StoryEditor
Film & TVCINEMARK RETRO(PER)SPEKTIVA

PLANET PROKLETIH Šerif Sean Connery u svemiru

8. studenog 2020. - 14:15

Prvoloptaški filmski izbor za sjećanje na legendarna Seana Conneryja netom nakon njegove smrti bio bi jedan od sedam Bond-filmova, počevši od "Dr. Noa". No, Connery je bio iznad Bonda pa se odabir tražio u nečem manje očiglednijem i pronašao u SF akcijskom trileru "Outland" (1981.), razmjerno opskurnom žanrovskom biseru kod nas prevedenom kao "Planet prokletih" i "Tajna Jupiterova mjeseca".

"Outland" je jedan od boljih Conneryjevih filmova, draguljčić iz riznice SF-a osamdesetih koji su mnogi gledatelji previdjeli, iako se s razlogom drži kultnim unutar filmofilskih krugova i glumčevih najvećih fanova. U vrijeme kinopremijere nije se prometnuo u kinohit, kao ni mnogi veliki "80's" filmovi produkcijske kuće The Ladd Company ("Istrebljivač", "Put u svemir", "Bilo jednom u Americi"; sjećate se loga sa stablom?), no vjernu sljedbu je pronašao godinama kasnije na videu i televiziji.

FILM: Outland; SF akcijski triler; SAD; 1981. REŽIJA: Peter Hyams ULOGE: Sean Connery, Peter Boyle OCJENA: ****

Naime, u to doba Connery je kuburio s hitovima nalazeći se na pragu sredovječja, još uvijek dovoljno mlad da nastavi snimati maskuline akcije i star za trilere i drame, nekoliko godina prije nego što će služeno postati sredovječna zvijezda ("Lov na Crveni Oktobar") zahvaljujući Oscarom pozlaćenu "comebacku" s "Nedodirljivima" i konačnog izlaska iz sjene Bonda kojeg je zauvijek napustio nakon "Nikad ne reci nikad".

"Planet prokletih" je bio nekakva zlatna sredina između dvaju Conneryja, mlađeg i starijeg, akcijskog i trilersko-dramskog, spremnog da u pauzi od akcije otkrije svoju ranjiviju stranu (jedan od rijetkih filmova u kojem je pustio "mačo" suzu). Glumac je hrabro posegnuo za SF-om, premda se u tom žanru jednom neslavno proveo ("Zardoz").

Srećom, iza kamere je imao Petera Hyamsa pouzdanog, a podcijenjenog žanrovca i specijalca za SF, akcije i trilere ("2010", "Dva vraga iz Chicaga", "Uski prolaz", "Vremenski policajac"). Hyams je njegovao prizemljeniji, realističniji pristup režiji znanstvene fantastike na tragu Scottova "Aliena", maštovito pomiješane sa Zinnemannovim vesternom "Točno u podne", dakle ništa od nakaradnog "zardoškog" crvenog kostima.

Njegov film je SF taman toliko da Connery može glumiti "garycooperovskog" svemirskog šerifa Williama O’Niela i njegov naglašeni, zvonki škotski naglasak ne bode uho kao što je to bio slučaj u "Shalaku" Edwarda Dmytryka. Okej, Connery se ne uklapa u čisti američki vestern, ali zato u vesternskom SF-u može plivati kao riba u vodi. "Alien" i "High Noon" su ostvarili najveći utjecaj na Hyamsa u "Outlandu".

Uvodni kadrovi dozivaju "Aliena", samo što kamera klizi po eksterijerima rudarske kolonije na trećem Jupiterovom mjesecu umjesto da snima svemirski brod "Nostromo" izvana i iznutra. Glazba Jerryja Goldsmitha na crnoj podlozi, prije otvaranja vrata svemira, dodatno pojačava poveznicu uokvirenu hororskom panikom nekog muškarca u svemirskom odijelu koji je vidio "pauka".

Ipak, ultimativni neprijatelj u Hyamsovu svemiru nije "aliensko" čudovište nego čovjek, čime "Planet prokletih" u prvi plan izvlači sporednu temu "Aliena" u kojem korporacija ispada najveći monstrum. Ovdje je to kompanija koja preko jupiterskog menadžera Shepparda (Peter Boyle) izrabljuje radnike kljukajući ih amfetaminima uvezenima sa Zemlje kako bi se (o)bogatila i načinila svemir budućim mjestom za bogate.

