StoryEditor
Kazalištemeka srca, topla oka

Da nije bilo bolesti, heroina Zdravka Krstulović uskoro bi proslavila okrugli 80. rođendan, publiku je ostavljala bez daha svojim besmrtnim ulogama

Piše Siniša Vuković
27. rujna 2020. - 15:43

Da je nije pokosila kobna Alzheimerova bolest, glumica Zdravka Krstulović bi u srijedu 30. rujna proslavila svoj 80. rođendan. Ovako, već gotovo čitavu punoljetnost omiljena naša Anđa Vlajina, doista je anđeo: preminula je u Varaždinu 2003. godine…
Ova važna žena jedna je od najvećih Splićanki 20. stoljeća, a svojim izvanserijskim glumačkim sposobnostima podjednako je oduševljavala i kazališnu i televizijsku i filmsku publiku.

Naravno, na prostoru cijele bivše države, dokud je dopirao i otkud je odzvanjao svima razumljiv jezik. No, ona je išla i korak dalje, te je zahvaljujući svojoj prirodnoj artističkoj karizmatičnosti i urođenoj glumačkoj ekspresivnosti publiku ostavljala bez daha svojim besmrtnim ulogama na splitskom dijalektu čakavskog jezika, odnosno onima na poddijalektu "vlaške" štokavštine.

Učenica Ane Roje

Zdravka Krstulović je još u ranoj djevojačkoj dobi znala čime će se baviti u životu. Dakle, gluma. Dakle, poziv. To je ono nešto što se ne može naučiti, to je ono nešto što ili imaš ili nemaš već formatirano u sebi: ono nešto što se daljnjim obrazovanjem i svladavanjem tehnike samo nadograđuje, dopunjuje i dovršava.

Zdravka je bila dokaz da se istinskim umjetnikom, pa tako i glumcem (dobro, glumicom) postaje u – rodilištu! U njezinu konkretnom slučaju: u roditeljskoj joj kamenoj kući dalmatinskog tipa u Velom Varošu, ni stotinjak metara udaljenoj od kazališne zgrade.
Logično, još kao djevojčica često je sa svojima odlazila u Teatar, što je i razgorjelo njezin umjetnički dar, njezin talent, njezin poziv. Već u svojem splitskom osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju ona se bavila baletom, pjevanjem u opereti, ali i glumom. Kod proslavljene naše balerine Ane Roje, mala je Zdravka učila osnovne plesne korake, dok je u glazbenoj školi stjecala vještinu muziciranja na klaviru.

A prvi se put na splitskoj pozornici našla kad je s tek navršenih 13 ljetâ života, 1953. godine nastupila u izvedbi Bizetove opere "Carmen" (10. listopada, na Verdijev rođendan). Dirigirao je maestro Vid Kuzmanić, a redateljica je bila Lidija Mansvjetova, dok je koreografiju osmislila njezina učiteljica Ana Roje, zajedno sa svojim partnerom Oskarom Harmošem. Mala Zdravka je tada pjevala u dječjem zboru. Već godinu dana kasnije statirala je u prvoj izvedbi "Aide" na Peristilu, u srpnju 1954., kad su i pokrenute Splitske ljetne priredbe, alias Splitsko ljeto…

'Calamity Jane'

U prvoj svojoj pravoj ulozi pojavila se, naravno, u splitskom Teatru, 6. svibnja 1961., na premijernoj izvedbi drame "Pustolov pred vratima" Milana Begovića, kad je nastupila kao sobarica Liza. Redatelj je bio Dino Radojević.

U ovoj godini svojega debija, na jesen, Zdravka Krstulović odlazi iz Splita na studij glume, kao stipendistica svoje matične kazališne kuće.
Fundamente koje je nalila u rodnom gradu nadogradila je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, te na Akademiji za pozorišnu umetnost u Beogradu. Tamo je i diplomirala 1965. godine, a iste je godine snimila svoj prvi igrani film "Inspektor", istodobno dobivši i svoj prvi profesionalni angažman u Narodnom kazalištu Split.

