HBO ne sjedi na lovorikama superuspješne 2019. (druga sezona “Nasljeđa”, “Euforija”, “Černobil”, “Čuvari...), već stupa hrabro naprijed u 2020. godinu. I to kako. Prva ovogodišnja serija HBO-a “Autsajder”, ekranizacija romana Stephena Kinga, mogla bi dosegnuti status navedenih uspješnica na temelju dostupnih prvih šest epizoda, možda ga čak i premašiti.

“The Outsider” s lakoćom deklasira recentne hit-serije kao što su “The Witcher” i “Dracula”. Ovo je prava TV stvar. Televizija u svom najboljem izdanju. Zasad izvrstan “stephenkingovski” spoj krimi-trilerske/hororske misterije “Pravog detektiva”, “Dosjea X” i “Twin Peaksa”, onog starog iz devedesetih, snimljenog kad je David Lynch bio manje zaokupljen apstraktnim propitivanjem (filmskog) medija, a više fokusiran na konkretniju priču.

“Autsajder” okuplja provjerenu ekipu sa svih strana kamere. Adaptaciju Kingova romana iz 2018. scenarističko-kreatorski potpisuje romanopisac Richard Price, britko filmsko (“More ljubavi”, “Ucjena”) i TV pero (“Žica”), specijalizirano za pisanje krimića ili trilera, žanrove koji se dobro slažu s “kingovskim” hororom. Režiju potpisuje, među ostalim, Karyn Kusama (“The Invitation”, “The Destroyer”), ali i glumac Jason Bateman, prethodno okušan u radu iza kamere na filmovima (“Bad Words”) i serijama (“Ozark”) u kojima je glumio.

Bateman se nalazi u jednoj od važnijih uloga serije “The Outsider”, a režirao je prve dvije epizode, najbolje od pogledanih šest. Prve dvije epizode postavljaju temelje misterije. Slučajni prolaznik pronalazi leš dječaka dok je šetao psa u parku. Ubojstvo je brutalno i detektiv Ralph Anderson (Ben Mendelsohn, za promjenu na “ovoj” strani zakona) žurno ispituje svjedoke ne bi li pronašao ubojicu, dodatno motiviran tugom zbog smrti vlastita sina. Ubojica bi, izgleda, mogao biti uzoran građanin oklahomskog Flint Cityja, učitelj engleskog i trener male lige Terry Maitland (Bateman).

Muškarac s psom koji je pronašao leš sjeća se Terryjevog bijelog kombija parkiranog nedaleko parka. Jedna starija svjedokinja vidjela je kako Terry razgovara s ubijenim klincem i sprema njegovu biciklu u kombi, ponudivši mu da ga prebaci kući. Neka klinka ugledala je Terryja kako sav krvav izlazi iz šume. I četvrti svjedok, vlasnik striptiz bara (Paddy Considine), potvrdio je detektivu Andersonu da je Terry došao u lokal s krvi na licu, ali i leđima.

Je li moguće da je dežurni filmski pozitivac i protagonist niza komedija Bateman teški negativac i poremećeni ubojica iz horor-trilera? Dokazi upućuju na to i Anderson organizira Terryjevo uhićenje u javnosti, na užas njegova odvjetnika (Bill Camp). Opet, Terry ima alibi i čini se da je u isto vrijeme bio i na drugom mjestu, gdje također postoje dokazi o njegovoj nazočnosti nekakvoj konferenciji van grada. Ključna je rečenica upućena Andersonu koji “nema tolerancije prema neobjašnjivom” - “Postoji li tu misterija? Da. Hoće li biti neodgovorenih pitanja? Vrlo vjerojatno”.

Kvragu, Terry ne može biti na dva mjesta u isto vrijeme”, osim ako nema “doppelgangera”, dvojnika. Čudimo se zajedno s likovima serije, dok Bateman potiče “WTF” čuđenje opipljivom “shyamalanovskom” atmosferom strepnje i osupnuća te režira nekoliko dojmljivih scena u usporenom pokretu. Primjerice, bijes majke stradalog djeteta koja se palicom za bejzbol iskaljuje na pokućstvu, odnosno pucački napad malčeva starijeg brata na Terryja prilikom njegova privođenja. Vješto je Bateman režirao i scenu pokušaja samoubojstva oca stradala klinca. Kamera je stacionirana na ulici ispred kuće, prema njoj trči “joggerica” i samoubojica najednom probije prozor u gornjem lijevom kutu kadra.

Najupečatljivija slika, pak, dolazi u trenutku kad kamera u gomili ljudi ili općenito pozadini/na rubu kadra, uhvati nekog tipa s deformiranim licem ispod kapuljače. Tipa kojeg će početi sanjati Terryjeva kći, a vidjet će ga i Andersonova supruga (Mare Winnigham) kad je upozori da njezin muž odustane od slučaja ili će se “nešto loše dogoditi” (kao da se već ne događa). Tko je on(o)? Čovjek? Nekakva “shapeshifter” babaroga?

Svakako je netko ili nešto iz klasične “kingovske” noćne more. Gledatelj osjeća kako mu se koža tu i tamo “naježi” prilikom bliskog dodira običnih, stvarnih ljudi iz malog gradića s velikom, neobičnom misterijom potencijalno izvan ovoga svijeta ili na granici svjetova, normalnog i paranormalnog. Postavka je odlika mnogih romana i filmova s potpisom Kinga, a karakterizacija tih ljudi je odlična, od Andersona do privatne istražiteljice povišenih čula Holly Gibney (Cynthia Erivo, netom nominirana za Oscara za glavnu žensku ulogu u filmu “Harriet”). Oni su također svojevrsni autsajderi poput tipa s kapuljačom, izolirani od društva zbog traume (Anderson) ili neobičnosti (Holly).

Motiv izolacije je dočaran prizorima napuštenih farmi itd., ali dosta toga visi u zraku. Serija je punokrvni “kingovski” materijal i iz “serial killer” trilera neprimjetno morfira u košmarni horor i natrag, čitavo vrijeme prizemljena u prepoznatljivoj zbilji. Sve to uz sugestiju da se neki drugi svijet odvija na rubu kadra ovog, izvan našeg vida, spreman prodrijeti unutra, što “Autsajdera” čini još jezovitijim. Misterija je dosad dobrodošlo nedorečena, možda i odsad. Sve što znamo jest da ona postoji i da će vrlo vjerojatno biti neodgovorenih pitanja.