Lelujave pahulje snijega i beživotni Djed Mraz s glavom u vjetrobranskom staklu prva su slika akcijskog trilera "Pljačka stoljeća" ("Reindeer Games", 2000.). Božićna nevinost i brutalnost u nekoliko sekundi razmaka sugeriraju da će "Pljačka stoljeća" subvertirati "X-mas movie".
Samo nedostaje da netko prokomentira viđeno riječima "Vraški način da se provede Božić", kao u "Posljednjem akcijskom junaku". To se ne događa, ali "Reindeer Games" rastavlja klasični božićni film na proste faktore slično kako je "Last Action Hero" rastavio akcijske spektakle.
Kad se izredaju kadrovi nekolicine mrtvih Djedica Mrazova s očiglednog krvavog raspleta filma, priča se vraća na početak i narator priznaje "Nisam tip od blagdana". Narator se zove Rudy (Ben Affleck), kao deveti sob Djeda Mraza, onaj s crvenom njuškom koji prolazi put od autsajdera do heroja.
Sve što Rudy želi za blagdane jest šalica vruće čokolade i komad pite od pekan oraha čim za dan-dva-tri iziđe iz zatvora, no bit će upregnut poput soba ("reindeer") u saonice pljačkaškog Djeda Mraza. Rudy je sam kriv za to budući da je preuzeo identitet zatvorskog cimera Nicka (James Frain) nakon što je ovaj stradao od noža namijenjena njemu.
Nick se na dan njihova izlaska iz zatvora trebao naći s Ashley (slatka Charlize Theron, vrlo nalik Ashley Judd, samo "fatalnija") s kojom se već neko vrijeme dopisivao, ali nije joj slao svoje slike, već isključivo dobivao njezine. Prepoznavši lijepu Ashley kako na izlazu iz zatvora čeka Nicka kojeg neće dočekati, Rudy se, poslije kratkog nećkanja, odluči predstaviti kao bivši cimer i za svoj nemoral će biti kažnjen.
Jer, Ashley je sestra psihopatskog, sve samo ne anđeoskog Gabriela (intenzivni Gary Sinise) koji se sa svojom ekipom (Clarence Williams III, Danny Tejo, Donal Logue), pod "Santa Claus" maskaradom, namjerio opljačkati kasino gdje je Nick nekoć radio kao zaštitar.
Imidž Djeda Mraza znao je biti narušen godinama prije nego je Billy Bob Thornton postao "bad Santa" sjetimo li se Dana Aykroyda u "Kolu sreće", ali lopovi baš i nisu navlačili prepoznatljivi crveno-bijeli kaput, radije birajući odijelo klauna za pljačku (Bill Murray, "Lova do krova").
Pljačkaši odjeveni u odoru Djeda Mraza polazni su vizualni motiv "Pljačke stoljeća" koja evocira ugođaj i ikonografiju Božića da bi ga, paradoksalno, okrenula naglavačke, što je vidljivo već po imenima likova Rudy i Gabriel. Pjesma "Let It Snow" Deana Martina ozvučila je niz soundtrackova božićnih filmova, čak i akcijskog "Umri muški" koji je bio inspiracija svih božićnih akcija sa "Sad i ja imam strojnicu, ho, ho, ho".
Nikad, međutim, nije svirala u sceni seksa kao kad se Rudy i Ashley pohvataju razbijajući sve oko sebe. "Reindeer Games" je božićni film "R" predikata koji podrazumijeva golotinju, nasilje i verbalnu profanost. "Pazi na jezik, Božić je", netko će cinično ukoriti nekoga kad opsuje kao kočijaš, što likovi frekventno rade govoreći bez dlake na jeziku kao u Tarantinovim filmovima ili onima Guya Ritchieja.
Ovo je cinični (anti)božićni post-Tarantino akcijski triler koji, naravno, nije ni u dometu "Die Hard" ili uradaka sa scenarističkim potpisom Shanea Blacka ("Lethal Weapon", "The Long Kiss Goodnight"), ali je negdje na tom tragu. Prilično podcijenjeni film bio je žrtva tajminga i producentskog upletanja u rad veteranskog redatelja Johna Frankenheimera ("Ptičar iz Alcatraza", "Mandžurijski kandidat", "Grand Prix", "Francuska veza II"), vraćena u formu s akcijskim trilerom "Ronin".
