave sami od početka, od zamisli do realizacije, puno se još tu stvari događa koje su nam bile nove. S druge strane raspolažemo s malim brojem ljudi unutar ustanove koja to producira tako da u nekim slučajevima jedan čovjek zna biti i glumac i scenski radnik sam za svoju predstavu.

Ipak, dobrom voljom i energijom koja je postignuta među svima nama, posebno glumcima, redateljem i kostimografkinjom, mislim da smo napravili jedan dobar posao, odnosno jednu dobru predstavu koja se, evo, ovih dana ponovno reprizira na našim daskama, a imamo ambicije ostvariti i neka gostovanja po Hrvatskoj, dakle izvan Solina.

image

‘Zvonimir‘ ugošćuje brojne predstave kazališta iz cijele Hrvatske

Nikola Vilić/Cropix

Budući da niti kadrovski ni financijski ne raspolažemo mogućnostima da produciramo više od jedne predstave u sezoni, tako da ćemo i u sljedećoj ići sa istim obrascem - kazao je Ćićerić naglasivši da to ne isključuje suradnju i gostovanja s ostalim kazalištima, kao i do sada.

Što je to dobar brak? I što je to bračna sreća?

- Kroz šest presudnih (i manje presudnih) trenutaka bračnog života jednog para, razasutih tijekom 35 godina zajedničkog života, promatramo i prepoznajemo naše najveće strahove, trenutke sreće, trenutke bola, razdoblja ponora, ali i razdoblja katarze te nastavka i obnove životnog ciklusa.

Iako je na sceni samo dvoje ljudi, riječ je o jednoj obiteljskoj sagi, gledajući predstavu mi rekonstruiramo i sami ispunjavamo praznine u vremenskim hijatima. No, topos tog događanja je uvijek isti: to je spavaća soba, bračna postelja, mjesto u kojem smo najogoljeniji sami pred sobom i pred onom osobom koja leži i diše pored nas - pojašnjava o predstavi redatelj Pavković dodajući kako Jan de Hartog namjerno izbjegava povijesnim kontekstom označiti zbivanja.

- Ratovi i politika ovdje nisu sila koja određuje ljudske živote, stoga je i u našoj predstavi fokus na pojedincu, odnosu muškarca i žene, tugama i veseljima svakodnevice koja je ponekad glamurozna, a ponekad banalna. Upravo zbog želje za prepoznatljivošću socijalnih i psiholoških modela predstavu smo adaptirali u naše vrijeme i naš prostor – navodi Pavković i zaključuje:

Što je to sreća? Što je to dobar brak? I što je to bračna sreća? Sa ovim bismo pitanjima voljeli da izađete iz dvorane. A odgovore na njih ionako uvijek pronalazimo sami.

 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
19. siječanj 2025 11:36