StoryEditor
Glazbarijetka prilika

‘Nepobjediva‘ u rukama ‘Torresova šaptača‘

Piše Jakov Kosanović
1. listopada 2020. - 08:00
1 Zlatko Josip Grgić s glasovitom Torresovom gitarom, 'Nepobjedivom' PRIVATNI ALBUMPRIVATNI ALBUM

Zlatko Josip Grgić, 19-godišnji Zagrepčanin kojemu ljubitelji klasične glazbe već neko vrijeme tepaju "Torresov šaptač", zbog virtuoznih izvedbi djela Antonia de Torresa, domaću je i svjetsku javnost prvi put upoznao s vještinom na koncertu u kripti crkve sv. Petra u Beču, 31. ožujka 2019. godine.

Egzotični nadimak stekao je zbog drevnog instrumenta na kojemu je svirao, koji opet ima ne nadimak nego ime – "La Invencible" (Nepobjediva).

Gitaru je izradio znameniti španjolski graditelj gitara Antonio de Torres, 1890., načinima i materijalima koji su odavno izišli iz uporabe, ali još uvijek zvuče neusporedivo.

"La Invencible", koja se drži za španjolsko nacionalno blago, tada je prvi put izvezena iz Španjolske, uz posebnu sigurnosnu pratnju i zaštitu.

Ovo se glazbalo drži neprocjenjivim, međutim, Torresove gitare općenito se smještaju među 10 najskupljih instrumenata svijeta, pa je poznato da je jedna od njih, izrađena 1864., na dražbi u listopadu 2007. prodana za 157 tisuća dolara.

Koncert u L'Aquili kod Rima Grgić je 16. rujna održao ​na originalnoj Torresovoj gitari​. Cijela stvar je bila zvučna za talijanske medije, i zbog činjenice da će se održati koncert u zatvorenom prostoru od 238 mjesta, i zbog Torresa, a konačno i zbog mladog Grgića koji mu "šapće".

Respirator u publici

Svirali ste nedavno u Italiji... Kako je bilo svirati u zatvorenom prostoru, u zemlji u kojoj je pandemija ostavila tako veliku traumu?

– Da, nastupio sam u L'Aquili u prestižnoj dvorani Auditorium del Parco koju je projektirao poznati arhitekt Renzo Piano. Italija je prošla vrlo teške trenutke s koronom tako da su mjere bile vrlo stroge, čak je hitna služba dostavila i respirator...

Međutim, već nakon prve skladbe osjetio sam da su ljudi u publici bili itekako željni dobrog koncerta, da ih odmakne od svega i da osjete da se barem na trenutak mogu opustiti i biti na nekom drugom mjestu, daleko od svih problema.

A kada su čuli koje skladbe sam pripremio, ne mogu vam opisati kakva se atmosfera osjetila u dvorani. Jedna je gospođa tijekom koncerta i zaplakala ponesena emocijom i ljepotom zvuka Torresove gitare.

Kako su lokalni mediji opisali događaj?

– Mediji su me najavili kao "mladog svjetskog talenta iz Zagreba", a dosta njihovih medija je popratilo i sam koncert. Meni je zapravo žao jer je puno ljudi zbog epidemioloških mjera ostalo uskraćeno da uživaju u koncertu. Svakako, nakon koncerta dobio sam poziv da ga prvom prilikom ponovim na istome mjestu.

Osim činjenice da je koncert uopće održan, druga velika stvar koja privlači pažnju jest ta da ste svirali na drevnoj gitari Antonia de Torresa. Premda vam nije prvi put da svirate na njoj, činjenica da svirate na nacionalnom blagu Španjolske, pretpostavljam, dodatni je argument za tremu?

– Ovoga puta sam svirao na svoje dvije Torresove gitare, iz 1890. i 1883. godine, koje su zvučale prekrasno, s puno boja i stopile su se s akustikom dvorane.

Na originalnoj Torresovoj gitari sam svirao na koncertu u Beču, u ožujku prošle godine i u prvom redu mi je imponiralo to što su mi uopće omogućili da sviram na njihovu nacionalnom blagu, a onda i to što je ta gitara prvi put napustila teritorij Španjolske, da i ne spominjemo pod kojim mjerama osiguranja je dostavljena.

