StoryEditor
Film & TVurednik portala ‘FILMOFIL‘

Sead Vegara: Cijela će BiH biti budna u noći Oscara, a u pobjedu ‘Aide‘ sam toliko uvjeren da sam spreman staviti svoju glavu na panj

Piše Marko Njegić
11. travnja 2021. - 23:19
Vanja Cerimagić

Sedam godina vjernosti navršio je filmski portal Filmofil.ba kojeg neumorno uređuje Sarajlija Sead Vegara, donoseći na dnevnoj bazi sa svojim vrijednim timom događanja iz svijeta filma i TV-a, vijesti, recenzije, temate... Sa sjedištem u Sarajevu, Filmofil je jedini specijalizirani filmski portal u BiH, ali klika se i regionalno.

Koliko je bilo teško pokrenuti portal i, možda još teže, održati ga punih sedam godina?
- Prvobitna zamisao je bila napraviti filmski časopis i to po uzoru na najbolji od svih, britanski “Sight & Sound”, pa se tako i trebao zvati “FILMska klasika & reMAKE”. Ali, s obzirom na tadašnju kritičnu situaciju s tiskom (ni danas nije ništa bolje, štoviše mnogo je gore) takvo nešto se nije moglo realizirati.

Stoga sam kao diplomski rad na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, odsjek novinarstvo, kod prof. dr. Besima Spahića napravio “Projekt filmskog magazina“ gdje sam od korica do korica i napravio časopis, napisavši sve tekstove. Iz te ideje, četiri godine kasnije, 2014., nastaje filmski portal Filmofil.ba.

Iz početka je sve išlo iz entuzijazma i velike ljubavi prema filmu i sedmoj umjetnosti. A onda su se polako počeli javljati suradnici, tim portala se počinjao formirati, uskoro su počeli i sponzorski ugovori, što je osiguralo kakve-takve financije za honorare, te se tako nastavilo i nastavlja već sedmu godinu zaredom.

Možete li usporediti situaciju kad ste počeli i ovu danas u pogledu filma i portala kao takvih?
- Na samom startu, 1. siječnja 2014., Filmofil je imao jasno definirane originalne rubrirke koje su ga izdvajale od ostalih sličnih regionalnih filmskih portala. Filmofil se za ovih sedam godina na internetu ustoličio kao, možda ne jedini, ali jedini istinski znalački profiliran medij.

Originalnost portala se ogleda prvenstveno u pristupu načina pisanja tekstova koji nije tipični “copy-paste“ raznih vijesti, već insajderski i znalački napisan komentar ili dodatak na iste. Pored standardnih rubrika: novosti, “traileri”, TV, recenzije, na portalu se nalaze i tri originalne rubrike: “Play It Again Sam”, “Tribute to” i “Kinematografski ovisnik”, u kojima do izražaja dolazi sva genijalnost autora.

Je li ikad bilo planova da se Filmofil ukoriči u neki časopis ili je portal njegov isključivi forte?
- Rubrika “Kinematografski ovisnik” sadrži dvije svojevrsne kolumne: “Iz bh. filmske čitanke“ i “Filmska fiskultura“. Prva dolazi iz pera Mirze Skenderagića, a sastoji se od kritika starih i novi(ji)h BiH filmova i uskoro će biti objavljenja u vidu knjige “Ovo malo filma“, doduše ne u produkciji Filmofila. Druga predstavlja tzv. autobiografsku prozu u kojoj opisujem svoje djetinjstvo i dio mladosti kroz prizmu filmova i crtanih serija, te također imam na umu da je objavim u vidu knjige.

Koliko je narastao Filmofil od 2014. do 2021. godine? Kako se otvorio prema van i proširio regionalne granice?
- Posjećenost, a time i čitanost je rasla iz mjeseca u mjesec, tako godinama, dok sada Filmofil posjeti oko 15.000 posjetitelja na mjesečnoj bazi. Za sedam godina na Filmofilu je objavljeno preko 8000 članaka kojima približavamo kvalitetan film širokim narodnim masama bez da im se podilazi, s namjerom da obrazujemo i odgojimo pravu filmsku publiku.

