StoryEditor
Film & TV‘KLIMANJE‘ I ‘SPROVOD‘

U Splitu snimljena dva nova filma, redatelj Šitum: Dinarsko/vlaško podrijetlo nije stvar Splita, nego, na nesreću fetivih plave krvi i visokih stropova, cijele Hrvatske!

28. svibnja 2021. - 17:52

Dva kratkometražna igrana filma produkcijske kuće Eclectica upravo su završila snimanje u Splitu – "Klimanje" Paule Skelin i "Sprovod" Šimuna Šituma. Namjera produkcijske kuće bila je "okupiti lokalnu filmsku ekipu i na kinoplatna donijeti svježe ideje i atraktivne vizure, sve snažnije struje mladih splitskih filmskih redatelja".

"Klimanje" je "priča o dječjem pogledu na deložaciju", a u fazi razvoja je predstavljeno na prošlogodišnjem "pitchingu" FMFS-a, gdje će oba filma, nadaju se iz Electice, doživjeti i svoju splitsku premijeru.

- Šestogodišnja Antonija (Maris Jozić) kao protagonist vodi nas kroz svoj svijet u stanu sa samohranom mladom majkom (Uršula Najev) koja nervozno očekuje provedbu deložacije, dok ona iskorištava situaciju za igru i zabavu, te formalni i teški proces deložacije dovodi do potpunog kaosa – predstavila nam je film Skelin, a naslov "Klimanje" se odnosi na curičin klimajući zub.

"Sprovod" je, pak, crna komedija o ocu i sinu (glume ih Stojan Matavulj i sam Šitum) kojima je umro otac, tj. dida i oni "na lijepi proljetni dan obavljaju ove dosadne, logističke stvari potrebne za organizaciju sprovoda".

Dramatizacija stvarne situacije

- Ovo je dramatizacija stvarne situacije u kojoj smo moj otac Boris i ja obavljali sve te stvari za pogreb pokojnog dide Ivana. Radi se o tome kako se kroz humor nosimo sa smrću voljene osobe kroz interakciju s ljudima koji su sa smrti na "ti".

A nas dvojica bi htjeli ostati na "vi" – opisuje crnu komediju Šitum koji je publiku na FMFS-u nasmijao kratkim filmom "Ritki zrak" i potom imao YouTube sitcom hit "Carstvo ladovine".

image
'Sprovod'


Split je u oba filma lokacija, ali na neki način i karakter.

- Možda ne Split, koliko okoliš KBC-a Firule koji je bitan faktor u filmu. U toj prividnoj idili prolaze razni ljudi svih socioekonomskih skupina, svaki sa svojim problemima i nalazima u rukama.

Da ne znaš što je bolnica i da te neko iz svemira na proljeće baci ispred nje, u njen okoliš prepun zelenila, parkiranih auta i ljudi u bijelim kutama, mislio bi da si na nekom divnom i ugodnom mjestu, a ne na mjestu na kojem nitko ne želi biti.

I zato je taj kontrastni okoliš idealan za ovakav film, u kojem se humor nalazi u crnim stvarima i smrti koja uopće ne bi trebala biti toliko crna, ako ćemo se držati dominantne katoličke predaje.

Baza je u tome da film, između ostaloga, komunicira neko obiteljsko porijeklo koje je dinarsko/vlaško, što je i nije toliko specifično samo za Split, nego je, na nesreću pojedinih fetivih ljudi plave krvi i visokih stropova, karakteristično za cijelu Hrvatsku. Tako bi ovo moglo biti snimljeno skoro bilo gdje kod nas, ovisno u kojoj patologiji bi nam dopustili da snimamo – govori nam Šitum.

Temperament i blaga histerija

- Atmosfera filma se gradi na konstantnoj interakciji, splitskom temperamentu i blagoj histeriji. Dovikivanje preko balkona, deranje, psovanje, te kasnije i način razgovora između provoditelja deložacije i majke.

image
'Klimanje'


Htjeli smo snimati na Splitu 3, u kvartu u kojem sam odrasla, no pronašli smo odličan stan na Sućidru koji isto tako jako dobro prikazuje Splitsku arhitekturu 70-ih i uvodi nas u splitsko stanje uma – nadovezala se Skelin.

image
'Klimanje'


Dakle, filmovi preko likova reflektiraju "splitsko stanje uma", ali i mentalitet hrvatskog društva.

