‘Pohlepni ljudi‘: Pohlepnici iz rezervoara

Sretan rođendan dragom glumcu Josephu Gordon-Levittu potpisnik ovih redaka je zaželio 17. veljače uz prigodnu želju da snimi malko bolji noir film od “Killer Heat”. Koincidencije li, nedugo poslije toga, u “A1 Videoteku”/na hrvatsko online videotržište stigao je upravo drugi uzastopni noir u kojem glumi Gordon-Levitt, “Pohlepni ljudi” (“Greedy People”). Nažalost, želja se baš i nije ispunila, iako je isprve djelovalo da bi mogla.

“Pohlepni ljudi” počinju prilično potentno kao spoj krimi komedije i crveno/crnohumornog trilera s noir prefiksom, odnosno tip filma na kakvima su doktorirali braća Coen (“Krvavo jednostavno”, “Veliki Lebowski”) i Quentin Tarantino (“Psi iz rezervoara”, “Pakleni šund”, “Jackie Brown”), a od njih je štafetu preuzeo Martin McDonagh (“Kriminalci na godišnjem”, “Sedam psihopata”).

Koliko su takvi filmovi bili popularni u devedesetima potvrđuje čitav niz slično žanriranih ostvarenja s epitetom coenovski ili tarantinovski, od “Čekajući smrt u Denveru” preko “Jednostavnog plana” do “Lopova, ubojica i dvije nabijene puške”.

Kako je krenuo, “Greedy People” se činio da će biti za klasu iznad recentnog videotečnog “revivala” coenovskih i tarantinovskih filmova, kao što su “Arkansas”, “Ubojica na poziv”, “Južno od raja”, “Američka noć”, “Umri u obračunu”, “Pucaj i bježi”, “Mjesto zločina”, “Čistač bazena”..., koji su isplivali nakon korone, ako već ne razina “Vukova” ili, još više, “Hit Mana”. Redatelj Potsy Ponciroli (“Old Henry”) fino skicira glavne likove dvojice policajaca i uspavani otočni gradić Providence u Južnoj Karolini gdje se “ništa ne događa”.

Jedan od policajaca je Will (Himesh Patel), novak i friški doseljenik s trudnom suprugom Paige (Lily James) koji u film znakovito ulijeće s puknutom kapilarom. Drugi je iskusni i cinični lokalni murjak Terry (Gordon-Levitt) koji u slobodno vrijeme uči kineski, a usred dužnosti voli seks na brzaka s udanom Kineskinjom.

“Vratit ću se brže nego kažeš prokleta pita od borovnica”, Terry kaže Willu i ostavi ga u patrolnom vozilu. Međutim, upravo tad dispečer javlja o provali pa Will sam ode na poprište i tamo zamalo napuca domaćicu Virginiju u tumačenju Traci Lords koja ga u panici napadne i u novonastalom hrvanju nesretno strada (“Baš je prokleto mrtva”), nakon čega policajci, ponukani golemom svotom novca pronađenog u kući, odluče zataškati slučaj.

Stvari potom kreću s lošega na gore kad se u priču uključi Virginijin suprug Wallace (Tim Blake Nelson) koji je naručio njezino ubojstvo od plaćenog ubojice Kolumbijca (Jose Maria Yazpik). Angažman Nelsona direktan je link prema Coenovima, ali tko zna bi li se i oni (i Tarantino) uspjeli ispetljati iz “ovo postaje suludo” zbrke sa scenarističkim potpisom Mikea Vukadinovicha (serija “Kidding”) natrpane likovima poput Virginijina masera (Simon Rex), Wallaceove ljubavnice (Nina Arianda), plaćenog ubojice Irca (Jim Gaffigan)...

Ponciroli radi veliku grešku što se često odvaja od centralnih likova nauštrb galerije “offbeat” epizodista, načelno zgodno predstavljenih u “puzzle” ključu s postupnim otkrivanjem kako se uklapaju u priču, dok njegov film prema krvavom kraju gubi žanrovsku ravnotežu između ležernog i smrtno ozbiljnog, a ima i barem jedan preokret viška. Treća noirovska sreća najveća za Gordon-Levitta?