
“Train To Busan” nije samo jedan od najboljih zombi filmova novog milenija i uopće. Pita li se autora ovih redaka, to je i jedan od najboljih južnokorejskih filmova svih vremena. Vaš kritičar ide toliko daleko da “Vlak za Busan” bez neke grižnje savjesti može navesti u istoj rečenici s “Oldboyem”, “Sjećanjima na ubojstvo”, “Proljeće, ljeto, jesen, zima... i proljeće”, “Gorkoslatkim životom”, “Poezijom”, “Vidio sam vraga”, “Pietom”, “Žutim morem”, “Došljakom”, “Sluškinjom”, “Izgaranjem”, “Dvostrukom prevarom”, “Parazitom”, “Prošlim životima”...
Redatelj filma Yeon Sang-ho pozicirao se u trenu kao novi potencijalni velikan južnokorejske kinematografije. No, Sang-ho nakon “Train To Busan” nikako da istinski potvrdi tu titulu. Akcijskiji nastavak “Vlaka za Busan”, “Zona zombija”, razmjerno je solidan, ali ni blizu kalibar prethodnika, kao ni “Jung_E” koji je više-manje bio na razini recentnih generičkih južnokorejskih filmova s logom Netflixa kao što su “Balerina”, “Lovci u pustoši”, “Misija: Križ”, “Crni pojasevi u službi”...
Činilo se da bi ga njegov najnoviji film za Netflix “Otkrivenja” (izvorno “Gyesirok”, engleski ”Revelations”) mogao vratiti u punu formu. Očekivanja su bila velika nakon intrigantnog foršpana i imena oskarovca Alfonsa Cuarona (“Gravitacija”, “Roma”) u ulozi izvršnog producenta te scenarista Kyu-Seoka Choija (“Hellbound”), ali nažalost baš i nisu ispunjena nakon ohrabrujuće dojmljivog uvoda koji odašilje “Memoirs Of Murder” vibru i smjesta uvlači gledatelja u priču.
Dok kiša lije kao iz kabla, neki tip prijeteće pojavnosti (kasnije doznajemo da se zove Kwon Yang-rae; Shin Min-Jae) slijedi u stopu mladu djevojku (Moon Joo-yeon). Cura se sklanja u crkvu, a ovaj ide za njom i pogledom je prati za vrijeme mise. Zaustavlja ga pastor Min-chan (Ryu Jun-yeol) kojeg smo upoznali kao muškarca unesrećenog ženinom nevjerom, zbog čega je
angažirao privatnog detektiva.
Tijekom razgovora pastor opaža da tip ima elektronički monitor na gležnju. Kwon je izašao iz zatvora, gdje je boravio zbog silovanja. Kad pastorov sin poslije nestane, on pomisli da bi Kwon mogao biti umiješan u to, a na oku ga drži policajka iz odjela za nasilne zločine Lee Yeon-hui (Shin Hyun-been), traumatizirana gubitkom sestre.
Paralelni zapleti jedan drugome oduzimaju prednost i nikako da zažive zajedno sudarajući se u žanrovima psihološko-vjerskog trilera i kvazi-nadnaravne priče o duhovima, naročito u trećem činu, iako ih labavo povezuju vizije pastora i policajke, tj. iskrivljene percepcije stvarnosti.
On viđa Božja ukazanja na nebu i svakom koraku nakon što munja otkrije Isusovo lice na šumovitoj litici (fenomen zvan pareidolija), ona duh pokojne sestre koju je upravo Kwon oteo prije nekoliko godina, a izgleda se da je odgovoran i za nestanak još jedne djevojke.
“To je božja providnost. Bog će mi dati otkrivenje”, govori pastor. Je li se ukazanja stvarno događaju ili ih samo on vidi, radnja u vezi pastora svakako je zanimljivija u odnosu na policajku, postavljajući pitanja vjere, odgovornosti, grijeha i krivnje pojedinaca.
Ne viđa se svaki dan lik pastora opsjednutog božanskim otkrivenjima i intervencijama, toliko da odlučuje “slijediti Njegovu volju” i pritom odlazi u krajnost. “Otkrivenja” su u najboljim trenucima svojevrsni “Vidio sam boga i vraga”.
Komentari (0)
Komentiraj