Tekstovi su došli kao proizvod suradnje s nekima od najcjenjenijih ljudi iz struke, kako iz BiH, tako i iz Hrvatske. Na samom startu, kao prva osoba iz akademskih krugova javila se prof. dr. Lejla Panjeta, pa onda Vesko Kadić, zatim Duško Dimitrovski sa ekskluzivnim javljanjima sa svjetskih filmskih festivala, dok sadašnju ”kičmu“ Filmofila činimo nenadmašni, nezamjenjivi Nino Romić i ja. Podrška iz Hrvatske dolazi u vidu Vaših prenesenih tekstova iz “Slobodne”, kao i članaka Tomislava Hrastovčaka iz nekadašnjeg “Hollywooda“.

Imate li podršku BiH filmaša i kulturnih institucija? Surađujete li sa Sarajevo Film Festivalom?
- Upravo sada krenula je suradnja sa Fondacijom za kinematografiju Sarajevo. Podrška je prije toga stigla od filmskog distributera Con Filma koji je reklamirao svoje filmske naslove na portalu. Nakon Con Filma, kvalitet Filmofila je prepoznala i firma BH Telecom, i to sponzorstvom u dva navrata, 2017. i 2020. godine.

Uspješno smo ostvarili i suradnju s ambasadama Češke Republike i Kraljevine Španije, predstavljajući kinematografije ovih europskih zemalja. Suradnja na koju smo veoma ponosni jest ona s Festivalom dokumentarnog filma AJB DOC, koja traje dvije godine, a nastavit će se i u budućnosti, a suradnja sa SFF-om postoji u jednom određenom segmentu, ali ne onoliko koliko bi zaista trebalo. Ono na čemu su se zadovoljili odgovorni u SFF-u jest suradnja s Talents Sarajevo, koja se ogleda u tome da kritike mladih budućih filmskih kritičara, koje oni napišu na svojevrsnom seminaru filmske kritike – Talents Press, objavimo na Filmofilu.

Kako ocjenjujete BiH i regionalnu kinematografiju u zadnjih sedam godina?
- BiH kinematografija je “na koljenima“ zadnjih deset godina, a BiH film na respiratorima, i to ne samo zbog pandemije koronavirusa. Naši zapadni susjedi i istočne komšije imaju dosta uređeniji sistem produkcije i snimanja filmova, što potvrđuje i sam broj realiziranih projekata iz godine u godinu. BiH filmadžije se ne mogu mjeriti s onima iz Hrvatske (ili Srbije) po kvantiteti, jer se u BiH snima malo, ali kvalitetno, što dokazuju nagrade na svjetskim filmskim festivalima. “Ono što nam je najbitnije u ovom trenutku je da, kad god ga napravimo, to bude dobar film“, riječi su BiH redatelja Srđana Vuletića.

Gledate li kroz prste domaćem BiH filmu, ima li pritisaka?
- S obzirom na činjenicu kakvo je stanje domaće kinematografije, a to je da se godišnje snimi i završi jedan jedini film, ako i toliko, nekolicina ljudi koja se u BiH bavi filmskom kritikom, baš i nije "na mukama". Producenti bi željeli da se svakom filmu pletu lovorike i ne dozvoljavaju ni tračak negativne kritike, jer što je domaće to ne mora (i ne može) biti loše! Istina, teški uvjeti za produkciju i inače stanje s domaćim filmom je takvo da se domaćim autorima tu i tamo treba progledati kroz prste. Nemaju oni uvjete kakve imaju hollywoodski filmaši S tim u vidu, domaći filmski autori imaju do određene mjere s kritičarske strane "spušten gard".

Kakva je atmosfera u Sarajevu nakon što je "Aida" Jasmile Žbanić dobila nominaciju za Oscara? Kako Sarajevo i BiH dišu u pogledu potencijalnog drugog zlatnog kipića?
- Nakon što su 15. ožujka objavili nominacije i "Quo Vadis, Aida?" nominirali u kategoriji najboljeg međunarodnog filma, društvene mreže, portali i štampa nastavili su priču koja je započeta još prije nego li je Jasmilin film ušao u širi izbor za Oscara. "I sama nominacija je uspjeh!", pisali su i govorili. Velika su očekivanja i vjerojatno će širom BiH stanovništvo probdjeti noć nedjelje 25. na ponedjeljak 26. travnja uz male ekrane, kao što je bio i slučaj 19 godina ranije kada je Danis osvojio Oscara za "Ničiju zemlju".

Može i hoće li "Aida" naslijediti "Ničiju zemlju"?
- U pobjedu sam toliko uvjeren da sam spreman staviti svoju glavu na panj, dati dželatu kesu dukata i reći: "Ako Jasmilin film ne osvoji Oscara, slobodno zamahnite najjače i odsjecite mi glavu!".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
09. svibanj 2021 07:13