StoryEditor
Film & TVCINEMARK

SAVRŠENA LAŽ Igra mačke i miša naglavačke

Piše Marko Njegić
17. siječnja 2020. - 17:34

FILM: Good Liar; krimi-triler; SAD, 2019. REŽIJA: Bill Condon ULOGE: Helen Mirren, Ian McKellen DISTRIBUCIJA: Blitz OCJENA: ** ½

Mačka. Miš. Igra. Od ova tri elementa već se dugi niz godina slažu kriminalističke ili trilerske “igre mačke i miša”, često i lakonotnije humorne naravi. Međutim, rijetko se događa da te igre zaigraju protagonisti u zlatnim godinama, djedice i bakice, kao u “Savršenoj laži”, ekranizaciji romana Nicholasa Searlea.

Dvoje vremešnih britanskih velikana glumišta nalaze se u glavnim ulogama novog ostvarenja Billa Condona, redatelja zrelih, dramskijih filmova (“Bogovi i čudovišta”, “Kinsey”, “Gospodin Holmes”) s povremenim iskoracima u rasplesane mjuzikle (“Komadi iz snova”, “Najveći showman”) i raspjevane blockbustere (igrana “Ljepotica i zvijer”).

Oni su oskarovka Helen Mirren i oskarovski nominent Ian McKellen koji se već dvaput našao pred Condonovom kamerom i dao neke od najboljih izvedbi karijere (“Gods and Monsters”, “Mr. Holmes”). Film o lažima, više ili manje “istinitim”, ambijentiran u 2009. godinu, Condon otvara sukladno naslovu “Good Liar”. Sitne laži se nižu u kadru prilikom upoznavanja centralnih likova, Roya (McKellen) i Betty (Mirren), putem interneta, tj. preko kompjutora.

Njih dvoje posebno popunjavaju upitnik na stranici za upoznavanje i “dating”: Roy stavlja znak viđeno na “ne pušim” i potom zapali cigaretu, Betty slično radi s opcijom “ne pijem” i natoči čašu vina. Oboje, dakako, koriste i pseudonime (Brian, Estelle). Priznat će to Roy kad se napokon nađu na večeri i otkriti Betty “pravi” identitet, zatim i ona njemu. No, sjena laži se nadvija nad njim(a).

Zajedno sa scenaristom Jeffreyjem Hatcherom (“Casanova”, “Gospodin Holmes”), Condon odatle gradi “true lies” konstrukciju filma o kojem je prokleto teško pisati da se kritičar ne dotakne ponekog većeg ili manjeg mogućeg “spoilera”, stoga možete , ako hoćete, prestati čitati i nastaviti kad se vratite iz kina. Znakovito je da od svih filmova iz 2009. Roy i Betty u kinu gledaju baš Tarantinove “Nemilosrdne gadove”, a Condon prikazuje finalnu akcijsku scenu ispred velikog ekrana.

“Možda mi je promaklo, ali čini mi se da Hitler nije ubijen strojnicom u kinu”, opaža Roy nakon što izađu s filma. Da se radnja odvija 2019. i da su njih dvoje u kinu gledali ovogodišnju Tarantinovu alternativnu - da ne kažemo lažnu - povijest u “Bilo jednom u... Hollywoodu”, Condonove konotacije ne bi bile iste. To je jasnije kad nešto poslije Bettyn unuk Steven (Russell Tovey) spomene da radi disertaciju na temu nacista Alberta Speera.

Prošlost Drugog svjetskog rata mogla bi (od)igrati neku ulogu u filmu s obmanama, naslućuje se. Steven je, inače, s pravom isprve jako nepovjerljiv prema Royu kojeg Betty veoma brzo poziva u kuću i ovaj se useljava. Glavni muški lik je zarana predstavljen kao muljator, sušta suprotnost umirovljeniku sa štapom i bolesnom nogom kakvim se prezentira Betty. Ovaj starčić je aktivan u shemama pelješenja nečijih financija. Ima čak i ekipu za to, počevši od vjernog drugara i partnera Vincenta (Jim Carter). A najviše voli iskoristiti starije žene i najdraža su mu meta udovice poput Betty.

Za nju je s financijskim savjetnikom Vincentom pripremio plan da kombiniraju imovinu (Bettyna se mjeri u cca tri milijuna funti) pod izlikom da je to “idealno za mazanje očiju poreznika”, nakon čega bi najprije sa zajedničkog računa nestao novac, a onda iz njezina života i sam Roy. Kad je vrijeme za “pravog” Roya, daleko od Bettynih i Stevenovih očiju, Condon ga snima kao da je Keyser Sose u “Privedite osumnjičene”: on ostavlja štap i hoda normalno.

Lik je, pritom, slatkorječiv kao i mnoge filmske varalice (npr. “Prljavi, pokvareni prevaranti”), dovoljno da ne ispadne “teški” negativac i da ga publika odmah zamrzi, bar prije nego se otkriju svi slojevi priče. E sad, u svemu ovom netom napisanom krije se problem “Savršene laži”. Režiser fino postavlja scenu za predstavu i priprema teren za veliki “The Usual Suspects” preokret, ali prva polovica filma ne odgovara drugoj.

“Good Liar” djeluje kao dva zaraćena filma u jednome, a Condon još uvijek nije Hitchcock da ih pomiri kako treba. Premrežavanje tih filmova nije najspretnije izvedeno u domeni nekakve unutaržanrovske ili širežanrovske subverzije, odnosno sigurno je više “uočljivo” u odnosu na roman zbog vizualne prirode medija. Ipak, razumijemo što je Condon htio izvesti i jedna scena pri početku pupanja odnosa Roya i Betty kao da govori u to ime. Roy će pohvaliti Bettynu večeru. “Samo ostaci...”, skromno će Betty. “... ali što si napravila od njih”, nadoveže se Roy.

Dakle, Condon svjesno podgrijava “cat and mouse” podžanr od njegovih “ostataka”, no usput pokušava servirati dva različita jela gledateljima, razmjerno slatko i prilično gorko. Prva polovica filma je ležerniji prevarantski krimić romantične podvrste koji tipuje na odličnu glumačku međuigru dviju legendi ostavlja mogućnost da je Roy sreo sebi ravnog u pametnoj Betty, tj. da bi ona na koncu mogla njega preveslati ,na tragu “Dirty Rotten Scoundrels”, jer ništa nije onako kako se čini i sve je puno dvosmislenosti.

Otkako njih dvoje odu na odmor u Berlin, počinje se odmotavati skroz drugi, mračniji film – nekakva postratna/špijunska drama osvete s povremenim “hičkokovskim” trilerskim “suspenseom” (scena na londonskoj podzemnoj stanici Charing Cross). Među tim dvama filmovima nastaje preveliki jaz, bolje reći “rez” između njih nije prirodan pa se drugi ne nadovezuje organski na prvi. Katkad se čini da je cijeli zaplet konstruiran samo da njegov rasplet može “iznenaditi” publiku.

Svatko svojim putem

Iana McKellena uskoro ćemo vidjeti u zloglasnom mjuziklu "Cats", a Helen Mirren upravo snima film "The Duke" o krađi Goyina portreta Vojvode od Wellington iz Nacionalne galerije u Londonu.

#CINEMARK

Izdvojeno