Pušten je u kina u veljači 2000., umjesto oko Božića 1999., zbog negativih reakcija test-publike koje su producente uvjerile da se Frankenheimer treba vratiti u montažu i skratiti trajanje/izbaciti neke mračnije scene. U kinima smo gledali (u Splitu "Tesla") verziju od 104 minute, ali pred pisanje teksta i prvo gledanje filma nakon kina iskopao se Frankenheimerova redateljska verzija.
"Director's cut" je defnitivniji i bolje diše priču iz pera Ehrena Krugera, tada svježeg od scenarija za "Građane opasnih namjera" i "Vrisak 3". Kraća verzija je ukazivala na potencijal, no djelovala kao brzinski sklepan akcić koji bi Afflecka pretvorio u akcijsku zvijezdu novog milenija nakon asistiranja Willisu u "Armagedonu" (u jednoj sceni radi sklekove i znatno je jači).
U Frankenheimerovoj redateljskoj verziji "Pljačka stoljeća" djeluje kao solidan "noirovski" akcijski "heist movie" na razmeđi "mainstreama" i "indieja", Blacka i Tarantina, čedo "Paklenog poljupca" i "Paklenog šunda" koje je gledalo klasične akciće, ali i čitalo crnohumorne "pulpy" krimiće onomad aktualnog pisca Elmorea Leonarda ("Jackie Brown", "Daleko od očiju").
Retrospektivni pogled pozicionira "Reindeer Games" kao nekakav most između zabavnih "tarantinovskih" filmova devedesetih i ciničnih, nihilističkih ekstremnih akcija dvijetisućitih s mračnijim pogledom na svijet i junacima poput Rudyja koji su sebični i zaslužuju upasti u gabulu, makar radili "krive stvari iz pravih razloga" ili, možda, obratno.
Mladi Kruger daje filmu energiju s dijalozima ili situacijama, ponekad tako "nategnutim" da Affleck povremeno izgleda kao da se suzdržava od smijeha. Stari Frankenheimer, pak, u akcijama drži stvari pod kontrolom da ne odu u ekstrem. Kruger esencijalno radi isto što je napravio u "Screamu 3", samo unutar akcijskog trilera s mehanizmom dvostrukih i trostrukih prevara, ne horora.
Da je napisao "Arlington Road", potvrđuje s finalnim "twistom" koji nije lako predvidjeti i toliko je "zakamufliran" da ga se potpisnik ovih redaka sjetio netom pred otkriće. Rasplet je labav i s njim kao takvim zaplet i sve što je dotad prethodilo nema previše "logičkog" smisla, osim da Kruger opljačka i nasamari gledatelja kao i Rudyja u "got you!" stilu.
Pa ipak, pored zavodljivih dijaloga i Frankenheimerove režije, gledatelj o tome može razmišljati tek kad film završi, a vrteći ga unatrag u mislima teško da će požaliti da ga je pogledao. "Pljačka stoljeća" je jedan od posljednjih primjeraka akcijskog trilera u režiji režisera ovakvog "old school" kalibra.
Frankenheimer se igra tehnikama poput Briana De Palme u "Nemogućoj misiji", primjerice dubinom fokusa, prednjim i stražnjim (krupnim) planovima, istodobno isporučujući staru dobru akcijnost sa sačmaricama (scena pod ledom), uzijima (sef casina), ali i – autoironično – plastičnim pištoljima na vodu koji mogu biti ubojiti ako ih se napuni alkoholom i imate upaljač pri ruci.
Nitko neće titulirati "Reindeer Games" za još jedan Frankenheimerov ili božićni klasik, ali film može poslužiti kao kontra-alternativa nadolazećih dana ako niste od standardne blagdanske ponude. Šareni Božić i crohumorni akcić idu zajedno, ho-ho-ho.