Premda će tijekom dijela 70-ih godina prošlog vijeka Zdravka Krstulović djelovati kao slobodna umjetnica, te nastupati uglavnom u zagrebačkom Teatru &TD i Teatru u gostima, ona će glavninu svojega profesionalnog vijeka ostati vezana uz svoj matični HNK Split. Prvo u razdoblju od 1965. do 1972., te od 1978. godine do samoga kraja karijere…

Sve svoje talente Zdravka Krstulović mogla je pokazati netom angažirana već u vestern-mjuziklu "Calamity Jane" skladatelja Sammyja Faina, gdje je, uz glumački, demonstrirala svoj i pjevački i baletni dar. To je bila produkcija u kojoj je ona mogla do kraja raširiti krinolinu svojih reproduktivnih moći.

Kritičar Željko Rapanić ovako je bio opisao tu njezinu skrupuloznu i polivalentnu ulogu: "Da je ovaj mjuzikl ostvario svoj šarm i dinamičnost na pozornici, odlučila je bez sumnje najviše Zdravka Krstulović, tumač naslovne uloge. Ona je Calamity Jane donijela scenski vrlo efektno, a da je glasovni temperament češće stišavala, vjerujemo da bi i pjevački doprinos bio bolji. Međutim, ona je to nadomještala sjajnim igranjem, temperamentom, plesom, glumom i mnogim vještinama koje su lik napravile vrlo atraktivnim, pa je i predstava time dobila naročitu svježinu (Slobodna Dalmacija, 3. svibnja 1967.).

Mare i Petrunjela

Odmah valja napomenuti da je Zdravka vrlo uspješno nastupala i u Tijardovićevoj opereti "Mala Floramye", tumačeći ulogu Tonkice.
Dok smo još kod ovih glazbenih referenci, nemimoilazno je preskočiti i prešutjeti Zdravkin nastup u opereti "Zemlja smiješka" Franza Lehára. A čak je bila, još tamo 1968. godine, i asistentica redatelja Zygmunta Hubnera iz Krakowa, u komadu "Tango" poljskog autora Slawomira Mrožeka.

No, Zdravka Krstulović ipak se najviše "doma" osjećala u dramskom repertoaru. Ne treba ni napominjati: podjednako u lokalnoj literaturi što naginje zavičajnosti, kao i onoj što čini stup nacionalnog repertoara; ništa manje u onoj mondenoj mundijalnoj, takorekuć europskoj, kao i u onoj klasičnoj helenističkoj.

U dršku vlastitog kolta, poput i surovog i smjernog divljezapadskog revolveraša, urezala je sve odreda bisere što su hlepnja i tlapnja svakoj iole ambicioznoj glumici.

Ne zaboravivši lijehu indigenata iz koje je ponikla, Zdravka je bila sjajna Kate Aždaja u kultnom "Libru Marka Uvodića", te Mare u amblematskoj predstavi "Kate Kapuralica". Jasno, Marin Držić je neizostavan, pa će mu odati obol upečatljivim tumačenjem Petrunjele u njegovu "Dundu Maroju". Ako je u profesionalne vode mladenački krenula epizodističkom rolom Lize u Begovićevu 'Pustolovu pred vratima', očekivano je bilo da će se tom komadu vratiti i u zrelijoj dobi, kreacijom uloge Agneze.

Toljin osvrt iz 1978.

Dakako, kalibar njezinoga glumstva neće ispustiti iz karijere ni impozantnu dramsku figuru, jednu među najveličanstvenijim personama iz sveopće i svekolike kroatističke teatrologistike: lik Glorije iz istoimene drame Ranka Marinkovića. Slabo je znano da je "viški Voltaire" ovaj mirakul (kako ga je žanrovski okrstio) temeljio na stvarnoj zgodi, prispodobi spontano dogođenoj u puku - Komižani to zovu: facenda - ali je itekako dobro poznato da je ovo stožerno djelo sveukupne hrvatske književnosti ove vrste.

