
Aardmanovac Nick Park mislio je da je plastelinskoj “stop motion” animaciji odzvonilo 1995. pojavom revolucionarne, računalno animirane “Priče o igračkama”. “Kada se ‘Toy Story’ prvi put pojavio, razmišljali smo ‘Oh, čovječe, koliko nam je još vremena ostalo’...”, otkrio je u nedavnom intervjuu Park kao ključni čovjek britanskog animacijskog studija Aardman.
Ipak, Park i aardmanovci nisu odustali od “stop motiona”, čak ni nakon što su kompjutorski animirani filmovi većinski upokojili tradicionalnu “ručnu” animaciju (“Pobuna u kokošinjcu”). To im se isplatilo pa su za sjajni crtić “Wallace i Gromit u velikoj povrtnoj zavjeri” osvojili Oscara.
Studio je, doduše, u kombinaciji s DreamWorksom, koketirao potom s računalnom animacijom u crtićima “Pusti vodu da miševi odu” i “Arthur Božić”, ali vratio se isključivom “stop motion” izričaju (“Pirati! Banda nepoželjnih”, “Janko Strižić Film”, “Dugi iz kamenog doba”, “Janko Strižić Film: Farmagedon”).
Nakon nastavka hita “Chicken Run”, “Pobuna u kokošinjcu: Zora medaljona”, plasiranog na Netflix, Aardman je na isti streaming servis dao i novi crtić “Wallace i Gromit: Pernata osveta” (“Wallace & Gromit: Vengeance Most Fowl”), nedugo poslije premijere na londonskoj Battersea Power Station i kratke kinodistribucije.
Netflix za Aardman preuzima ulogu koju je nekoć igrao DreamWorks, a “Wallace i Gromit: Pernata osveta”, u režiji Parka i Merlina Crossinghama, korak je naprijed za studio nakon “Pobune u kokošinjcu 2”. “Vengeance Most Fowl” nije remek-djelo kao “Wallace & Gromit: The Curse Of The Were-Rabbit”, ali je više nego solidan povratak u formu.
“Pernata osveta” je objavljena na Netflixu u godini kad će “Velika povrtna zavjera” proslaviti 20. obljetnicu, ali više dođe kao nastavak drugog “Wallace i Gromit” crtića, Parkova kratkometražnog “Pogrešne hlače” iz 1993., nagrađenog Oscarom.
“Wrong Trousers” predstavio je lik pljačkaškog pingvina negativca Feathersa McGrawa, koji se vraća u “Vengeance Most Fowl” i želi se osvetiti izumitelju Wallaceu jer je pomogao da ga se strpa iza rešetaka zatvora, odnosno ZOO-a, te dovršiti krađu dijamanta. Kao nijemi lik Feathers je odličan antipod Wallaceovu vjernom psu Gromitu, koji također ne progovara, a obojica su impresivno karakterizirani govorom tijela, ekspresijama i gestikulacijama.
Feathers će hakirati i reprogramirati “pametnog gnoma” Norbota te u tom procesu kreirati cijelu vojsku njemu sličnih robota da izazovu kaos za koji će biti optužen Wallace. Crtiću treba neko vrijeme da se pokrene, ispočetka je neujednačen, ali kad uhvati momentum, više ga ne gubi.
Klasični Aardman prvenstveno odaje počast akcijama i komedijama iz razdoblja nijemih filmova (Buster Keaton), uz namig Bondovim avanturama, “Jurskom parku”..., čak i Janku Strižiću. Kinetičko akcijsko finale je uzbudljivo poput “Nemoguće misije” i “Brzih i žestokih”, na koje se scenski referira, istodobno i urnebesno.
No, ispod avanturističko-komične površine crtića plivaju aktualne teme (umjetna inteligencija) i može se pročitati kako Aardman uprizoruje sudar staromodnog i modernog, tj. čovjeka i tehnologije, koji se reflektira na “Wallacea i Gromita”, ali i animirani film kao takav. Ako tehnologiju treba prihvatiti, ljudi/autori crtića ne smiju dopustiti da ona prevlada i da animaciji oduzme srce i “human touch”.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....