StoryEditor
KulturaEKSKLUZIVNO ZA 'SLOBODNU'

'Iz kojeg ste dijela Hrvatske? Iz Splita? Odatle je moja familija...': naš je kritičar razgovarao s dobitnikom EU Oscara za životno djelo, ovo niste znali o legendi filma

9. prosinca 2019. - 20:21
Herzog1

Iz kojeg ste dijela Hrvatske – zanimao se legendarni njemački režiser Werner Herzog kad je čuo odakle je potpisnik ovih redaka. Bilo mu je drago čuti "iz Splita".

- Odatle je moja familija. Tu su živjeli prije nego što su se preselili u Zagreb i potom Austriju – saopćio nam je Herzog koji ima hrvatske krvi s majčine strane i usput otkrio da nije pogledao nijedan noviji film "made in Croatia".

Wernerova majka je bila Elizabeth Stipetić, Austrijanka hrvatskog porijekla koja se udala za Nijemca Dietricha Herzoga. Zanimljivo, Herzog voli reći da je "tehnički" njegovo ime Stipetić, posebice nakon razvoda roditelja.

Njegov mlađi brat je Stipetić, a Herzog je očevo prezime koje je uzeo jer je "zvučalo bolje" za redatelja (kao "Duke"; vojvoda), iako s ocem nije nikad bio posebno blizak.

Njemački redatelj zvučnog prezimena i hrvatskih korijena snimio je niz velikih filmova kao što su "Aguirre: Gnjev božji" i "Fitzcarraldo", a ovog je vikenda zasluženo primio EU Oscara za životno djelo. Slične nagrade su mnogima povod da se osvrnu na život i prošlost, ali Herzogu baš i ne.

- Ja sam samo zaposleni čovjek i nemam se naviku osvrtati na prošlost. Samo moj svećenik u ispovjedaonici može čuti odgovor na pitanje o životu, a nisam se ispovjedio dugo vremena. Najvažnija je sadašnjost, trudim se gurati naprijed i biti dobar vojnik. To je ukratko to.

Začudo, rijetko se osvrćem na prošlost. Ponekad pitam brata jesam li doista snimio taj film ili sam maštao i zapravo si ga ti snimio? “Ne”, brat mi odgovori, “ti si ga snimio i imamo dokaz; u ugovorima piše samo tvoje ime”. Neobično mi je da sam iza sebe ostavio tragove koji su i dalje vidljivi – kazao je redatelj i priznao da mu nagrade za životno djelo nisu tako bitne.

- Zaboga, ne! (smijeh) Vidite... Ljudi ne bi trebali primati nagrade za životno djelo kad snimate više filmova nego prije 30 ili 40 godina. Prije 40 godina sam imao jedan film godišnje. Ponekad dva. Sada sam u proteklih 12 mjeseci objavio tri dugometražna filma. Dok sjedim ovdje trebao bih biti u Los Angelesu i montirati još jedan film.

Izbacujem jako puno filmova i mislim da bi trebao dobiti nagradu za životno djelo kad budem u kolicima. To bi bio daleko bolji tajming, ali nema veze, te nagrade neće poboljšati filmove koje sam snimio ili ih pogoršati, jednako kao što loša kritika ne znači loš film, niti će ga dobra kritika poboljšati – govori Herzog.

Herzog se ne može odlučiti koji mu je najvažnije djelo i koji bi preporučio mladima da se upoznaju s njegovim opusom.

- Svi su mi najvažniji. Moraju to sami otkriti, ne želim im ništa preporučiti. Mogu naći moju web stranicu za deset sekundi. Pogledaju slike i opise filmova i naći će neki orijentir. Ja sam grozan sudac jer volim sve svoje filmove.

Ljudi često kažu ”Mrzim svoj zadnji film. želim doseći nove horizonte i onda snime još gori film.” Ja volim sve svoje filmove pa neka sami otkriju. Snimio sam ih previše – veli Herzog.

Za neke od svojih filmova Herzog je riskirao život da ih snimi, iako se “trudi kloniti što dalje od svakog prevelikog rizika i neprofesionalnih situacija”.
- Kao odrastao čovjek ne poznajem strah. Nije u mom rječniku. Mogu dobro prosuđivati. Ljudi kažu da riskiram živote ljudi i ekipe. To nije istina. U preko 70 filmova niti jedan glumac nije stradao. Nisam hazarder. Ne tražim uzbuđenje. To mi je strano. Ali, jednom ili dvaput sam igrao lutriju na slijepo.