Sintetička droga je stvorena da poveća radnu produktivnost korisnika nekoliko mjeseci prije nego što im mozak doslovce pretvori u puding psihoze, paranoje itd. i potakne suicidalne tendencije (scene eksplodirajućih glava fino se nadopunjuju s onima iz "Scannersa").

Zaplet starta kad šerif O’Niel zarola detektivsku istragu isprve misleći da netko ubija radnike i otkrije da mu se distribucija droge odvija pred nosom i odluči je prekinuti, a Sheppard i kompanija, štiteći svoje interese, šalju plaćene ubojice sa Zemlje da ga ušutkaju.

Materijalizam, korupcija, korporativno i manjak humanizma neke su od ključnih tema SF-a osamdesetih ("Brazil", "RoboCop", "The Running Man", "Terminator",...) koje je Hyams fino inkorporirao u "Outland" stvorivši svijet sintetike, na razmeđi "Aliena" i "Blade Runnera", gdje se O’Niel bori za zadnje vapaje humanosti (pravičnost, moral, poštenje).

Film je, zaslugom Hyamsa, snimljen tako da izgleda kao dio Scottova SF svemira, tj. "Aliena" i "Istrebljivača", kao da se njegova radnja može odvijati istovremeno s njihovom. Na Jupiterovom mjesecu uklopila bi se radnička klasa s "Nostroma" poput Parkera i Bretta, a klaustrofobični setovi/koridori kolonije po kojima šerif hvata dilere djeluju kao prenapučene ulice Los Angelesa budućnosti.

Potonje približava film "Blade Runneru" i udaljava ga od "Aliena" s obzirom da na Scottovu "Nostromu" nije vladala ovakva gužva u kadru kao kod Hyamsa. Hvatajući dilere u tom ambijentu, O’Niel podsjeća na Ricka Deckarda dok ga u stopu prati izvrsna "steadicam" kamera u jednoj od najvećih Hyamsovih režijskih bravura nalik potjeri pješke po uzoru na auto-jurnjavu "Francuske veze".

O’Niel u zadnjoj trećini na "conneryjevski" način preuzima ulogu Gary Cooperova šerifa Willa Kanea, izmještena sa Divljeg zapada među zvijezde, uzaludno tražeći, poput njega, pomoć od zamjenika i stanovnika kolonije za boj s nadolazećim ubojicama, da bi na kraju sam napeto iščekivao dolazak "shuttlea", kao nekoć vlaka, te punio vjernu sačmaricu mecima.

Vestern u svemiru, odnosno SF okruženju, ima smisla: zvijezde i šerifovska zvijezda, "American frontier" i "Space: the final frontier". Naravno, vestern je svedeniji u "Planetu prokletih". "Sigurno nisu ovdje zbog krajolika", čujemo u jednom trenutku. I zaista, Hyams se suzdržava od snimanja scena na površini Jupiterova mjeseca i hermetički zatvoreni interijeri prednjače u odnosu na eksterijere koji bi nalikovali erodiranim stijenama Doline spomenika.

Tek u trilerski prolongiranoj SF akcijskoj završnici O’Niel uskače u svemirsko odijelo i bori se s negativcem na vanjskim rubovima rudarske kolonije, ali akcija je realističnija spram "bondovskog" SF-a "Operacije svemir" koju je Connery preskočio. Takva akcija ne zanima ni Hyamsa ni Conneryja. Šerif O’Niel jest heroj s "making a difference" filozofijom. "Baš što nam ovdje treba – junak. Ovo nije mjesto za heroje", kaže Sheppard, obraćajući se šerifu kao što su se negativci obraćali Conneryjevom Bondu.

Međutim, O'Niel nije "bondovski" heroj u smokingu, šminker sklon ciničnim i sarkastičkim opservacijskim "one-linerima", već "blue collar" junak najstarije vestern škole prebačene u SF učionicu. Više "gritty" nego "witty", Connery je u "Outlandu" pomogao trasirati neki novi "kaubojski" arhetip za akcijske "sci-fi" heroje osamdesetih i devedesetih sa sačmaricama u svemiru ili bližem/daljem futuru.

Žene u drugom planu muškog filma

Ovo je muški film pa je lik supruge šerifa, Carol (Kirka Markham), sveden na epizodu i brzo nestaje iz kadra/kolonije, pojavljujući se tek na monitoru ekrana. Ipak, lik doktorice Lazarus (Frances Sternhagen) koja pomaže šerifu dobio je solidan prostor.

item - id = 1056289
related id = 0 -> 1137013
related id = 1 -> 1137373
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
24. listopad 2021 06:16