Kud Michael Bay, tud i Peter Berg. Nakon što je Bay krajem prošle godine ekskluzivno debitirao na Netflixu s “6 Underground”, u ožujku 2020. je došao red i na Berga sa “Spenser Confidential”. Berg je nastavljač Bayove škole blockbusterske akcije koji je u jednom trenutku bio blizu da preuzme njegovu katedru.
No, “Batleship” nije postao kinohit kao “Hancock” pa Berg ne snima neke svoje megabudžetirane “Transformerse”, već radi akcije (“Jedini preživjeli”, “Pakao na horizontu”, “22 milje”) kakve je Bay (“Zločesti dečki”, “Armagedon”, “Hrid”) radio u prvoj i drugoj fazi karijere, s povremenim izletom u nešto svedenije trilersko-dokudramske vode (“Bostonski heroji”).
Najnoviji Bergov film je djelomični spoj takvih dvaju pristupa (“22 Mile” - “Patriots Day”) koji se nije pokazao najs(p)retnijim rješenjem. “Spenser Confidential” je drukčiji od “6 Underground”, no povezuje ih što oba spadaju među najslabije filmove u karijerama njihovih redatelja (npr. daleko ispod nespomenutih Bergovih akcijski orijentiranih ostvarenja “Dobrodošli u džunglu” i “Kraljevina”).
Dok je Bay iskoristio “kreativnu slobodu” ponuđenu od Netflixa i raspištoljio se bar akcijski, Berg je režirao film prilično mlako. Možete o Bergu govoriti što hoćete, ali njegov stilizirani (vizualni) autorski potpis, ugledan na Baya i Tonyja Scotta, uvijek je filmofilima prepoznatljiv.
Bez njegova imena na plakatu “Spenser Confidential”, malo tko bi prepoznao da on stoji iza filma. Netflix u posljednje vrijeme (na)mami redatelje ponudom za realizaciju projekata snova (Martin Scorsese, “The Irishman”) ili osobnih filmova (Noah Baumbach, “Marriage Story”) uz “kreativnu slobodu”.
Međutim, teško da je “Spenser Confidential” Bergov “dream/passion project” jer ne ostavlja dojam da ga redatelj osjeća ili da se barem u njemu osjeća kao kod kuće, a što se donekle može reći za “6 Underground”. Zaludu “kreativna sloboda” ako je film bez neke kreativnosti, odnosno najveća je izmještanje žanra iz New Yorka i Los Angelesa u Boston, grad “Bostonskih heroja”.
“Spenser Confidential” je baš takav film. Projekt koji je Berg režirao rekreativno u nemogućnosti da zarola potencijalni nastavak prijašnjeg i definitivno boljeg ostvarenja (“23 milje”), ali opet da ne stoji skrštenih ruku u očekivanju neke jače ponude.
Dakako, to ne znači da je “Spenser Confidential” loš, samo prosječan, nezahtjevan i generičan, dakle manje-više po mjeri streaming servisa, uz neke časne izuzetke, jasno.
Možda se baš zato Berg nije posebno “trošio”, već isporučio gledljivo djelce koje na jedno oko uđe, na drugo izađe, ali u tom procesu uspijeva osigurati neobvezatnu zabavicu, osobito u danima koronske samoizolacije. Sa sobom na Netflix Berg je poveo svog kućnog glumca Marka Wahlberga koji je glumio i kod Baya (“Pain&Gain”, četvrti i peti dio serijala “Transformersa”).
Wahlbergu je “Spenser Confidential” također “netflixovski” debi, ali - očito - ako može Ryan Reynolds (“6 Underground”), može i on. Ovo je već peta uzastopna suradnja Berga i Wahlberga koji sada glumi bivšeg policajca na izlasku iz zatvora nakon što je - takav kakav jest, sa snažnim “serpicovskim” moralnim kodom - prebio korumpiranog kapetana.
Posrijedi je “buddy” akcić koji se mogao snimiti i cca 1997., recimo nakon filmova “Bulletproof” i “Fled” s Adamom Sandlerom i Damonom Wayansom, tj. Stephenom Baldwinom i Laurenceom Fishburnom, kao nekakvo zagrijavanje za “Lethal Weapon 4”. Naime, “Spenser Confidential” je približnih dometa i izvlači deblji kraj uspoređen s najboljim predstavnicima žanra osamdesetih i devedesetih (“48 sati”, “Smrtonosno oružje”, “Crveno usijanje”, “Tango i Cash”, “Prljavi igraju prljavo”...).
Jedan od problema filma, njegova glavna kočnica da bude nešto više unutar datog žanra, jest - za Bergove pojmove - škrtarenje na akciji koja je ublažena, reducirana većim dijelom na šaketanje do završnice, pri čemu tek tučnjava u WC-u posjeduje donekle nadahnutu koreografiju ili je režirana s nervom za akcijsku komediju.
U redu, Berg je počeo redateljsku karijeru kao redatelj sulude crne komedije “Very Bad Things”, no nakon toga ni njemu, kao ni Bayu, komika nije (p)ostala jača strana i funkcionirala bi samo uz obilje akcije (“Welcome To The Jungle”, “Hancock”). U “Spenser Confidential” obilja akcije nema, a komedija je svedena na povremeno zabavno dodavanje “buddy” dvojca oko toga tko će uzeti koje oružje.
Naravno, ne mora “buddy” akcić u isti mah biti i akcijski spektakl da bi funkcionirao, kad se sjetimo, primjerice, biserčića osamdesetih “Dva vraga iz Chicaga” Petera Hyamsa s Billyjem Cristalom i Gregoryjem Hinesom, već i humorni akcić-krimić poput navedenoga.
Dijelom se čini da Berg stremi takvom izričaju, ali krimi (pod)zaplet je teški “deja vu”, a filmu odmaže i manjak kemije među dvojcem. Nasuprot Wahlbergova Spensera imamo MMA borca Hawka u tumačenju kršnog Winstona Dukea, tamnoputog glumca kojeg smo upoznali kao M’Bakua u “Black Pantheru” i gledali u dvojnoj protagonist-antagonist ulozi horora “Mi”.
Hawk i Spenser nisu sušte suprotnosti izuzev boje kože - obojica su temperamentni i poništavaju jedan drugoga umjesto da se nadopunjuju, slično “bad boysima” Martinu Lawrenceu i Willu Smithu. Bolje funkcioniraju ponaosob, nego zajedno, makar Wahlberg glumio Spensera kao mnoge svoje prijašnje likove. Doduše, netko ih nazove “Batman i Robin”, ali usporedba je prilično deplasirana. Iako, Alan Arkin bi, kao Spenserov mentor, bio dobar Alfred.