- Najviše reflektira stanje uma mog starog i mene koji smo dio tog istog društva i o čijim normama, većinom pogrebnim i post-pogrebnim, na primjeru vlastite obitelji, pričamo cijelo vrijeme.

U zadnjih godinu dana sam pročitao sve živo o pogrebnim običajima, tako da mi konstantno izlaze reklame za lijesove od mahagonija udaljene pet kilometara od mene koji me žarko žele upoznati – veli s dozom šale Šitum.

- Splitski mentalitet je mnogo utjecao na moj razvoj i način razmišljanja, negativno i pozitivno. Nosim u sebi oštru kritiku prema uskogrudnom i zatvorenom načinu razmišljanja, sklonom nasilju. Ali, unatoč tome želja mi je bila okarakterizirati ovu priču toplinom koju Split nosi.

Prisilno izbacivanje kroz dječje oči

Ono što mi je oduvijek bilo zanimljivo je koliko su birokracija i hrvatsko pravosuđe zapravo apsurdni i disfunkcionalni. Ja sam odlučila se pozabaviti ozbiljnom temom prisilnog izbacivanja iz doma (deložacijom) i prikazati ju tragikomično, odnosno kroz dječju vizuru.

image
'Klimanje'


Uz Split sam jako emocionalno vezana i rastužuje me što stvari u ovom gradu ne funkcioniraju, a to sve ima veze s tim kako stvari (ne) funkcioniraju u čitavoj državi. Deložacije se konstantno događaju, to je nešto čega je mali broj ljudi uopće svjestan, pa se tako izbacuje van iz domova i stare i nemoćne, i djecu i samohrane majke.

Tako sam i ja sa 14 skoro završila na ulici sa svojom mamom. Ovaj film je osobna priča koja ima veze i s politikom, 90-ima nakon rata, ljudskim pravima i načinom na koji se tretiraju samohrane majke, žene i djeca. No, sve je to u pozadini... dok nas vodi u svoj svijet djevojčica čiji pogled na svijet je neiskvaren, iskren i prepun znatiželje.

Tako da, sudski proces je prikazan kroz komične splitske persone koji unatoč trudu da ostanu formalni i ozbiljni u poslu koji moraju izvršiti, padaju pod utjecajem šestogodišnje djevojčice – otkriva Skelin koja je bila inspirirana odličnim filmom "Projekt Florida" i nastavlja...

- Definitivno sam htjela ispričati nešto drugačije, htjela sam pokazati borbu samohrane majke i djevojčice. Bila sam inspirirana filmom "Projekt Florida" i uistinu sam imala želju raditi s djecom. Pomislila sam da bi mogla dobro funkcionirati ideja Splita, kaosa, deložacije i djeteta. Sigurna sam da to nosi nešto novo, pogotovo za Split.

Također sam htjela pronaći dijete koje može improvizirati i pokazati prirodnu, spontanu, dječju glumu. Pronašli smo predivnu Maris Jozić koja je prirodno talentirana i koja je bila savršena za ulogu Antonije. Nevjerojatna Ana Uršula Najev kao mlada mama je pokazala upravo taj temperament i energiju potrebnu za ovu priču. Njih dvije su odmah u startu kliknule.

Ono što bi definitivno htjela istaknuti je činjenicu da je na filmu "Klimanje" radio veći postotak žena nego muškaraca. Uz mene, producenticu Tinu Tišljar, snimateljicu Andreu Kaštelan, imali smo još mnogo žena koje su radile na snimanju i tijekom procesa castinga. Mislim da je to nešto novo i drugačije za Split – smatra Skelin.

U potrazi za filmskim ocem

Koliko je korona utjecala na snimanje, odnosno je li možda oblikovala ili inspirirala priču na neki način, inicirala određene promjene u filmu koji se morao prilagoditi danoj situaciji?

- Zbog korone čak i nije. No, bilo je prolongirano, tj. nismo mogli ni početi zbog mog stalnog zaposlenja i zbog toga što nisam mogao pronaći drugog glumca, tj. svog filmskog oca. Tako je bilo sve dok nisam upoznao Stojana i dao otkaz. I na kraju je dva dana prije snimanja kiša prijetila da će uništiti moj duševni mir i pretvoriti ovaj film u meteorološku dramu.

image
'Sprovod'


Ali, srećom, uz pomoć producentice Ree Rajčić i izvršnog producenta Ivana Perića, to se nije dogodilo. Pošto se radi o filmu čija se radnja dominantno odvija oko bolnice, svaka pretjerana aluzija na koronu bi mu samo naštetila i započela pričati neku priču o kojoj ja nemam pojma što reći.

