I stari Grci išli su na ribe kao mi, samo udice i osti bijahu od kosti, a mreže od konoplje i lana, međutim, komarči i zubataca bilo je pet puta više i bile su puno veće

Udice, mjedene, kovane, utezi, olovni i keramički, harpuni, osti, uljanice s prikazima božanstava vezanih uz more i morske flore i faune...

Sve su to eksponati s izložbe "Čovjek i more, ribolov u antici kroz fundus Arheološkog muzeja u Zadru", autorice kustosice Dušanke Romanović, koja ovih dana gostuje u zagrebačkom Arheološkom muzeju.

Izložba je opsegom nevelika, no popraćena je bogatim katalogom u kojem se nalazi s arheoloških lokaliteta nadopunjuju podacima iz pisanih i ikonografskih izvora, uz pomoć kojih je ispripovijedana priča o ribolovu u antici.

I na prvi pogled sve ono što nam je baštinila antika, posudivši štošta i od prapovijesti, nije se u međuvremenu mnogo promijenilo: udice, manje za manje ribe, a veće za veće, jednako se rabe i danas.

Ni osti i harpu...