Jednu seriju pohvalio je kralj horora Stephen King, autor "Carrie", "Isijavanja", "Misery", "Onog", "Groblja kućnih ljubimaca"... Drugu je producirao majstor preokreta M. Night Shyamalan, poznat po režiji hororski intoniranog "Šestog čula", "Misterioznih znakova", "Zaselka", "Posjete", "Podvojenog"..., ali i produkciji "Sotone".
Serije su britanski "The Stranger" ("Strankinja") i američki "Servant" ("Služavka"), nastale u produkciji Netflixa i Apple TV-a. Dodiruju se u žanru misterije, zakopanim i otkopanim (obiteljskim) tajnama, lažima i (ne)poricanjima, te liku tajnovite strankinje čija pojava pokreće njihove radnje, ali i razilaze u žanrovskom pristupu, atmosferi i razvoju priče.
Za seriju koju je pohvalio King ("Odlična misterija. Izaziva ovisnost.") očekivalo bi se da je hororska u užem ili barem širem smislu žanra. Posljednji put kad je King objavio javnu pohvalu neke serije, a bilo je to prošle godine, radilo se o zombijevsko-hororskom "Black Summer".
Prije se moglo očekivati da King pohvali Shyamalanov "Servant", koji je premijeru imao krajem prošle godine, budući da je od ove dvije serije "kingovski" hororskiji u nadnaravnom i psihološkom pogledu. Pušten u televizijski/streaming eter ove godine, na prijelazu siječnja u veljaču, a snimljen prema romanu Harlana Cobena, "The Stranger" nije (nadnaravni) horor, premda počinje baš na tom tragu.
U uvodu se izmjenjuju kadrovi tinejdžerskog tuluma pored logorske vatre u šumi, nagog bijega nekog mladića od nekoga ili možda nečega kroz tu istu šumu i nesretne alpake bez glave, pronađene u lokvi krvi na gradskom trgu. Sama pojava potpune strankinje također je gotovo nadnaravna u misterioznosti.
Mlada žena u trenerci i s bejzbolskom kapom na glavi (Hannah John-Kamen; "Black Mirror", "Ant-Man 2") pojavljuje se iznebuha, otkrije tajnu i nestane takoreći prije nego što odvjetnik Adam (Richard Armitage; serijal "Hobit") uspije izustiti "WTF". Adam je do tog trenutka vodio naizgled sretan život sa suprugom Corinne (Dervla Kirwan) i dva sina (najstarijeg, Thomasa, glumi Jacob Dudman).
Međutim, život mu se okreće naopačke nakon što mu jednog dana pristupi strankinja i kaže da je njegova žena prije dvije godine samo "glumila" da je zatrudnjela i pobacila. "Gledaj na mene kao da sam stranac. Stranac koji zna, prijatelj koji te pustio iz zatvora", predstavlja se ona Adamu i ubacuje mu još jednu bubu u uho.
"Provjerila bih DNK za tvoje sinove", kaže strankinja i ode bez dodatne elaboracije osnovnih informacija koje Adam ne može tako lako otpisati kao da ih nije čuo. Dok mu je supruga odsutna, Adam odluči pročeprkati malo informacije i pronalazi internetsku stranicu s opremom za lažnu trudnoću (slike ultrazvuka, trbuh od lateksa...), ali i dokaz da je uplata preko kreditne kartice išla iz njegove kuće na tu adresu.
Kad suoči suprugu s informacijama, ona ne poriče njegove riječi, već zagonetno dodaje kako "svi imamo svoje tajne" i "nije ono što misliš, to nije cijela priča". Sve se to odvija u dojmljivoj prvoj epizodi koja je "zarazna" za daljnje gledanje preostalih sedam od serije kreatora Dannyja Brocklehursta ("Shameless").
Pitanja se nameću sama od sebe. Tko je, za početak, strankinja (pozitivka ili negativka), odakle joj saznanja i koji su njezini motivi? Skriva li i Adam, možda, neke vlastite tajne? Što se, dovraga, dogodilo na tulumu uz logorsku vatru na kojem je bio i Adamov stariji sin? Od koga/čega je bježao onaj nagi tinejdžer? I, napokon, kakve veze sa svime ima dekapitirana alpaka?
Puno je to pitanja, ali – u konačnici – malo zadovoljavajućih odgovora u seriji koja naseljava žanr ("whodunit", može i "whydunit") trilera. No, "The Stranger" svejedno intrigira zapletom i okupira gledatelja dovoljno da ne misli o onome što gleda u smislu kvalitete i karakterizacije/motivacije likova, sve do raspleta s kojim možda neće biti zadovoljan.
Drugim riječima, serija uspijeva "izazvati (dovoljnu) ovisnost", ako već, po osobnom mišljenju, baš i nije "odlična", da citiramo/parafraziramo Kinga kojemu je sigurno bio zanimljiv motiv male zajednice, tako čest u njegovim romanima i ekranizacijama istih.
"The Stranger" se odvija u britanskom gradiću u kojem svatko voli zabadati nos u tuđe poslove i (misli da) poznaje svakoga, što seriju čini intrigantnijom kad strankinja počne otkrivati i njihove skrovitosti rukovodeći se filozofijom "otkrivena tajna je uništena tajna". Mnoštvo likova i tajni povlači sobom mnoštvo (pod)zapleta i preokreta.
Paralelni/sporedni podzapleti nisu najbolje uravnoteženi, izbijaju u prvi plan ispred glavnog, pa se vraćaju u drugi i treći. Nije ih teško slijediti, ali često su u sukobu s centralnom misterijom u vezi Adama, tj. njegove supruge koja nestaje ubrzo nakon što su se konfrontirali.
