Život leti, kapetane: 100 minuta je premalo za kompletnu priču o Draženu, ali film u konačnici pogađa koš njegove duše

Pustio sam suzu na kraju – iskreno je jedan gledatelj priznao drugome na izlasku s premijerne projekcije ”Dražena” iz jedne od pet kinodvorana. Nije jedini. Za razliku od većine novijih predstavnika hrvatske kinematografije, biografska drama o Draženu Petroviću (22.10.1964. - 7.6.1993.) prilično je topla, ima emociju i napravljena je kao tzv. crowdpleaser, dakle za kinopubliku, ne onu festivalsku, po uzoru na ”Tomu”.

Emocije kulminiraju u finalu i završetak ”Dražena” vrlo je dirljiv kao rijetko koji kraj hrvatskog filma. Od kraja i počinje ”biopic” u korežiji Danila Šerbedžije i Ljube Zdjelarevića. Kraja Draženovog prekratkog života, tragično okončanog u snu u 28. godini, na suvozačkom sjedalu crvenog Golfa "dvojke", u prometnoj nesreći na autocesti kod Denk...