S druge strane, nisam želio da glumci u interijerima nose maske, jer im ne bi mogli vidjeti ekspresiju lica, nego samo oči. A skoro svi imamo smeđe oči, koje su malo dosadne, pa mi to nije bila neka baza… – iskreno će Šitum na čijem filmu su, između ostalih, sudjelovali splitske kolege redatelji Rino Barbir kao direktor fotografije, Marko Jukić kao prvi asistent režije i Andrija Tomić kao drugi asistent režije.

- Korona je utjecala na pretprodukciju filma koja je trebala krenuti na jesen 2020., te smo ju pomakli na veljaču ove godine. Najveći izazov je bio casting jer smo krenuli od osnovnih škola. Na kraju smo imali više od 150 prijava, tako da je cijeli proces castinga trajao više od mjesec dana.

Uz hiljadu kava i cigareta

Zapravo je bio šok nakon čitave prošle godine raditi dosta intenzivno od veljače pa sve do ovog trenutka, jer smo navikli na odgađanje i izolaciju – dodaje Skelin kojoj je na setu bilo "intenzivno i stresno, što je zapravo normalno za filmski set".

- Mislim da je također bilo jako izazovno jer je čitavi film u stanu, tako da smo uistinu imali intimnu atmosferu. Svakako je ovo bio šok i za psihu i za tijelo nakon stagnacije prošle godine, ali mislim da smo imali jedinstvenu energiju jer smo imali dijete na setu i na neki način smo se stopili s njezinom energijom – govori Skelin..

- Ovu godinu mi je užasnom zapravo i učinila činjenica da ću između ostalog morati snimati svoj film nakon pet-šest godina i opet proživjeti to stresno iskustvo, tako da je set bio klimaks svega toga. Vatromet taštine, nesigurnosti i anksioznosti je eksplodirao, ali sam se pravio da je sve ok.

Na trenutke se vidjelo da se pravim, ali često sam uspijevao svih zavarati i izgledati mirno kao Davor Šuker dok izvodi onaj penal protiv Rumunja 1998. Čak nisam ni cijelo vrijeme držao dva prsta na vratu, nego u grlu. Zapravo mi je tek sad dobro jer smo montažer Sandro Baraba i ja krenuli, uz hiljadu kava i cigareta, montirati film – zaključuje Šitum.

Uršula Najev: Dalmatinske majke su priča za sebe

Već od prvog čitanja scenarija prošle godine "Klimanje" je u meni pobudilo neke zeznute emocije. Jako mi je izazovna bila ideja o ulozi samohrane majke bez tog iskustva u privatnom životu.

Svaka uloga zahtijeva poseban tretman, a u ovom slučaju kompleksnost doseže razinu više jer mi je glavni glumački partner sedmogodišnja djevojčica. Od samog početka bila sam involvirana u potragu "Antonije", puno se sjajnih djevojčica prijavilo, prisustvovala sam zadnjim krugovima audicije i sa sigurnošću mogu reći da bolju nismo mogli naći. Maris je cijeli svemir u sedmogodišnjem tijelu.

Kroz probe i snimanje dogodila mi se neka vrsta katarze, jako sam se povezala s njom i probudila je u meni osjećaje i instikte koje sam dotad pokušavala pronaći unutar sebe.

S druge strane, dalmatinske majke su priča za sebe i defitivno odudaraju od majki u svim ostalim djelovima svijeta. Split je po mnogočemu specifičan pa tako i po familijarnim odnosima i odgojnim metodama, tako da sam inspiraciju i iskustvo za taj dio lika dobila iz prve ruke.

Paula je od samog početka voljela ovaj film i gledala na njega kao na priču koja treba biti ispričana, a ne kao na jedan od projekata u nizu, što čini velike razlike u procesu stvaranja. Topao i otvoren odnos s njom uvelike mi je pomogao.

Što se samog snimanja tiče, cijela ekipa je bila fantastična i konstantno smo se zabavljali stvarajući. Na svakom snimanju ima i težih trenutaka, ali kad zrakom plovi ljubav i zajedništvo, ti momenti se pokažu izrazito akutnima i zanemarivima. U svakom slučaju, izrazito sam zahvalna na ovom iskustvu jer je u meni potaklo rast na više razina i blago nestrpljivo se radujem ekranizaciji.

item - id = 1102007
related id = 0 -> 1131026
related id = 1 -> 1130067
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
20. listopad 2021 11:08