Iduća po važnosti misterija tiče se istrage u vezi nagog mladića i alpake koju vodi detektivka Johanna Griffin (Siobhan Finneran) s partnerom Wesom (Kadiff Kirwan). Istraga podsjeća na nedavnu "murder mystery" seriju "Dublin Murders" i svaki drugi više ili manje generički proceduralni televizijsko-serijski triler, a u što se "The Stranger" na koncu pomalo razočaravajuće i pretvara.
S druge strane, "Servant" kreatora Tonyja Basgallopa je znatno ravnomjernija, ambicioznija i ispoliranija serija, zasigurno zbog umješ(a)nosti Shyamalana koji je i režirao prvu i devetu epizodu, a u redateljskoj ekipi se nalazi i (nekoć) kultni filmaš John Dahl ("Kill Me Again", "Red Rock West", "The Last Seduction").
Shyamalan je spreman povratiti žanrovski teritorij koji mu posljednjih godina preotima Jordan Peele ("Bježi!", "Mi") i njegov autorski potpis se osjeća u seriji, počevši od Philadelphije kao mjesta radnje, sporogorećeg nadrealno-psihološkog horora, ugođaja nečeg neobjašnjivog i "trade mark" obrata koji su sada multiplicirani.
Reklo bi se da je "Servant" i u nekakvoj indirektnoj vezi sa "The Sixth Sense", kao nekakva inverzija, samo bez duhova. Na samom kraju tog filma – oprez: "spoiler" ako ga tko još nije gledao – doznali smo da je psihijatar Malcolm, lik Brucea Willisa, bio otpočetka mrtav.
U prvoj epizodi desetodijelne serije doznaje se, pak, da je Jericho mrtav. Tko je Jericho, pitate se? Jericho je beba, nesretni sinčić "chefa" Seana i novinarke Dorothy Turner (Toby Kebbell, Lauren Ambrose). Iznenadna smrt djeteta u dobi od 13 tjedana ostavila je trajne psihološke posljedice na roditelje, posebice majku koja je doživjela živčani slom.
Stoga, po preporuci psihijatra, Jericho je zamijenjen s terapijskom lutkom na tankoj granici prave i falše bebe, tzv. reborn doll, kako bi se za Dorothy stvorila iluzija da je još živ ili barem ona to mislila, ako ne Sean, svjestan da bebač nije "pravi". Iz tih pobuda u kućerinu Turnerovih stiže mlada služavka/dadilja Leanne Grayson (Nell Tiger Free) kako bi brinula o Jerichu, onako kako je u horor filmu "Dječak" o lutku došla brinuti Lauren Cohan.
"Dobrodošla", poručuje Dorothy s vrata dadilji od koje je Sean očekivao da bude "starija i manje čudna". Leanne biva upoznata kako stvari stoje i prihvaća "šaradu": tretira Jericha kao da je zapravo živ, poput Dorothy, čak i bez nje u blizini, dok Sean znade baciti lutku na pod kad nitko ne gleda.
Djevojka se uklapa se sa svojom čudnom pojavom u čudnu situaciju koju direktor fotografije Michael Gioulakis ("It Follows", Shyamalanov "Split" i "Glass", Peeleov "Us") potencira neobičnim pozicioniranjima kamere, koja u pravilu ne napušta kuću Turnerovih da klaustrofobija bude veća, tipa da snima Seana iz unutrašnjosti ladice i njegove se ruke čine neprirodno "produžene". Ovdje se isto nakon prve epizode roje pitanja.
Jesu li Sean i, osobito, na momente katatonična Dorothy sišli s uma? Što se točno dogodilo s Jerichom? Je li Leanne u službi dobra ili zla? Odakle, konačno, dolazi dadilja prema kojoj je od Seana još sumnjičaviji Dorothyn brat Julian (Rupert Grint), odnosno koja je njezina priča? Odgovori se suptilno odlažu i(li) postepeno otkrivaju, a Shyamalan već na kraju prve epizode ubacuje efektni prvi "twist", trasira priču u drugom smjeru i postavlja neka nova pitanja.
Naime, Sean u krevetiću pronalazi – pravu bebu. Čija je to beba? Da nije Leanneina s obzirom da dadilja uzima bebu sebi nakon što Sean i Dorothy pođu na spavanje (skrivena kamera), a tu je i njezin religiozni "background", u smislu da je, možda, zatrudnjela i pobjegla od kuće?
Opet, Julian otkriva da je njezina kuća u Wisconsinu zapaljena i da postoji šansa kako je preuzela identitet mrtve djevojke. Da nešto ne štima potvrđuju komadići ivera koje Sean svako malo pronalazi u njegovu tijelu, kao i pojava Leanneina ujaka (Boris McGiver) kad nenadano bane na vrata Turnerovih.
Tzv. suspenzija nevjerice vrišti sve jače svakim idućim nastavkom, no Shyamalan uspijeva utišati taj vrisak, zadržati gledatelja pred ekranom i držati ga "navučenim" čak i kad mu zasmeta ponašanje nekih likova od jedne do druge epizode u trajanju od pola sata.
Suludo finale donosi više pitanja nego odgovora, ali gledatelj je zadovoljniji nakon otvorenog ili otvorenijeg završetka ove serije. "Servant" ostavlja vrata kuće Turnerovih širom otvorenima i daje opciju gledatelju da pokuša sam dati odgovore na neka pitanja, radije nego da to umjesto njega rade autori.