Planira se prikazivanje filma po art kinima širom zemlje, nadam se da nećemo trebati dugo čekati – otkrio nam je na kraju nedavnog intervjua Dalibor Barić, šibenski animator koji se sa "Slučajnom raskoši prozirnog vodenog rebusa" nalazi u široj selekciji za nominacije za ovogodišnjeg Oscara. Barićeva nadanja su ispunjena.
Niti mjesec dana kasnije, Barićev animirani film kreće u distribuciju po hrvatskim nezavisnim kinima, a ovoga petka poslijepodne ima i dalmatinsku premijeru u splitskoj "Kinoteci". Kinodistribucija "Slučajne raskoši prozirnog vodenog rebusa", premijerno prikazane ljetos u sklopu čuvenog Annecy festivala, poklapa se s recentnim ulaskom BiH drame "Quo Vadis, Aida?" Jasmile Žbanić na užu listu za Oscar nominacije u kategoriji međunarodnog filma.
Može li "Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa", pod "intrigantnim i zbunjujućim" engleskim naslovom "Accidental Luxuriance Of The Translucent Watery Rebus", polučiti sličan uspjeh u svojoj kategoriji dugometražnog animiranog filma i poći najdalje što je neki domaći animator pošao nakon Dušana Vukotića ("Surogat")?
Da se nas pita, Barićev unikatni, animacijski inovativni uradak zaslužio bi barem "shortlist", ako ne i jedno od pet mjesta među nominentima, zajedno s "Dušom", "Naprijed", "Wolfalkersima", "Earwig and the Witch" i nastavkom "Janka Strižića".
Međutim, pitanje je koliko će članovi Akademije biti otvorena uma za jedan ovako umjetnički, eksperimentalan, apstraktan, fragmentiran i hermetičan komad animacije, svojstveniji filmskim festivalima, i to ne nužno samo specijaliziranim animiranim poput Annecyja, već i Cannesa i STFF-a.
Budu li razmišljali dublje i šire, "Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa" ima šanse za užu listu. Gledanje otvorena uma, tj. dublje i šire razmišljanje, preporučeno je i hrvatskim filmofilima, kamoli slučajnim namjernicima, ako pođu u kino na "Slučajnu raskoš prozirnog vodenog rebusa".
Ovo je animirani film toka svijesti gotovo neprepričljive radnje, pomaknut iz realnosti u nadrealan, osoban unutarnji svijet gdje se kroz prostor-vremenski (dis)kontinuum autorove podsvijesti "prema van" prelamaju distopijske futuristike o opresivnim društvima, enigmatični filmovi Tarkovskog i metafizičke ekranizacije SF romana Philipa K. Dicka s borcima protiv sustava, tvrdokuhani "noir" krimići, grafički stripovi i art "crtići".
"Gledao sam film o nekome tko gleda film o nekome tko gleda film" i "Jednog dana netko će otvoriti prozor i ljude će zamijeniti zrak" karakteristične su rečenice "Slučajne raskoši prozirnog vodenog rebusa" u kojoj se spominju "prisutno odsustvo ili odsutno prisustvo" i "nadzorni kapitalizam", a tu su i pozivanja se na "Ogledalo" Tarkovskog, spominjanja Cronenberga itd.
Nekima bi nasumična introspektivna, esejistička, kontemplativna narav Barićeva animiranog rebusa mogla biti "too much" i testirati strpljenje, čega autor kao da je svjestan dok daje g(l)as svojim unutarnjim mislima. "Kad ovaj film završi, neće ostati nikog u publici", razmišlja naglas jedan od naratora, a njegova autokritičnost je vidljiva i u opaski "sve što vidim su greške na traci".
S druge strane, sigurno će biti i onih koji će moći napajati oči Barićevim hipnotičkim vizualnim ilustracijama, jedinstvenom animacijom art kakvoće, čak i ako im je naporno pratiti kaleidoskopski tok misli i odgonetati zagonetku, tj. dokučiti što je pjesnik htio reći.
Potpisujući režiju, animaciju, scenarij, glazbu i montažu kao vojska od jednog filmaša, Barić je vraški ambiciozan i njegova ambicija "ima širok raspon krila". Šibenčanin koristi razne tehnike, rotoskopiju, kolaže i stripovska sjenčenja u stilu "noira" sa stupcem pepela cigarete u nečijoj ruci koji će se "uskoro raspasti", a možda i zapaliti film, pretvoriti ga u pepeo.
"Tvoj film je zapeo u projektoru i izgorio", čujemo bojazan u jednom trenutku. Jean-Luc Godard je garant ponosan. "Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa" je (animirani) film po Godardovu ukusu, metafilmska kolekcija ideja za čitanje/gledanje između redaka.