Nakon više od godinu dana priprema, mladi članovi Glumačkog studija kazališta PlayDrama izveli su na sceni GKL-a Shakespeareovog "Hamleta" u režiji Elvisa Bošnjaka.
Dvadesetoro djece, srednjoškolaca, temeljito se pripremilo kroz probe i radionice tražeći odgovor na pitanje "Što Hamlet danas može dati mladima i što oni mogu dati Hamletu?"
Nakon subotnje premijere očito je da mogu pronaći zajednički jezik, i da će ovim projektom zainteresirati i zabaviti svoje vršnjake koji su im ciljana publika.
’Prosijavanje’ lektire
Elvis Bošnjak pojasnio je nedavno kako je s mladima obrađivao jedno od najpoznatijih djela svjetske literature, polako odgonetavajući scenu po scenu i lik po lik, prvo ih "prevodeći" na svakodnevni jezik kako bi ih shvaitili i uživjeli se, a potom se vraćao izvorniku.
Ovim je postupkom ujedno i ukazao na to kako je bolje jedno djelo iz obavezne školske lektire valjano "prosijati" i sagledati sa svih strana nego dvadeset njih na brzinu preletjeti; ovaj će "Hamlet" ostati u sjećanju za čitav život i mladim glumcima, a i njihovim vršnacima koji ga pogledaju - a pogledat će ih mnogo jer su naredne izvedbe rasprodane gotovo do zadnjeg mjesta. "Hamleta", dakako, treba kratiti, inače bi trajao satima.
Redatelj Bošnjak, uz asistenciju Ane Marije Veselčić, sveo ga je na izvedbu nešto dulju od jednog sata, a odlučio se na kraćenje kojim će sačuvati srž priče. Fabularna linija jasna je i pregledna te u ovom pročišćenom obliku podsjeća na triler, na napeti lov za ubojicom. Međutim, Bošnjak nije zaobišao čuvene točke, od monologa "Biti li ne biti", Klaudijeve molitve, do grobarskog crnog humora i razgovora s Jorikovom lubanjom.
U tragediji o neodlučnom danskom princu koji mnogo razmatra, odgađa i važe i na kraju povuče sa sobom u smrt veći dio dvora, ima, dakako, i mnogo humora, koji je posebno istaknut, čime je izvedba dobila na privlačnosti - štoviše, potenciran je. Rosenkrantz i Guildenstern, ona dvojica za koje nitko ne zna koji je koji, prije su šašavi negoli slabi karakteri, Osric, slatkorječivi dvorjanin, kao da je dotrčao iz cabareta. a "Mišolovka", predstava u predstavi, svedena je na duhovitu pantomimu.
Duboke strasti, ponori sumnje, mržnja i gađenje, sve one prežestoke emocije kojima je "Hamlet" premrežen, u ovoj su adaptaciji prilagođene za izvedbu tinejdžera; oni ne pokušavaju glumiti velike glumce, nego pokušavaju glumiti onako kako ih sam Hamlet podučava.
Odstupanje od tradicije
Predstava počinje i završava Hamletovim uputama koje daje gostujućim glumcima pristglim na danski dvor. A te upute vrijede u svim vremenima i svim teatrima: ne vikati odviše, ne rezati rukama zrak, "ne razdirati strast u krpe kako bi se rascijepile uši gledateljima u parteru", ne pretjerivati - riječi neka odgovaraju kretnjama, a kretnje riječima.
Valja napomenuti i to da je redatelj na interesanatan način odstupio od tradicije ne naglašavajući posebno romantični odnos Hamleta i Ofelije - danski kraljević najaču bliskost razvija s prijateljem Horacijem, a njega pak igra - djevojka.
Scenograf Ozren Bakotić poslužio se isključivo crnim sjedalicama od kojih je gradio zanimljive strukture, od prijestolja do grobnice, a kostimografkinja: Ana Marin, odjenuvši mlade glumce u crno i crveno, boje jake simbolike, postigla je jednostavan i upečatljiv efekt. Ujedno, scenska je odjeća svakodnevna kako bi se mladi u njoj osjećali ugodno.
U predstavi nastupaju Marin Aschero, Nora Ban, Mirela Banić, Petar Čakić, Duje Dajčbauer, Zara Grubešić, Franka Gulan, Margarita Ivančević, Antea Jerković, Irma Jerončić, Petra Koceić Bilan, Luka Kožul, Ana Maleš, Roko Marini, Bartul Mušura, Dora Sikirica, Damjan Šarić, Lucija Tomić, Marin Vuletić i Sara Žižić.
Projekt, u kojem su sudjelovali i drugi profesionalni suradnici, uspio je, zabavan, vrijedan i u kazališnom i u pedagoškom smislu.•