StoryEditor
Film & TVIN MEMORIAM

Zbogom, gospodine Film: napustio nas je veliki Michel Piccoli, jedan od posljednjih glumačkih divova francuske i europske kinematografije

Piše Marko Njegić
19. svibnja 2020. - 12:30
Francois Guillot

Od svih glumaca svijeta, Agnes Varda je upravo Michelu Piccoliju (1925. - 2020.) dala titularnu ulogu u njezinom posljednjem igranom projektu "Sto i jedna noć gospodina Simona Filma" iz 1995. godine. Iako su se pred Vardičinom kamerom našli Robert De Niro, Jean-Paul Belmondo, Alain Delon i Marcello Mastroianni, samo je Piccoli dobio čast da utjelovi sam Film, odnosno lik zvan Simon Cinema.

U metafilmu snimljenom u slavu 100 godina kinematografije, tada 70-godišnji Piccoli glumio je stogodišnjaka koji angažira mladu ženu (Julie Gayet) kako bi mu pričala o filmovima i rasplamsala njegovo sjećanje na isti. Zašto, dakle, baš Piccoli? Zato što je ovaj glumac takoreći pokrio cijeli film od početka šezdesetih do sredine devedesetih, od čitavog francuskog "novog vala" koji je čuvao kao kap vode na dlanu nadalje.

Glumio je, i to više puta, u filmovima svih najjačih fracuskih režisera koji su radili s Belmondom i/li Delonom, od Jean-Luca Godarda ("Le Mépris") i Jean-Pierrea Melvillea ("Le Doulos"), do Henri-Georgesa Clouzota ("La Prisonnière"), Claudea Chabrola ("Les Noces rouges") i Louisa Mallea ("Atlantic City").

No, seks-simboli Belmondo i Delon nisu se mogli pohvaliti da ih je režirao Alfred Hitchcock ("Topaz") ili Luis Buñuel ("Belle de Jour"). Ilustracije radi, Bunuel je režirao Piccolija i u "Diskretnom šarmu buržoazije" i "Fantomu slobode".

Ovaj proćelavi karakterni glumac, koji je mogao i nositi film glumeći raznoliko komplicirane i kompleksne likove šarmera i tragičara, kao takav veći parnjak realističnom Jean-Louisu Trintignantu, nego filmskim facama Belmondu i Delonu, uveličao je i ostvarenja redateljskih velikana kao što su Costa-Gavras ("Kupe za ubojice"), Jacques Rivette ("Lijepa gnjavatorica")...

Da će Piccoli biti utjelovljenje kinematografije i kompleksnih likova, ali i partner najvećih ljepotica velikog ekrana, najavio je ulogom u Godardovu metafilmu o bračnoj nevjeri "Prezir" s Brigitte Bardot. Tu je utjelovio mladog scenarista koji piše scenarij za filmsku verziju Homerove "Odiseje" u režiji Fritza Langa i produkciji američkog moćnika (Jack Palance), a i u Godardovoj "Strasti" imao je indirektnu aferu s filmom – supruga njegova tvorničara bila je ljubavnica filmskog režisera.

Nakon suradnje s Godardom nastavio je romansu s filmom i filmskim ljepticama, dijeleći ekran i s Catherine Deneuve u Bunuelovoj "Ljepotici dana", Stéphane Audran u Chabrolovim "Crvenim noćima", Jane Fonda u "Toplom plijenu" Rogera Vadima...

Piccoli je i dostojanstveno (o)stario na filmu, tj. s filmom, igrajući vremešne umjetnike koje pomlađuju mlade muze (Emmanuelle Beart u Rivetteovoj "La Belle Noiseuse") ili čak glumce koji se hrvaju sa starošću, ali drže do svojih načela ("I'm Going Home" Manoela de Oliveire).

U toj "starosti", više od pola stoljeća nakon glumačkih početaka, Piccoli je odigrao jednu od najboljih uloga (pred kraj) karijere u filmu "Imamo papu" Nannija Morettija. Njegovim odlaskom opraštamo se s jednim od posljednjih glumačkih divova francuskog i europskog filma. Zbogom, veliki Piccoli. Zbogom, gospodine Film.

Nikad do Cezara

Nevjerojatno je da Piccoli nije nikad osvojio Cezara, francuskog Oscara, ali osvajao je zato nagrade u Berlinu, Cannesu...

Izdvojeno

06. kolovoz 2020 09:50