Sve se odvijalo pod velom tajne, i cijela ta fama i briga oko dostave stvorili su naravno određeni pritisak, ali to je i motiv više da se instrumentu pristupi ozbiljno, a koncertu uz najviše standarde profesionalnosti.

Naravno, svjestan sam da se takvo nešto dogodi jednom u životu, i ne trebam ni spominjati koliko sam uživao, pogotovo što je ta čast pripala upravo meni. Koncert sam počeo Sarabandom i Bourreom iz Partite BWV 1002.

Nakon toga sam svirao uglavnom španjolski repertoar (I. Albeniz: Cadiz i Mallorca, Torobina Sonatina) koji je publika nagradila dugim aplauzima...

Svakodnevno sviram na tim instrumentima i nemam nikakvu tremu. Kad se vrhunski pripremite, trema je ono zadnje o čemu razmišljate. Najvažnija mi je inspiracija i kontakt s publikom. Od svoje pete godine zaokupljen sam gitarom i nakon određenog vremena trema naprosto nestane.

Zapisano u zvijezdama

Nije isto ugađati Melodijinu gitaru od par stotina kuna i "Nepobjedivu", kako joj tepaju još od Torresovih vremena, a nije lako ni lupati fortissimo po njoj... Španjolske tvrtke, kao što je, recimo, Solera Flamenca, cijenu za Torresove gitare izražavaju samo na najozbiljniji upit. Pošto ga nismo mogli uputiti njima, evo najozbiljnije pitamo vas: tko može nabaviti takvu gitaru i pod kojim uvjetima?

–​ Torresovu gitaru je nemoguće nabaviti, to mora biti zapisano u zvijezdama. Tako sam jednom prilikom svirao u vili kod Barcelone na Torresovoj gitari za nekoliko najbogatijih ljudi na svijetu.

Nakon koncerta prišao je gospodin i rekao da njegova majka želi da sviram upravo na Torresovoj gitari. Prošla je sve ratove, djed ju je skrivao godinama u tajnoj prostoriji i njezina želja je bila da ja sviram na njoj.

Za drugu ću samo reći da u roseti ima motiv hrvatskoga grba i sad se nalazi u mom posjedu. Kako objasniti tu slučajnost, ako je to slučajnost ili sudbina? Tako je vjerojatno sam Torres htio... Moj otac se bavi gitarama više od 40 godina (zagrebački profesor gitare Hrvoje Grgić op.a.) i poznaje gotovo sve kolekcionare gitara na svijetu.

O cijenama ne želim javno govoriti iz sigurnosnih razloga. Inače, Torresove gitare je vrlo teško, gotovo nemoguće nabaviti. Treba ogromno znanje o restauraciji i završnom "set upu" gitara da biste dobili autentičan zvuk, kao i ukupnu orginalnost instrumenta.

Kako biste opisali osjećaj koji imate dok svirate na Torresovoj gitari​ te na drugim gitarama?

– Svirati na Torresovoj gitari je Božji dar. To je susret s istinskim pozitivnim emocijama i energijom kojima zrače umjetnička djela najvećih. Postoji velika razlika između gitare koju je napravio Antonio de Torres i svih drugih gitara.

Njegova gitara ima dušu. Ton je pun boja i emocija i glazbeniku pomaže da se umjetnički maksimalno izrazi. Na Torresovoj gitari sam odsvirao neke boje i alikvote za koje uopće nisam znao da ih je moguće dobiti na gitari.

Kako je, pak, razići se s takvim instrumentom i čekati idući eventualni susret?

– Planovi su prije korone bili veliki. Trebao sam u organizaciji Altamire i njihova menadžera Matthew Ng-a odsvirati turneju po Australiji, Kini, Hong Kongu i Americi, međutim zbog pandemije sve je odgođeno do daljnjega.

Ali zato ulazim u studio i snimam album, uglavnom španjolskog repertoara. Želja mi je da nakon toga napravim ekskluzivni koncert na moje dvije Torresove gitare. No u ovom trenutku samo želim u miru snimiti materijale i dati svoj maksimum.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

09. listopad 2020 10:03