Uloga falše švore i još artificijelnije cirkusantice bila je kao stvorena za Zdravku Krstulović…

Uronivši u arhivsko kartušinsko pamćenje, naći ćemo žurnalističko svjedočanstvo još jedne ikone splitske teatrologije: kritički osvrt nezaboravnoga arbitra, Anatolija Kudrjavceva. Dični Tolja zapisa: "Zdravka Krstulović (Glorija) imala je izvrsnih poteza prekrasno prigušene ekspresivnosti, što se u spoju s pravom mjerom fizičke igre i besprijekornošću vizuelnog habitusa utjelovilo u sugestivan, dominirajući lik, pun pritajene, nježne ljudskosti kojom manipuliraju" (Slobodna Dalmacija, 10. siječnja 1978.).
Vremena su to kad su domaći autori bili protežirani na nacionalnoj kazališnoj pozornici u Splitu, pa je tako praizvedena i drama "Kamov", smrtopis Slobodana Šnajdera.

image
'Više od ljubavi' 1987.
Arhiv Hnk

U toj je produkciji Zdravka također bila nosiva greda, kolomba uokolo koje se gradilo sve ostalo.
Naravno, cijeli jedan višestranični novinski prilog bio bi malo za makar taksativno navesti sve ono u čemu je ova glumačka i diva i djeva šarolikošću svoje darovitosti sudjelovala; međutim, ne smije se preskočiti njezina Desdemona u "Othellu" Williama Shakespearea, odnosno role klauna i gospođe Peachum iz Brechtove "Opere za tri groša". A gdje bi nam bio kraj ako bismo nabrajali naslove poput Pirandellova "Čovik, zvir i kripost", Shakespearovih "Kroćenje goropadnice", "Hamleta", pa dramâ Goldonija i Ibsena, Molièrea i Sofokla ("Antigona" i "Edip").

'Brat doktor Homera'

Niz je filmova koje je snimila paralelno s razvojem pretežite kazališne karijere, ali se može izdvojiti onaj imenom "Brat doktora Homera" (1968.), gdje je odigrala epizodnu ulogu vlasnice nekakvog prenoćišta s pružanjem delikatnih usluga, zajedno s Velimirom Batom Živojinovićem; u filmu, jednom od rijetkih, u kojem je Bata i - poginuo…

Kuriozitet je što u ovom ostvarenju, za koji je glazbu skladao sveprisutni i najveći Bojan Adamič, kantautor Arsen Dedić pjeva uvodni song.
Ali, ipak ćemo lik Zdravke čuvati u uspomeni dviju stožernih uloga što će markirati i ovo vrijeme i njemu pripadajuću televizijsku produkciju, kao i živote i djetinjstva generacija među nama.

Na osi apscisa u tom intimnom nam grafikonu indigenata jest Anđa Vlajina iz serije "Naše malo misto", dok je na osi ordinata svakako epihorska rola Violete iz neprolaznog "Velog mista". Sve je to bio smislio očovječeni stetoskop ma i najmanjega čuvstva dalmatinstva: genijalni i pretočni Miljenko Smoje. Onako kako ju je doma u kući, za makinjetom i sa španjuletom bio vidio i prepisao šjor Šunje, tako je Dalmaciju oživotvoreno, kao preko indiga, vjerno bila razigrala i rasplesala, raspjevala i rascrtala - Zdravka Krstulović.

Nisam siguran da smo joj za tu ljubav, i za tu točnost srca, svi mi zajedno pošteno, pravedno i dostojno uzvratili. Zdravka je svim svojim bićem, i svim onim što je iz tog bića hlapilo i djelovalo, doživotno sve nas skupa enormno zadužila. Nije to učinila hoteći, ni planski; učinila je to onako, meko i pamučno, da bi nas zadržala na okupu, da bi identitet dalmatinstva sviju nas bio imbazdan ujedno za kominom i u kamari, skupa, u kolu, rukom pod ruku…

Kad već ne smijemo biti mirni pri spoznaji o načinu na koji je Zdravka umrla, u samoći i izbezumlju - daleko od tople rodne postelje u kojoj je proplakala, i studenoga groba u koji će zgrčena i ukočena hladno biti položena - a onda makar trebamo naći modela, mjere i geste, kako ćemo je se kvalitetno i kolektivno, primjereno i predostojno, sjećati…

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

14. listopad 2020 10:02