Svjestan sam opasnosti i dobro se snalazim u opasnim situacijama. U ovom slučaju je situacija bila nepredvidiva jer planina se ponašala kao da će eksplodirati kao atomska bomba, a ne eruptirati kao lava. Tako su nam rekli znanstvenici. Bolje da je se klonimo. Nisu znali hoće li eksplodirati za dvije minute, dva dana ili dva tjedna.

To je bila nepoznanica. Rekao sam dvojici direktora fotografije da zaobiđemo policijske blokade. Sjedili smo u autu. Vidjeli smo planinu koja može eksplodirati svaki tren. Pitao sam mogu li dobiti jednu kameru jer sam sam htio snimati. Nijemac je rekao "ne, idem s tobom". Amerikancu sam rekao da razmisli jer je odluka njegova.

Rekao je da se mora pomokriti i kazao sam mu da uzme koliko god vremena treba. Na povratku je rekao da ne vidi jer su mu naočale zamagljene na što sam odgovorio da ih očisti. Pitao je što ako planina eksplodira dok smo tamo, a ja sam odgovorio da ćemo biti u zraku. Što drugo da mu kažem? Rekao je da ide s nama.

Nije izgledalo dobro jer sve su ptice nestale, zmije su ušle u vodu i utopile se. Došli smo do primitivnog pitanja. Koliko ti vrijedi vlastita guzica? A koliko film? Snimili smo svoje i pobjegli što je brže moguće – prisjetio se Herzog koji drži da opasnost i strah treba eliminirati što je više moguće jer to nije profesionalno i nema nikakve veze s ovom profesijom koja je za njega način života.

Spominjući glumce, njemački redatelj je radio s velikim zvijezdama poput Nicole Kidman ("Kraljica pustinje") i Nicolasa Cagea ("Loš poručnik"), a suradnje s njima su mu ostale u odličnom sjećanju.

- S oboje je suradnja bila izuzetno jednostavna jer su izuzetni profesionalci. Ne možete doseći tu razinu ako niste izuzetno profesionalni i to uvelike olakšava rad. Nicole je draga prijateljica i neustrašiva radnica. Radi dok više ne može dalje.

Nicolas Cage ima nešto što danas gotovo nitko u glumačkom polju nema - neobičnu i nepatvornu dubinu. Također je profesionalac. Nije htio potpisati ugovor dok ja ne budem na projektu, a ni ja nisam htio potpisati svoj dok on ne bude na projektu. Brzo smo stvorili tim koji nije bilo lako razbiti. Produkcija nam nije mogla ništa – pohvalio je redatelj glumce.

Klaus Kinski je odigrao važnu ulogu u Herzogovom opusu.
- Imali smo intenzivan radni odnos koji je ponekad zalazio u opasne vode jer smo toliko intenzivno pomicali granice mogućega da smo došli na skliski teren. Ali, to je u redu. Takav je moj posao. Inače, radio sam s boljim ljudima od njega. Bruno S., nitko nema njegovu dubinu i patos, njegovu iskrenost. Ni prije ni poslije nisam vidio tako nešto na platnu. Ako želite najbolje, Bruno je najbolji – istakao je Herzog koji se i sam našao ispred kamere.

Glumio je negativca u akcijskom filmu Toma Cruisea “Jack Reacher”, a sam smatra da je najbolji negativac Joker u ulozi Heatha Ledgera.

- Nisam pogledao novog "Jokera", ali Heath je bio izuzetan i tajanstven. Mislim da ne postoji odgovor na pitanje zašto je netko zastrašujuć na velikom platnu. Ja sam povučena osoba i kao glumac "uđem" u ulogu. Kad su me pozvali da glumim negativca u “Jacku Reacheru” znao sam da mogu to odglumiti.

Jedino što su očekivali od mene je da budem što je više moguće zastrašujuć u očima publike. Bio sam toliko zastrašujuć da je moja scena dva puta skraćena u montaži. Nije bilo seksa, nasilja ni psovanja, ali opet su je odlučili skratiti, još dva puta. I opet sam bio jako strašan – ispričao je Herzog.

Kao glumca redatelja upravo gledamo u “Star Wars” seriji “Mandalorian” koja bi ga mogla predstaviti sasvim novoj publici.

- Ne znam je li negativac, ali svakako je netko kome ne treba vjerovati. On naručuje ubojstva. To je prilično mračan lik. A nikad ne vidite publiku jer se sve odvija putem “streaminga”, Disney+. Doduše, imali su kvazi premijeru u jednom kinu, ali ono što je izuzetno jest da je u velikom kinu u Hollywoodu barem 60 posto publike, u kinu sa 1200 mjesta, bila mlada publika, mahom obožavatelji “Ratova zvijezda”.

Ono što me iznenadilo, recimo u Sjevernoj Koreji, gdje sam imao prilike ići, sve je unaprijed planirano i organizirano. Aplauz za vođe i goste je zaglušujuć, ali je detaljno organiziran i odvija se na zapovijed. U Americi je vladao potpuni kaos.

Kad se na platnu pojavio lik koji im se učinio poznat dvoranom se zaorio spontani vrisak radosti tisuću ljudi koji su viđaju nešto po prvi put. Publika jest različita i ono što se događa je znakovito. U medijima sam nešto usput spomenuo i odjednom 50 milijuna ljudi na društvenim medijma priča o tome. Jako čudno – zamislio se Herzog.

Koji je njegov stav o “streamingu”, pitamo, s obzirom da je filmaš stare škole.

- To je neizbježno i dolazi. Pokušaji da se to spriječi i da se zaustavi ta plima neće uspjeti. Na primjer, bojkot filmova koje ima Netflix na festivalima poput Cannesa ne može dugo trajati.

Nisam nostalgičan, naravno da volim kino i to je majka svih bitaka za mene, ali prednost je što je sada većinu mojih filmova moguće pronaći na internetu, neke na streamingu neke na druge načine. Može se pronaći oko 55 mojih filmova. Primam mailove presretnih 15-godišnjaka koji su vidjeli filmove kao “Enigma Kaspera Hausera”, snimljene kad se ni njihovi roditelji još nisu rodili – smije se Herzog.

Za kraj nas je zanimalo koji je njegov stav o debati između Scorsesea i Marvela kojoj se priključio i Coppola, odnosno jesu li Marvelovi blockbusteri pravi filmovi u punom smislu riječi.

- To je isto kao da pitate... Ako recimo imamo dramu, na primjer Shakespearea, ali njegove sonete, zašto stvara na oba polja? Je li to književnost ili drama ako imate Oberammergau u Bavarskoj svakih deset godina? Radi se o tekstu koji datira iz 16. stoljeća i navodno se radi o jakoj ukočenoj formi.

Ne znam koliko su Coppola i Scorsese nostalgični. Nisam upoznat s tom debatom, ali gledam je jako trezvenim očima. Očito je da se krajolik mijenja brzo i drastično i najbolja opaska koju imam jest sljedeća.

Jedna moja glumica ima 14-godišnju kći i pitao sam je koji je majčin film pogledala u kinu. Sramežljivo je odgovorila da ih je pogledala tek nekoliko. Opet sam je pitao koliko ih je pogledala u kinu na što je odgovorila da ne ide u kino. Nitko od njenih prijatelja ne ide u kino.

Pitao sam zašto? “Za početak, mračno je. Osim toga, oko nas ima ljudi koje ne poznajemo”. Ali, to je jako ozbiljan odgovor jer se radi o 14-godišnjakinji i cijela njezina generacija je takva. Također, nitko od njih ne čita. Kažem svim svojim studentima da obavezno čitaju. Samo mi vjerujte na riječ i čitajte ako želite snimati filmove.

Volim slušati operu, ali samo na snimci

Gledam filmove, moram gledati puno filmova kad ih snimam. Ali jasno vidim slike i ne moram gledati druge filmove da potvrdim slike koje vidim. Ne moram gledati što drugi rade. Situacija je još čudnija kod opere. Režirao sam opere, no nisam nikad bio u publici za vrijeme opere.

Volim slušati operu, ali samo na snimci. Vidim cijeli svijet i transformaciju cijelog svijeta u glazbu. Ne želim gledati operu jer do sada sam bio prisutan na dvije-tri probe opere i neopisivo sam se razočarao jer mislim da bi ja to napravio puno bolje i drugačije od trendova koji su grozni. Dođe Vam da skočite kroz prozor.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

23. rujan 2020 06:43